Gospodin Dobrivoje Radić, radnik je u obližnjoj fabrici, stