Nedeljni vikend parti, sa komšijskim konglomeratom dušanovačkih prekupaca, posvetih konzilijarnom obilasku buvljaku ljudskih duša. Pun sebe i sa saznanjem da to nije srpski hajdpark, a nije ni balkanska izmišljotina, jer Evropa poznaje tak'o vašarište još iz vremena istočne avanture Napoleonove soldateske, kol’ko da se zna gosn Sarkozi.
Ushićeno raspoložen što, na izvestan način, tj., obilazim Evropu i da ću iskoristiti suficit materijalnog blagostanja. Okačim se na stepenište Beovoza, kome je maršuta: „Skroz na skroz vozi vas Beovoz“ – čak od podmoravlja pa do ravne Vojvodine, samosvojnih budželara.
Uzvrpoljih se, kanda me netko škakilja. Pogledam popreko džeparoša, potom dreknem iz sve snage: - Drž'te kriminalca! Za uzvrat dobijem blagonakloni osmeh sa izvinjenjem; - Oprostite ja sam gej. Na to, sastavim obrve i, ljutito odbrusim: -Ako, ako sinko, i to neko treba da bude. Zašto bi ti bio bolji od opštenarodnih predstavnika.
Izgužvan, k'o toalet papir u WC šolji, kroz otvorena vrata ispadnem na nogostup, pravo na debelguzog otpravnika, koji me dobronamerno oplajvazi palicom stop, dok sam klečao na kolenim, uz komentar: - Kud si navro govedo?
Okasneli cegeraši potiskuju me ka okruženom prostoru opsednut šibicarima.
-Majstore uleti s' evrićem, dobiješ dva. Šta je starkelja cvikaš? Briši ti si feleričan.
Krećem dalje, ugledam kartonski reklamni pano. Čitam: „Ovde možete kupiti jeftin, originalan i biološki sa certifikatom METAN, od pravog srpskog licenciranog tj. brendovanog pasulja. Proizvode pakujemo u limenkama i tetrapaku. Dostava vazdušnim putem do konzumenta, što no bismo rekli do pred nos. Daje se na znanje da je bez boje, ukusa, prepoznatljivog mirisa i neškodljiv. Upozorenje! Ne krešite šibicu upalićete guzicu. Proizvodi g-din Bulja, zadnja pošta Guzinovci iza Venerinog brega“
Kad' se bolje porazmislim sva je sreća da imamo dovitljive inovatore, naučnike, inžinjere... a bre, to su stručnjaci od ničega prave kule u oblacima. Šta će nama gasovod, pa još i ruski. Zar nam nije dovoljan jedan gazda koj nas drži pod napolicu. A i sa rusima, stvar je na dugom štapu.
Andrej Glišić
Radi se o specifičnostima srpskog jezika. One su mnogobrojne, ali izdvajamo tri najinteresantnije i najegzotičnije.
Na trećem mestu je, specifično za srpski jezik, PROŠLO NEODREDJENO VREME. Predstavnik pomenutog PROŠLOG NEODREDJENOG VREMENA je NOMAD. (Npr. NOMAD SAM IŠLA NA PIJACU, DA KUPIM JAJA).
Drugo mesto zauzima BUDUĆE NEODREDJENO VREME, koje predstavlja reč JAKOM. (Npr., STOJANE, KA' ĆEMO DA BEREMO KUKURUZ? - JAKOM ĆEMO MILENIJA, IMA VREMENA.)
I ubedljivo, najoriginalnija tvorevina srpskog jezika, je PROŠLO VREME U BUDUĆNOSTI. Ova se tvorevina često sreće u situaciji, kada, recimo, seljak juri prase po šljiviku. Prase skiči, beži oko šljiva, seljak ga juri, kliza se po blatu, pada, nervira se... I u trenutku, kad ga je skoro uhvatio za zadnje noge, prase skikne i šmugne ispod žice, u komšijino dvorište. Tada seljak baci šajkaču u blato, pljune pored nje, i skuje jezički paradoksalnu konstrukciju - PROŠLO VREME U BUDUĆNOSTI, koje je jedino prikladno u datom trenutku, dakle(m) seljak kaže: JEBO SAM TE KAD TE STIGNEM!
Milijana Kolelj
BEOGRADSKI „SATIRA FEST“
10. OKTOBRA
(Saopštenje za javnost)
Beograd, 14. septembar - Šesti Međunarodni festival humora i satire „Satira fest“ biće održan u našem glavnom gradu 10. oktobra pod motom „Radoje Domanović sto godina posle“, odlučio je organizator manifestacije Beogradski aforističarski krug. Ove godine navršava se vek od smrti velikog srpskog pisca, autora „Vođe“, „Dange“, „Stradije“ i drugih satiričnih pripovedaka.
U okviru „Satira festa“ delegacija aforističara položiće venac na bistu Radoja Domanovića na Kalemegdanu, u prostorijama Ministarstva za dijasporu biće održan Okrugli sto posvećen Domanovićevom stvaralaštvu, a u sali Gradske opštine Stari grad biće priređeno „Veče aforizama“.
Selektor manifestacije je književnik Aleksandar Baljak, a na „Satira festu“ učestvovaće satiričari i književni kritičari iz BiH, Crne Gore, Makedonije, Rumunije, Mađarske, Švajcarske i Srbije.
Autoru najboljeg aforizma izgovorenog na manifestaciji pripašće nagrada „Vuk Gligorijević“.
Po okončanju „Satira festa“ biće objavljen zbornik u kojem će biti štampani aforizmi i izlaganja književnih kritičara.
Moj vrli drugar i prijatelj i po humoru sadrug i sapatnik poštovani gospodin Grujo Lero upoznao me sa vašim listom ŽIKIŠONOM. Pre svega moram reći da se ja isčitavanjem humorističkih tekstova, a među njima nekako preferiram aforizme - bavim skoro 40 godina. Moram reći da je Vaš list pogotovo u ovom elektronskom obliku baš prijatna novina na polju takve vrste literature na srpskom jeziku i srpskim prostorima. Imate sve pohvale za vaš trud i rad na izlaženju i uređivanju ovog dobrog lista. U Jevanđelju stoji napisano da je Hristos rekao : "Dosta je svakom danu zla njegovog ".
Mi živimo u vremenu u kome je u svakom danu ne dosta nego i previše svakog zla. Da nije šale i ljudi koji su spremni da ova zla vremena humorom prebrođavamo život bi bio nepodnošljiviji. Da Vam Bog da snage da nastavite nadalje tako kao št ste do sad radili ali i bolje rezultate da postižete.
Ja sam inače svešteno lice monaškog (kaluđerskog) reda i živim u manastiru Tavni na nekih 30 km od Bijeljine. Ovdje je lijepo mjesto za življenje pa se nadam da će biti prilike da nam dođete u posjetu.
Za ovaj put za prvo javljanje mislim da je dosta.Želim Vama i Vašoj porodici svako dobro od Gospoda i srdačno vas sve pozdravljam.
S poštovanjem Arhimandrit LAZAR Kršić Manastir TAVNA
PROMOCIJA NOVE KNJIGE VITOMIRA TEOFILOVIĆA
Knjigu aforizama „Orvel neće proći“, autora Vitomira Teofilovića predstaviće prof. dr Žarko Trebješanin, Bane Jovanović, Raša Popov i autor u četvrtak, 18. septembra, sa početkom u 19 časova.
Promocija će biti održana u beogradskoj Skadarliji, u Kući Đure Jakšića, ulica Skadarska 34, tel: + 381 (0) 11 32-30-302.
Vitomir Teofilović (1943, Vrčin, živi u Beogradu) objavio je pet knjiga aforizama Dole crni petak, Primeri optimizma, Državni cirkus, Srbi i ostatak sveta i Orvel neće proći (209 strana, tvrdi povez, izdanje „Alme“).
Knjiga se može naručiti i preko sajta izdavačke kuće:www.alma.co.yu
Na Olimpijadi nismo prošli kao žuti.
Oni su osvajali medalje.
Srđan Dinčić
Goran Ćeličanin Čelik - SERBIA
Demokratija se širi neverovatnom brzinom.
Dok kažeš - bum!
Vesna Denčić
NAVIJAČI
U grad u unutrašnjosti, u kojem je te subote igrao fudbalski klub za koji navijamo, krenuli smo vozom u deset sati pre podne. Na železničku stanicu smo nas petorica došli pravo iz kafića "Star", u kojem smo celu noć pili konjake. Kada smo popušili sve cigare, prešli smo na "travu".
Dovezli smo se taksijem. Taksista je, iako mu nismo platili, bio vrlo srećan kada smo izlazili. Verovatno što i on navija za naš klub.
U staničnom restoranu za doručak smo, umesto bureka popili po veliko "jelen" pivo, a umesto jogurta, popili smo po malo "nikšićko". Ništa nismo platili, a prodavcu smo rekli da račun ispostavi upravi našeg kluba.
Kada smo ušli u kupe voza, neki gospodin je pokazivao svoju kartu. Iz nekog razloga nipošto nije hteo da ustane i oslobodi mesto na kojem je sedeo, tako da je Srki morao da ga klepi po glavi, uhvati za uvo i izbaci.
Posle posla sata vožnje u naš kupe pokušao je da uđe kondukter, ali samo što je promolio glavu kroz vrata, Tima ga je pogodio direktom pravo u nos. Kada je došao k sebi, kondukter je o napadu obavestio dežurnog policajca koji se uputio ka našem kupeu. Pošto je policajac otvorio vrata, Šuca je iznenada povukao kočnicu za slučaj opasnosti, smeštenu iznad prozora i kompozicija je u punoj brzini počela da se zaustavlja. U vozu je nastao opšti haos. Putnici su padali jedni preko drugih, a preko njih su leteli koferi, tačnije stvari iz njih. Šuca je zatim čekićem, koji je bio pričvršćen za zid kupea, razbio staklo i mi smo iskočili iz voza. Već smo bili na periferiji grada, pa smo se pešice uputili ka stadionu.
Smestili smo se na tribini koja je bila određena za nas, ali sa "istoka" i "zapada" počela su da dopiru uvredljiva skandiranja. Šta smo drugo mogli, nego da počupamo stolice i da uzvratimo. Onda su oni po nama osuli kamenjem. Mi smo zbog toga na njihovu publiku bacili sve baklje, dimne bombe i suzavce koje smo poneli da proslavimo golove naše ekipe. Kada je na nas krenula policija, počeli smo da bacamo flaše i konzerve. Policajci su isukali pendreke, a mi smo se branili kako smo znali i umeli. Žestoko smo po njima udarali rukama i nogama, pa su čak i pucali u vazduh.
Završili smo u bolnici, gde su nas ispirali alkoholom, previli, i stavili nam kopče i gips. Rekli su da moramo da ležimo, ali mi smo tokom noći uspeli da pobegnemo iz bolnice.
Već sledećeg vikenda na našem stadionu dočekujemo vodeću ekipu lige. Doći će i njihovi navijači, a to ne sme da se propusti.
Možda i ne bih otišao na stadion, ali svi tvrde da ljudi sportskog duha ne piju, ne drogiraju se i ne puše. A, osim toga, sport zbližava ljude i stvara nova prijateljstva.
Aleksandar Čotrić
DANI KOMEDIJE
Ovih dana Jagodina štuca,
da l’ će doći Mirkoviću Buca!
Il’ iz Župe, ili iz daleka,
“probojac” ga u Press-centru čeka.
Zabrinuto glumište ne diše:
ko će sada stihove da piše.
Da l’ je Buca, ili je to varka,
pita se i Živka, ministarka.
Proleće je, opet Dani komedije,
ali vino nema ko da pije.
I Cilić ga na Vinski dan čeka!
Zar da počne bez glavnog čoveka?
Sva publika rida neutešno,
jer bez njega ništa nije smešno.
Doći će on, svi gaje tu nadu,
i čašom će milovati – bradu!
Slobodan Žikić
PONAVLJAČI
Istorijo, naše sveto pismo
opet ništa naučili nismo
Opet nismo naučili ništa
zatravnjene crkve i crkvišta
Rasprodasmo gruntove i kuće
oterasmo mladost u bespuće
U korovu ostavismo pretke
da ih gaze zveri belosvetske
Vojskovođe – srpske generale
proglasismo za dvorske budale
Obraz srpski dadosmo na rate
za oproštaj molimo dželate
Priznadosmo bez imalo stida
nedostatak očinjega vida
Hrišćanski smo oprostili svima
našoj braći – našim zlotvorima
Da l’ će moći bez imalo srama
deca naša da oproste nama?!
Radivoje Rale Damjanović
PRODANE DUŠE
Postoji na planeti Zemlji više malih država. Jedna od njih je i Šakajada. Od nje je i sam dragi Bog digao ruke. Nije, dobričina, imao drugog izbora. Iz nje su pobegli i svi andjeli. Još pre ambasadora. Svecima je dekretom pristup zabranjen. Vile se preselile u druge krajeve. Za nju nije bilo zainteresovano čak ni luciferovo ministarstvo.
U toj šašavoj nazovi državi, nabedjenog nebeskog naroda, stanovala su sva svetska čuda. Jedno pored drugog. Valjda zato Šakajadjanima ništa nije bilo čudno.
Tu su popovi psovali. Vernici blatili Gospoda. Nevernici išli u crkve. Deca tukla roditelja. Vozovi kretali unazad. Obećanja davana da bi bila pogažena. Zakoni menjani brzinom svetlosti. O seksu su svi naveliko pričali. Muškarci se hvalisali potencijom. A natalitet im je stalno padao. Sve do bele kuge.
U ovoj čudo-čudo zemlji kriminalci su komandovali policijom. Novinari pisali hvalospeve lopovima. Književnici uzdizali političare. Sudovi oslobadjali krivce, a osudjivali nevine. Secikese postajali ministri. Ministri krali po kućama. Nepismeni držali predavanja. Lečili nadrilekari. Savetovale vračare...
Zlo i naopako. Sve je bilo naopačke. Država je uzimala od sirotinje i davala bogatašima. Pokoji Robin Hud se zbog toga okreće u grobu. Kao i pošteni hajduci ovog dela planete.
Stigle su, doduše, i neke promene. Privatizacija, na primer. E, tek su tu bila čuda nevidjena. Radilo se kao na pijaci. Krčmljena je imovina bivših kapitalista. Prodavci su negdašnji komunisti. Kupci dojučerašnji prevaranti. Kredit za to su dobijali od države.
Čisto djavolska posla! Stoga je šef pakla, glavom, bradom i repom, jednog dana, kad nije imao pametnijeg posla, došao u Šakajadu. Odmah se uključio u privatizaciju. Kupovao je duše. Mimo znanja gradjana. Ugovor je sklopio sa resornim ministrima. Novac je uplatio na vladine i druge tajne račune.
Djavolu, koji je trljao ruke od zadovoljstva, prodali su baš svaku dušu. Stanovnicima su ostali jedino organi. Zakratko. Ubrzo su i oni budzašto rasprodati stranim bolnicama.
Ni sam crni reponja nije verovao svojim očima. Bio je, ipak, zadovoljan. Nabavio je, po niskoj ceni, nekoliko miliona duša naroda i narodnosti. Ali... U Šakajada državi, naopakoj sa svih strana, izigrali su i samog djavola. Kad je, bednik, hteo da pokupi duše, skamenio se. Narod je bio prazan! Dušu su im odavno uništili ovdašnji političari.
Djavo nije mogao nikog da odvede u pakao. Sludjen, nehotice se prekrstio. Tri puta. Greška. Velika. Oduzeto mu je zvanje. Poslat je, po kazni, u pakao! Kao običan radnik.
Od tada u Šakajadu više niko ne dolazi. Bog, kao pametan nebeski stvor, svoju reč ne poriče. A novoizabrani djavo se ne usudjuje. Zna kako je prošao njegov prethodnik.
Mića M. Tumarić
Nije nam samo okolina zagađena.
I centar zaudara.
Risto Malešević Rima
AKSIOM 2008
AKCELERATOR
Da! Pohlepna želja izrodi nameru,
Imperiju istrgnuti zloćudnom ameru.
Rašta? Mogu svašta sićušni kvadroni,
Žal' za čovečanstvo, ko suze da roni?
Dok podzemljem rovare crni eskadroni.
Ubogi za pokrovom 'ode, tražeć hleba, vode.
Drugi bi da unište sve šta majke rode.
Švajcarac bezbrižno otkucava vreme,
Zemaljski život k'o da im je breme.
Igraju se Boga i to tako „mudro“,
Prete galaksiji, zar to nije čudno?
Praskozorje najavljuju. Nova „Eureka!“
Mitski Orfej kliče: - Kraj je ovog veka.
Ako i sad grešim Bože smiluj se,
Oprosti,
nagledah se za života svakakih,
Gluposti.
Andrej Glišić
Majed Badra - PALESTINE
Rene Bouschet - FRANCE
Pred Amerima svi gaće dolje!
Oni nikoga ne jebu.
Veljko Rajković
OPET ĆEMO POBEDITI
Srbija je ponovo pred istorijskom dilemom: Kome će se privoleti carstvu? I to za nas ne bi bilo toliko strašno, da sporna dilema ne potiče iz Kosovskog ciklusa i pesme ''Propast carstva srpskog''. Samo, čestiti car Lazar imao je lakši i časniji izbor. Mogao je da bira između carstva nebeskog i carstva zemaljskog. A današnji srpski carevi moraju da se opredeljuju između carstva istočnog i carstva zapadnog. Između Rusije i Amerike. I kome god carstvu da se priklone, ishod će biti mnogo tragičniji i neslavniji od Lazarevog.
Ako odaberemo Rusiju, propast je zagarantovana. Jer, Rusija ne zna šta će sama sa sobom, a kamoli sa Srbijom. Ako pak, odaberemo Ameriku, srpsko carstvo će se svesti na Beogradski pašaluk. A pašaluk je mali, a paša mnogo.
Koje je rešenje najbolje za Srbiju i narod srpski?! Odgovor je isto toliko lak kao i odgovor na pitanje: Da li je zebra bele boje sa crnim prugama ili crne boje sa belim prugama?! Da se radi o Čedinoj zebri, definitivno bi preovladala crna boja, ali Čeda je u ovoj priči najmanje bitan. Najbitnije je Kosovo.
Oko ovog pitanja ne spore se samo srpki carevi, paše i begovi, već i lideri najmoćnijih svetskih sila, Medvedev i Buš. A mudri srpski narod, koga niko ni za šta ne pita, najbolje zna: Kad se posvađaju čobani, najebe magarac! Ali niko nema petlju da to javno i prizna. Ni posle šest vekova, srpski političari nemaju ni hrabrost Obilićevu, ni mudrost Lazarevu. Ni posle šest vekova, srpski političari nisu shvatili ono što je Vuk Branković znao još 1389-te.
Dakle, istorija se ponavlja, a mi novog cara Lazara još uvek nemamo. Deficitarni su i Obilići. O Jugovićima da i ne govorimo. Brankovića imamo na pretek, ali oni opet nemaju podršku u srpskom narodu sklonom inatu i kurčenju.
A hegemonistički i kukavički svet, vazda željan srpske krvi, sve više se priklanja Americi. Njihovi emisari obleću Srbiju kao vrani gavranovi iz Kosovskog ciklusa, i poručuju nam da je bitka unapred izgubljena i da će od srpskih svetinja i manastira ostati samo Ljubostinje i Pokajnice. Njima je neshvatljivo da se Buš odrekao svoga sata, a Srbi ne mogu Kosova?! A dok mi svetu i Albancima objasnimo da Kosovo nije Bušov sat – prođe voz za Evropu!
Ali Bog, pravda i Rusi su na našoj strani. A nas i Rusa, dosta je svima! Nema nam druge: Pobedićemo mi opet na Kosovu, kao i 1389-te!
Radivoje Rale Damjanović
POLITIČKI RUČAK
Bilo u sredu zasedanje Skupštine, pa se oteglo kao gladna godina.
I naravno, ja ogladnim.
Podjem u skupštinski restoran, kad naletim na kolegu poslanika komšiju Tanaska!
Tu se mi izljubismo kao najrodjeniji.
Ne kaže se džabe, drvo se naslanja na drvo, a komšija na komšiju.
Pozovem ja Tanaska da zajedno ručamo.
Pa da ja častim!
Mnogo mi je dobar komšija.
Hoće Tanasko, što da neće.
Idemo mi prema restoranu, kad meni sinu!
Tanaskovi jesu sa nama u koaliciji, ali šta mu ga znaš!
Izvinim se ja pa pravo u toalet.
Brzo okrenem na mobilni našeg šefa poslaničkog kluba.
Takva i takva stvar, ja mislio da ručam sa poslanikom te i te stranke, pa pitam da li je to politički korektno.
Poče meni šef da nabraja kako su oni raspisali izbore a nas nisu pitali, kako nam rade iza ledja, kako nisu velike patriote kao mi, kako oće da prodaju Kosovo koje mi branimo i slično.
Pitam ja šta da radim za ručak.
Kaže mi šef da mora da se konsultuje sa Političkim savetom i Glavnim odborom.
Pa će mi javiti.
Izadjem ja iz toaleta, i zateknem Tanaska kako sa nekim priča telefonom a sav se preznojio.
Čujem kako kaže nekom da će sačekati.
I tako stojimo Tanasko i ja od srede popodne pred vratima skupštinskog restorana.
Srećom da smo imali neke sendviče...
SLOBODAN SIMIĆ
MALA ZGODNA PRIČA
Pera i Đoka krenuli na skijanje. Vozili se nekoliko sati i uhvatila ih strašna oluja. Sklonili se na neku farmu i zamolili zgodnu gospođu koja im je otvorila vrata da kod nje prenoće.
"Ma znam da je napolju grozno, ali nedavno sam ostala udovica pa bi ljudi mogi svašta pričati ako vam dopustim da prenoćite u kući," reče udovica. "Ne brinite," reče Pera, "mi ćemo prespavati u štali, a čim se vreme popravi, odlazimo!"
Žena pristane i njih dvojica prespavaše u štali. Ujutro se vreme popravilo i oni krenuše na put. Ostatak vikenda proveli su uživajući u skijanju. Oko devet meseci kasnije, Pera je iznenada dobio pismo od nekog advokata. Trebalo mu je neko vreme da shvati da se radi o advokatu one zgodne gospođe sa farme. Ode on kod Đoke, pa ga pita: "Čuj, sećaš se one zgodne udovice kod koje smo prespavali, kad nas je na skijanju uhvatila oluja?" "Da, sećam se," odgovori Đoka. "Jesi li ti mozda usred noći ustao i posetio gospođu?" "Pa, jesam." reče Đoka zacrvenevši se jer ga je Pera provalio. "Moram priznati da jesam." "I, jesi li se možda predstavio mojim imenom umesto da joj kažes svoje?" Đoka je prebledeo. "Da, jesam - sorry, stari. Zašto pitaš?" "Nedavno je umrla i sve mi ostavila," kaže Pera. ( A mislili ste da će se drugačije završiti, zar ne? )
Biljana Radulovič
KRST
Da napišem ime na krst, taj krst svuda sa sobom da nosim, pa ako ne stignem tamo gde sam krenuo, naići će neka dobra duša da nabaca malo zemlje i kamenja preko, da pobode taj krst, jeste da nisam neka ličnost, ali… što da ne?
U snu ili na javi, (te dve stvari još niko nije razdvojio), eto me kraj reke. Čekaj! Žena!? Kakva žena, bogo moj! Vila, anđeo ili fatamorgana? Neka je, neka se kupa, njoj je lepo, i meni je lepo, da ne kvarimo iluziju.
Vrisak!!!
Iza njenih leđa dva konjanika sa dugim noževima u čvrstim šakama, jašu oko nje, voda prska na sve strane, kapljice bistre vode osvetljavaju devojku koja je sve lepša, što je uplašenija. Smeju se sa nasladom, urlaju, keze se jezivo.
“Biraj, slatkišu, kojega ćeš od nas dvojice!" - Zacenili se od smeha pa vrište da odjekuje cela dolina.
"Ako ne odabereš, moraćemo da te podelimo, polapola! Ha! Ha! Ha! Bolje je da cela pripadneš jednome, nego dvojici u dve polovine! Ha! Ha! Ha!
Od siline vrištanja pucnji se nisu čuli, pucnji niotkuda, obojica padaju u vodu, obliveni krvlju. Sada se pred iznenađenom devojkom nalazio mlad naočit junak.
"Udaj se za mene, spasio sam ti život!"
"Lep jesi, mladi junače! I zgodan! I jak! Ali se neću udati za tebe! Možeš me imati samo silom, mojom voljom nikada!
"Idi devojko, sada nemam vremena za tebe! Doći ću ja opet i tada se, boga mi, nećeš tako lako izvući!"
Prilazim i ja s krstom preko ramena. Gleda me znatiželjno.
“A šta ti hoćeš! Kratku zabavu ili da se udam za tebe?"
"Ne boj se, ja sam samo u prolazu!"
"Svi ste vi u prolazu! Samo sa različitim namerama!
Bacih joj kesu dukata u ruke, okrećem leđa i odlazim.
“Čekaj, stani! Stani, molim te!" - Stajala je gola, u vodi do kolena, sjajna, zaslepljujuće lepa.
"Dao si mi novac! Zar me toliko mrziš?"
Ne govorim ništa. Iznena|en. Zaprepašten.
"Ovi ovde što ih vidiš…" - pokazuje rukom prema leševima što leže u vodi - "…i oni tamo, i oni drugi…" - pokazuje rukama na sve strane - "Oni bi me iskoristili i ostavili u životu. A kad vide zlato, ubiće me! Uzmi svoj novac i idi!"
"A zar nije bolja časna i brza smrt, nego da te obeščaste i ostave tako samu i osramoćenu?"
"Je li to tvoja misao, junače? Koristiš tuđe misli, trguješ tuđim životima, i ove dukate si sigurno ukrao! Sad ih daješ meni! Šta je uopšte tvoje sem tog krsta? Idi s milim bogom junače, a mene ostavi s mojim krstom!"
Da! Kad bi, bar, svako nosio svoj krst.
Nenad Živković
U životu ne možeš doći u plejof večitim
nastupanjem na plejbek.
Milan Fridauer Fredi
Cletiu Radu - ROMANIA
Guangjun-Li - CHINA
Vlast skrštenih ruku posmatra prekrštene
ruke.I na taj način ona odaje poštu žrtvama.
Danica Mašić
MUVANJE
Odmeravao sam ga iskusnim okom, pošto sam obišao oko ogromnog zdanja, i shvatio da jedino pored njega mogu ući. Razmišljao sam koji od mnogobrojnih trikova da primenim ne bih li se obreo u hali punoj ljudi. Na ostalim punktovima obezbeđenje je bilo brojnije, a nekoliko pojedinaca je ostavljalo utisak kao da ume da misli. Ni ovaj momak ispred mene nije bio bez iskustva, ali mu je nedostajala oštroumnost potrebna da proceni sa kim ima posla. Sačekah najveću navalu i odlučno pođoh napred. Ponašao sam se kao da imam kravatu i tridesetak santimetara više nego što sam uistinu imao. Oštar pogled sam ostavio za odlučujući momenat kako se ne bi pre vremena istupio i izgubio na kvalitetu.
Ispred mene je izvesna gospođa prevrtala po tašni, toliko dugo da je i strpljivi mladić izgubio nadu u iskrenost njene potrage, a dinamika kretanja kolone poprimila izgled dosade. Uskoro je nervoza zahvatila čitav red i svi smo poželeli da ne pronađe svoju kartu ne bi li tim činom isprovocirala dežurnog redara sposobnog da joj, u trenu, izvrne matericu i usput prospe creva. ''Možda traži oružje!'' –pomislih u sebi spreman da upozorim radnika obezbeđenja i time steknem njegovu naklonost, kada mi pade na pamet da on u ruci drži ostatke bezvrednog papira. Dakle, pljačka je bila izlišna. Nakon beskrajno dugog natezanja jedan pronicljivi građanin primeti krajičak tražene ulaznice kako viri iz džepa, usko krojene bluze, senilnog posetioca i svi namah odahnusmo. Sada sam na redu bio ja. Pogledah ga prezrivo i procedih:
-Propusnicu nemam, ulaznicu takođe, ali ovaj đevrek je za tebe!
Već sam se gubio u čeljustima betonskog tunela dok je on, još uvek, prevrtao ustajali đevrek ne znajući šta da otpočne sa njim. Njegovu zbunjenost je iskoristilo nekoliko mlađih njudi i šmugnulo u unutrašnjost hodnika koji je vodio u dvoranu. Redarevo iskustvo mu je govorilo da bi učinio uslugu ostatku gomile, koja je neprekidno pristizala, ako bi pošao u poteru za nama. Još jednom je nervozno pogledao za mnom, ne bi li mi upamtio lik, a onda nastavio da cepa karte. Nije znao da imam veštačke brkove.
Hladan oktobarski dan ostao je napolju, a ja stupih u halu po kojoj se muvao vaspitan svet različitih godina proizvodnje i poneka vucibatina. Šarenoliki štandovi su nudili još šarenolikija izdanja maštovitih izdavača. Milenijumski sajam knjiga je trajao već treći dan, priliv naroda bio sve veći, a ja još uvek nisam uspeo da dođem sebi. Na muvanje sam naučio, to je bila moja prirodna sredina, ali se ovde niko nije laktao niti koristio snagu, veštinu, snalažljivost, kako bi došao do željenog cilja. Sticao se utisak da nikome nije stalo do prave gužve u kojoj je dozvoljeno psovanje, poneka čarka, pa i otimačina ako je potrebno. Odlučih da današnje pre podne iskoristim za upoznavanje sa prolazima, ulazima, izlazima, kako bih iskusno reagovao, ako se za tim ukaže potreba. Pomešan sa gomilom osećao sam izvesnu teskobu, skoro svrab, a svakojaki mirisi su kod mene izazivali nespokojstvo i pojačavali pritisak na već poremećen kardiovaskularni sistem. Nikako mi nije polazilo za rukom da se opustim i priviknem na prigušen žamor bez preteranih izliva emocija, izuzev piskutavog glasa pesnika koji se trudio da privuče pažnju prisutnih naglašavanjem važnosti njegovog dela za buduće srednjoškolske udžbenike. Baš tu ''obradih'' prvog klijenta zanetog lepotom pomenute poezije. Očekivao sam bilo kakvu reakciju koja bi ukazivala da sam otkriven, međutim pometnja je izostala tako da sam se jedva suzdržao kako ne bi jurnuo u nezadrživ trk, svojstven operacijama na železničkoj stanici. Led je probijen.
Upadoh u WC praznih pluća, kao da sam uistinu trčao, i odmah se okrenuh oko sebe ne bih li uočio lokalnu fukaru sklonu preotimanju stečenog imetka, kada primetih da ovde svi pišaju. Nigde ni traga od pedera ili bar jedne prostitutke što bi umanjilo moj osećaj nepripadnosti ovoj sredini.
Oborene glave blenuo sam u prazan novčanik. U njemu se nalazila fotografija dva dečačića kako se tiskaju oko mlade žene koja je zaljubljeno gledala u njih. Tragovi materinskih osećanja nazirali su se u uglovima njenih očiju. Vlasnica novčanika bila je švorc. Odlučih da se pomokrim iz besa iako mi je bešika bila prazna. Stajao sam nemo i zurio u pločice, dok sam simulirao pišanje, kada primetih nečije prisustvo u pregradi do mene. Obradovan skretoh pogled u nadi da ću videti nepristojnog perverznjaka koga bih mogao da pretučem i iskalim svoj bes, kada ugledah desetogodišnjaka zadivljenog veličinom mog penisa. Obrecnuh se na njega i usput mu pomenuh majku da bih odmah potom izleteo u popodnevnu gužvu. Nastavih da se muvam i sakupljam novčanike. Nisam birao klijentelu, što sam uglavnom činio izbegavajući stare i nemoćne, već udarih bez milosti kao zadnji ološ koji ne ceni svoju profesiju. Uskoro su mi svi džepovi bili zauzeti tako da sam morao da napravim pauzu iako je momenat bio idealan, a žrtve savršene. Usput sam naučio nekoliko pasusa iz postmoderne proze, i popamtio imena najznačajnijih esejista tako da se nije moglo reći kako u meni ne tinja glad za znanjem. Neke od pisaca sam i lično upoznao, a najljubaznijem izvrnuo džepove. Dan je bio van svih očekivanja.
Opet sam stajao u ''klonji'' sa glavom u rukama, dok su puni kotlići ispuštali vodu, a gospoda se bez pozdrava opraštala od svojih govana. Prolazili su pored mene zapušenog nosa dok sam ja pokušavao da saberem misli i pronađem uzrok ovolike bede. Prazni novčanici, sa po kojom fotografijom, završili su u kanti za smeće, a od obećavanog prihoda nije bilo ništa izuzev nekoliko metalnih novčića koje ustupih krezavoj službenici na ulazu WC-a. Udahnuh duboko i uputih se najbližem štandu. Izvadih novčanicu i pazarih ponuđenu knjigu.
Sa korica me posmatrao naslov: ''Izlaz iz ekonomske krize kao prioritet!''
Radojko Lako Veselinović
Mića Miloradović - SERBIA
- Do zuba naoružan gladnome ne veruje.
- Na lepe oči možeš dobiti i masnice.
- Najrazornije oružje su pametne seksbombe.
- Otkad živim u neboderu, uveren sam, da su se Vavilonci odlično razumjeli.
- Politički nojevi mladje generacije treniraju skrivanje glave u pesku na teniskim igralištima.
Milan Fridauer Fredi - Gruškovec, SLOVENIJA
- Dok se nije napio lupao je šakom po stolu-kad se napio lupali su ga ispod stola.
- Dogovorili smo se za posao-nećemo ništa raditi.
- Nije istina da političari potkradaju državu - oni je pokradoše.
- U kriminalnim radnjama neki su političari prezaposleni.
- Hladni rat puše nam za vratom-neki se već koče.
Abdurahman Halilović Ahil, Rijeka, HRVATSKA
- Olimpijanac sam od kad sam stasao.
Svakog dana ispunim normu.
- Perfektna prezentacija futura:
Bili su, biju i biće!
- 1.partizansko-četnička zapovijest:
U b i b l i ž nj e g s v o g!
- Lako podnose teret ratne slave.
Rasteretili su se savjesti.
- Kanalizacija je kod nas
jedini legalan kanal.
Veljko Rajković, Podgorica, CRNA GORA
- ONAJ ŠTO JE ŽIVIO OD DANAS DO SUTRA - UMRO JE JUČE.
- OPTUŽUJU ME DA IMAM DUGE RUKE - A JA, JADAN, OST`O KRATKIH RUKAVA.
- TANAK SAM JA PISAC. NEMAM NIJEDNU KNJIGU DEBELIH KORICA.
Grujo Lero, Bijeljina, RS
Boban Miletić - Bapsi
SRBIJO,
MAJKO,
PLAČI
Od ove knjige komunistima se diže kosa na glavi,
a Srbima moral.
S A D R Ž A J
Beleška uz Elektronski
satirično-humoristički nedeljnik ŽIKIŠON
Boban Miletić Bapsi, rođen je 11. 11. 1965. godine u Knjaževcu. Satirom se bavi od 1990. godine. Svoje radove objavljivao je, a i danas objavljuje u brojnim novinama i radio emisijama: „Tup –tup“ Radio Beograd, „I mi vama“ Radio Salaš kod Zaječara, „Satir“ i „Tačno u podne“ Radio Paraćin, humorističko-satirični list „Golać“ Paraćin, nedeljni elektronski satiričnik „Satir“ i mnogim drugim štampanim i elektronskim medijima. Dosad je objavio četiri knjige: „Knjiga o džungli“ (1993.), „Srbijo, majko, plači“ (1997.), „Smrt fašizmu – sloboda narodu“ (1999.) i "Govnjiva motka" (2006.). Zbog knjige „Srbijo, majko, plači“ 1999. godine bio je u pritvoru, a 9. juna 2000. godine osuđen je na pet meseci zatvora. Za vreme njegovog pritvaranja, suđenja i presuđivanja Udruženje književnika Srbije „mudro“ je ćutalo, jedino su se pobunili aforističari na čemu im je neizmerno zahvalan. Sudija koji ga je osudio Veroljub Cvetković, danas sudi u Vrhovnom sudu Srbije. Šta stvarno reći posle svega?!
BELEŠKA O PISCU
Boban Miletić rođen je 11. 11. 1965. godine u Knjaževcu. Završio je srednju mašinsku školu. Satirom se bavi od 1990. godine. Svoje priloge je objavljivao u većem broju listova i radio emisijama, posebno u "Tup-Tup"-u. Ovo mu je druga zbirka, a 1993. godine objavio je svoju prvu pod nazivom "Knjiga o Džungli", iz koje su najbolji aforizmi i epigrami našli mesto u zbirci "SRBIJO, MAJKO PLAČI".
Boban Miletić - Bapsi
PORUKA AUTORA
Jednoga dana kada ne bude bilo mene, a ni ovih zlikovaca opisanih u knjizi, biće vas, dragi JOŠ NEROĐENI SRBI.
----Ova moja knjiga je svedočanstvo o njihovim zločinima, i ne samo svedočanstvo već i optužnica. Vi ćete im suditi, doduše u odsustvu, ako vaši preci pre toga ne uzmu stvar u svoje ruke, i ne završe sve to u jednom danu, na jednom mestu (Terazijama), na nekoliko vešala.
----BOG VAS KLEO, POGANI IZRODI.
AUTOR------------------------
PREDGOVOR
Kad srpski narod prestrada sve ono što je Hristos na krstu prostradao, onda će se iz sredine naroda, iz sirotnoga doma i od prostoga roda javiti čovek koji će svoj narod dići, povesti, zajedno, i da budu sami svoji gospodari, kako nikad pre nisu bili. I onda će nastati tako miran i srećan život... da će ljudi, prolazeći pokraj grobova predaka svojih uzvikivati radosno: "Ustanite mrtvi da živimo!"
----Onaj čovek iz naroda što će doći da izbavi OTADžBINU, opet će biti po dalekoj vezi od loze Obrenovića! Vidovnjak je rekao ovako:"To će biti kao kad iz suva, ogorela panja izbije mlada, sočna šibljika. To će biti od jedne daleke, daleke žilice, koja se čak tamo negde duboko u zemlji sačuvala!"
----"Naša će vojska, kume, dugo u Višegradu zastati. Višegrad će dugo biti ni u našim ni u neprijateljskim rukama. Ali, kad jednom velike sile nadjačaju, kad jednom neprijatelju pukne po glavi, ondakar će naša vojska lako preći i uzeće celu Bosnu i Hercegovinu... Tada će se naša Srbija mnogo proširiti. Povratićemo jopet granice, koje smo nekada pod carevima imali. Bosna i Hercegovina biće naše. Gde je srpska kuća biće srpsko."
----"Kad sve to bude i svrši se, neće dugo potrajati i Srbija će biti carevina".
----"Pošto Srbija postane carevina, ondakar neće dugo proći pa će i prestolnica prijeći iz Biograda u Kruševac. Kruševac će, kume, biti carska prestolnica!"Na dva sata hoda od Kremana, nalazi se i selo zvano Solotuša. Mitar je govorio proti Zariji, da će tu biti veliki majdan soli, koji će celu srpsku carevinu hraniti. Ali taj će se majdan pronaći tek onda, kad Srbija bude carevina.
Miloš i Mitar Tarabić------------------------
KREMANSKI PROROCI------------------------
A F O R I Z M I
1.
U laži su kratke noge, a njemu potkratiše samo jednu.
*
Volim Tita, već osamnaestu godinu.
*
Plakao sam i ja kad je Tito umro. Od sreće.
*
Drug Tito je bio pravi gospodin - u odnosu na svoje naslednike.
*
I Josip Broz je voleo da piše aforizme. Citiram: "Čovjek je naše najveće bogatstvo".
*
Zašto Tito nije sahranjen 4 dana?
Pa, toliko je trajala operacija presađivanja mozga iz njegove u Vođinu glavu.
*
Mi za zajam-zajam za Vas. Tebi persiram Vođo.
2.
Vođo, hvala ti za sve - što nemamo.
*
Samo Sloba Srbiju spasava - svojom ostavkom.
*
Kako li je tek Vođi kada mi ovoliko nagrabusismo pod sankcijama?
*
Jedva čekam da zagrlim Vođu. Kakva bi to "Španska kragna" bila.
*
Vođa je lud. A ja sam, izgleda, ludo hrabar.
*
Vođo, popni se na vrh Beograđanke i iskorači. Biće to mali korak za tebe, ali veliki za Srbiju.
*
Kad se razboli, Vođa bi mogao da ide na lečenje u Ljubljanu u bolnicu Mladika. Tamo se lečio i drug Tito.
3.
Vođa nije diktator.
On je diktator na kvadrat.
*
Izvrgnuo sam ruglu predsednika.
Tvrdio sam za njega da je častan i pošten čovek.
*
Kod nas svako može da vređa predsednika i ode u ćuzu, a posle jedino predsednik može da ga abolira tj. pomiluje.
*
Ako baba Jula gledajući se u ogledalu vidi nešto lepo, to mora da nije obično već čarobno ogledalo.
*
Optužuju ga da je komunista, a on ima deset miliona robova.
*
Zbog svega onoga što je uradio svom narodu Vođa nikad neće umreti - prirodnom smrću.
*
Za Vođu je Kaligula bio malo dete. Kaligula je u parlament uveo jednog konja a Vođa preko sto.
4.
Vođa ubija Boga u nama. Kad dođe naših pet minuta, mi ćemo, verovatno, ubiti Staljina u njemu.
*
RTS je emitovala seriju "Pad dinastije Obrenović". Pad dinastije Milošević će, verovatno, direktno prenositi i neće biti u nastavcima.
*
Zahvaljujući mudroj Vođinoj politici, Srbija neće biti ničija kolonija - već svačija.
*
Izgleda šašavo, ali je ipak potpredsednik JUL-a.
*
Predsednik treba da služi narodu, a ustvari narod služi predsedniku - za zajebanciju.
*
Demokratija - kako to u Srbiji boli.
*
U govnima su do guše. Znači, uskoro postaju socijalisti -utopisti.
5.
Šta je to elektro šok?
Šiptar sa dva prsta u utikaču.
*
Digli ste ruke od mene. Znači predajete se.
*
Nije Tesla naš najveći pronalazač.On je izumeo "samo" struju, a ovi izumeše narod koji živi bez para.
*
Neki zarađuju rukama, neki nogama, a neki svojom glavom -zarade zatvor.
*
Nisam moralno politički podoban. Ne lažem, ne kradem, a viđen sam i da radim.
*
Nije sve tako crno u Srbiji. Vlastodršci su crveni.
*
Doveli ste nas do prosjačkog štapa. Bar ćemo imati čime da vas premlatimo.
6.
Vođa nam je slepac, a posle ovoliko bacanja prašine u oči ni mi se ne osećamo baš najbolje.
*
Pametniji popušta. Zato i vladaju budale.
*
Znaju sve o meni. Baš lepo, i onako nemam vremena da pišem dnevnik.
*
Teško je menjao padeže - fotelje i sekretarice mnogo lakše.
*
Ma koje jednoumlje, kod nas vlada maloumlje.
*
Šlem glavu čuva, šubara je krasi.
*
Još uvek se dobro držimo - za prosjačke štapove.
*
U velikoj smo dilemi - da li prvo da ih vešamo pa da im sudimo, ili prvo da im sudimo pa da ih vešamo.
7.
Ne pada nam na pamet da kopiramo Rumune. Naša revulucija će biti unikat.
*
Narod vas isuviše dugo trpi, ali zato će vrlo kratko da vas bije.
*
U Srbiji jedni jedu a drugi gledaju, a posle se promene, drugi gledaju a prvi jedu.
*
Povratili ste nam dostojanstvo. I mi bismo vama nešto povratili ali već dugo ništa nismo jeli.
*
Prkosimo celom svetu, ali i zakonima fizike - kod nas je, bre, mulj na površini.
*
Srpski komunisti ne mogu očima da vide jednu stvar koja počinje na slovo "Š".
Varate se ako ste pomislili da je to šahovnica. Šajkaču, bre.
*
Vrhunac idiotizma je kad orangutana čuvaju gorile.
8.
Dok su krali, bilo je još i dobro. Sad su počeli da otimaju.
*
Moramo ih tući i potući. Glasačkim listićima - nismo mogli.
*
Njihova deviza je - otimaj devize.
*
Zahvaljujući deda Avramu, napravili smo pravi bum. Pukli smo ko zvečka.
*
Imamo najjeftiniju drogu na svetu. Kod nas je hleb opijum za mase.
*
Kod nas nepismeni primaju veće plate. Da se manje bune.
*
U demokratiji merilo je broj glasova a u diktaturi broj pendreka.
9.
Prevode nas žedne preko vode. I ne samo žedne, već i gladne.
*
Postao je invalid rada. Stalno su ga tapšali po ramenu.
*
Princip je princip, ali nama itekako nedostaje Gavrilo.
*
Pre izbora narodu pune glavu, a posle izbora prazne mu džepove.
*
Nisu oni komunisti, a teško bismo mogli i u fašiste da ih svrstamo.
*
Komunisti imaju prljave obraze i isprane mozgove.
*
Nekad su robovi postajali slobodni građani čim stupe na tlo Srbije, a sada slobodni postaju robovi.
10.
Ako mu je otac komunista i majka komunista, šta će biti dete?
Pa, isto, kriminalac.
*
Sve su kupili i potkupili osim nekoliko intelektualaca - koje su pobili.
*
Ako su najgori najbolji, onda su najbolji najgori.
*
Čiča Draža je najveći izdajnik - najvećih srpskih izdajnika.
*
Bog čuva Srbe - i ima velike šanse da postane tehnološki višak.
*
Radnici, ne štrajkujte glađu. Budite originalni i bar u dane štrajka jedite tri puta dnevno.
*
Kakvo razmimoilaženje - posmatrači na Drini, a slučajevi na Dedinju.
11.
Srbi žive u velikoj zabludi i maloj Jugoslaviji.
*
Sad mi je tek jasno zašto Srbija nema himnu. Da narod ne ustane.
*
U Srbiji mladi mogu da se zaposle kad god požele - kao policijski doušnici.
*
Ranije je bilo u proseku svaki treći doušnik, a sad došlo vreme čovek ne sme ni sam sa sobom da razgovara.
*
Penzija je lepa, samo dok se čeka.
*
Jugoslavija je partizansko ime za Srbiju.
*
Među radnicima sve je više filozofa. Naš radni čovek razmišlja o hrani, razmišlja, razmišlja...
12.
Za budućnost Srbije ne znaš da li su gori ovi sa belim ili plavim kapicama.
*
Dedinje je kao džungla. Tamo ljudska noga retko kada kroči.
*
Što je diktator veći, pašaluk je manji. Čista matematika - proporcija.
*
Vođa je spreman je da sa narodom podeli i dobro i zlo. Po sistemu: njemu dobro, nama zlo.
*
Sa njima nema neizvesnosti, hleba, mleka, mesa, struje...
*
Nisu baš sve upropastili. A Kipar?
*
Nije nam prvi put da izdajnike proglašavamo za nacionalne junake. A Kraljević Marko?
13.
On je veliki izdajnik. Izdaje: prizemlje, sprat i potkrovlje.
*
Kakva je razlika između policajca i prostitutke?
Nikakva, i ona i on stoje na ulici i brukaju familiju.
*
Nek komšiji crkne krava. I ne samo krava, već i veš mašina, televizor, video...
*
Generali su bili u prvim redovima - za stanove i garaže.
*
Srpska vlast je veoma uspešna - u neuspesima.
*
Manite se prisluškivanja. Počnite već jednom da slušate glas naroda.
*
Kada su radnici pored prava na rad zatražili i plate, proglasiše ih megalomanima.
14.
Za razliku od komunista koji su nas krali pola veka - socijalisti nas takođe kradu.
*
Batina ima dva kraja. Zasad, oba mlate narod.
*
U Engleskoj žive Englezi, u Francuskoj Francuzi, a u Jugoslaviji izumiru Srbi i uživaju komunisti.
*
Srbija je zemlja velike slobode. Slobodno možeš da umreš od gladi.
*
A srpstvu me uče komunisti...
*
Ovozemaljskim narodima Bog je na nebu a "nebeskom" na zemlji.
*
Moramo im što pre pokazati zube. Uskoro, zbog skorbuta, nećemo imati šta da im pokažemo.
15.
Naša politička scena vrvi od perverznjaka. Uvek se neko s nekim sliže.
*
Super dinar za super ljude, pardon za super lude.
*
Srbin ćuti dok se ne naljuti. A kad se naljuti, ćuti ko zaliven.
*
Zahvaljujući mudroj Vođinoj politici, na Beograd nije pala ni jedna granata u ovom ratu. Na Zagreb takođe.
*
Zašto je u Srbiji struja tako skupa?
Pa, valjda zato što je retko kada ima.
*
Bolje je umreti kao čovek nego živeti kao životinja.
*
Mi smo izuzetno sportska nacija. Imamo veliki broj reketaša ali i atletičara. Preskaču ljudi: doručak, ručak i večeru (troskok).
*
Skinuće nam sankcije, al će prvo gaće.
16.
Sankcije su nam suspendovane u jesen, a poboljšanje ćemo osetiti tek na proleće - kad koprive ozelene.
*
Ima i pametnih i poštenih socijalista. Samo oni su istupili iz SPS-a.
*
Baba Jula nosi cvet u kosi, a njen suprug nosi šta stigne - na Kipar.
*
Kad već nema ništa U, baba Jula uvek nosi nešto NA glavi.
*
Fašizam je ustvari strašna stvar, a komunizam još strašnija.
*
Nećemo kapitalizam! Naši ljudi više vole robovlasništvo.
*
U zemlji nenormalnih ljudi, sasvim je normalno da vlada najnenormalniji.
*
Ko kaže da mi ne mogu ništa. Mogu da mi pljunu pod prozor.
E P I G R A M I
1.
Više volim kralja Petra,
nego Tita jebivetra.
*
Zar da nam se kralj po svetu skita,
zbog džukele Josip Broza Tita?
*
Mili Bože šta li smo ti krivi,
Tito mrtav vlada, a mi jedva živi.
*
Učili nas u osnovnoj školi,
da se Tito po najviše voli.
Ja sam bio "bezobrazno" dete,
psov'o sam ga od glave do pete.
*
Koliko treba, plaćam odmah keš,
samo sklonite sa Dedinja leš.
2.
Srušimo kuću cveća,
pa neka je pet puta veća.
*
Čudan račun smislio je Jože:
Srbi da se dele, a Šiptari množe.
*
Druže Tito, naše rosno cveće,
kad si umr'o, plak'o sam od sreće.
*
Ej, Čerčilu, psujemo te često,
što postavi Josipa na presto.
*
Kada su ljudožderi u posetu Titu dolazili,
hvala Bogu, bez žrtava smo prolazili.
3.
Starija je mnogo Nemanjića loza,
nego loza, tamo nekog, Broza.
*
Rođena zemljo, jesi li znala,
tu je pao bataljon ceo.
Tito im nije rek'o ni hvala,
usta su mu bila puna, u Užicu je jagnjetinu jeo.
*
Mislio sam reći ranije, ali nije kasno ni sad:
"Uništi nas Brozova kopilad".
*
Ko to kaže,
taj ne laže,
Srbija je mala.
Biće ona još i manja,
dok je nama Brozovih budala.
4.
Nema više njegovo Užice,
kad li će po Srbiji nestati i njegove ulice.
*
Vođa možda misli da je novi Jože,
ali neka znade: "Srbija se umirit ne može".
*
Dal je Vođa doista
nepopravljivi Titoista?
*
Vođa beži od tri prsta,
kao đavo od krsta.
*
Baš me uvo boli,
dal me Vođa voli.
*
Gledam kako strada moja generacija,
dugoročno propada cela srpska nacija.
Šta da se kaže i šta da se piše,
od celog srpstva Vođina fotelja vredi više.
5.
Mladost hoće, mladost mora,
pobediti diktatora.
*
Ako narod neće, ili ne može,
smeni ga Bože, smeni ga Bože.
*
Radije ću biti pajac
nego Vođin policajac.
*
Vođa nije ni zašta kriv,
on je neuračunljiv.
*
Samo da znaš Milošesku,
proći ćeš gore nego Čaušesku.
6.
Majka mu je luda bila
i sama se obesila.
On izgleda neće
biti takve sreće.
*
Druže Vođo 'opa cupa,
što ti srce jako lupa,
i obrazi porumene
kada neko zajam spomene.
*
Dal je Vođa svaki dan
stoprocentno partizan,
il u njemu malo ima
pravoslavca i Srbina?
*
Druže Vođo, baš je bez veze,
borci iz ovog rata nemaju ni proteze.
A kol'ko čujem izdvojili ste silne novce,
za tamo neke borce - Brozove Subnor-ovce.
7.
Dabogda prošli kao Ajrton Sena,
on i njegova "cvetna žena".
*
Komunisti, eto vama kraja,
dolazi nam Nikola Kavaja.
*
Hteo Kavaja da ubije Broza, al' je bilo neće pa neće.
Kavaja, probaj s ovim današnjim, možda ćemo biti bolje sreće.
*
Ajde Vođo budi drug,
crkni kao Kim Il Sung.
*
Hoćemo mir, ali ne po svaku cenu,
tebi se obraćam druže, kretenu.
8.
Brate mili, nek nas Bog sačuva,
Vođa igra kako Klinton duva.
*
Druže Vođo neka, neka,
tvoja te bandera čeka.
*
A drug Vođa k'o Kučuk Alija,
Srbe hapsi i redom prebija.
*
Vođu vole, e moj brale,
samo lopovi i budale.
*
Danas može svaka šušumiga
da objavi četiri il pet knjiga,
a još, brale, ako dobro plati
akademikom morate je zvati.
*
"Cvetna" drugarica
mašta da postane carica.
9.
Ako Mira ne prođe k'o Draga,
Srbija će otići bestraga.
*
Vođa i ovi njegovi su ustvari
neki novi janičari.
*
Šta još treba da se desi,
pa da narod Vođu 'besi?
*
Drug Tito je kriminalac bio,
al' ga Vođa, brate, u svem' nadmašio.
*
Naš tiranin ima puno love,
a da li ima mirne snove?
10.
Pokradoše na brzinu,
svu društvenu imovinu.
*
Komunjare,
gde su pare?
*
Našeg broda kolmilari,
foliranti su, ustvari.
*
Ne radimo mi za džabe,
mi radimo za barabe.
*
Draži mi je čiča Draža
nego crvena laža.
11.
Daj budali vlast u ruke,
pa da vidiš šta su muke.
*
Postala je i moja sudba
da me stalno prati UDB-a.
*
Proći će kroz Srbiju brze pruge,
dve hiljade dvadeset druge.
*
Dobili su Srbijanci
porez k'o Amerikanci,
a plate k'o Afrikanci.
*
Kada zadnji srpski komunista krepa
Srbija će opet biti bogata i lepa.
12.
Ako želite da vam dete
doživljava traume i stres:
glasajte za SPS.
*
Na pragu 21. veka,
dobili smo život po meri
pećinskog čoveka.
*
U Srbiji mladi žive
bez ikakve perspektive.
*
I Šiptari imaju neke svoje šeme,
njihovi aduti su: seme i vreme.
*
U tenisu svetska sila je zemlja naša.
Kako i ne bi, pored ovoliko reketaša.
13.
U Srbiji, uskoro, desiće se fešta,
repriza Bukurešta.
*
Himna srpskog režima:
"Ko krade, taj i ima."
*
Milicija "naša"
štiti mafijaša.
Pošten narod biju,
kad psuje mafiju.
*
Gde diktatori vladaju,
tu umne glave padaju.
*
Srbija je zemlja velike slobode,
ko god je protiv Vođe u zatvor ga vode.
14.
Tek kada mu "psi" ogladne,
tad će "gazda" da propadne.
*
Kada banda s vlasti ode
biće hleba i slobode.
*
Prva, druga, pa sad treća,
zabluda najveća,
zvana Jugoslavija,
u crno nas zavija.
*
Nije lako Srbin biti,
stalno bandi prkositi.
A banda je mnogo brojna:
ustaše, fašisti,
Turci, komunisti
i ostala bagra ovog sveta,
kojoj pravi Srbin mnogo smeta.
15.
Kriminalci kolo vode,
nema hleba, ni slobode.
*
Ko zeza "druga" i "drugaricu"
može prd vratima očekivati maricu.
*
Asteci, Inke, Maje,
pa me nešto jezik svrbi,
da sledeći nisu Srbi.
*
Dok nam pričaju i bajke i basne,
penzije i plate, kasne li kasne.
*
Ni ustaše, ni balisti,
sjebaše nas komunisti.
16.
Upropastiše nas oficiri
odani onoj ludači, Miri.
*
Nisam moralna nula,
pa da budem član JUL-a.
*
Bilo je to u jednoj zemlji seljaka,
ludog diktatora i totalnog mraka.
*
Da li će se ponoviti maj 1903?
Ja se nadam da hoće, a ONI da neće.
*
Za jedan narod nema nesreće veće i gore,
nego da se kriminalci protiv kriminala bore.
17.
Za skraćenje srpskih muka
opet treba "Crna ruka".
*
A najveći srpski kriminalci,
pripadaju vladajućoj stranci.
*
Uživaju danas oni
kao nekad faraoni.
*
Sad nam samo Apis fali,
da budemo veliki, a ne ovako mali.
*
Zagrmelo na svetog Savu,
usred zime kad mu vreme nije.
Neki kažu, daj Bože da su u pravu,
da će narod opet dahije da bije.
18.
Dal' se, brale, malo stide,
kada našu bedu vide.
Dal' se, brale, malo plaše,
kada vide jade naše?
*
Danas je, brale, pravi hit,
ostati pošten a biti sit.
*
Mrzi me ova vlast,
ooooo, kakva čast.
*
Pišem protiv Vođe svašta,
mada znam da taj ne prašta.
*
Nebeski narod ponosno gmiže,
Srbija tone sve niže i niže.
19.
U Srbiji vlada kriza,
Kipar tone od deviza.
*
Nema više glasanja,
sad slede talasanja.
*
Ustaše i srpski komunisti,
za mene su apsolutno isti.
*
Zemlja nam je možda mala,
al' je leglo kriminala.
*
Nekog manje, nekog više,
ali sve nas izradiše
i devize izvadiše.
Metode su bile razne,
slamarice zvrje prazne.
20.
Zemlja će nam otići na doboš,
jer nas, brate, vodi ološ.
*
Srbija je crvena i to nije fraza,
jer Brozove kopiladi zadnja je oaza.
*
Evo u Beogradu se šahovnica vije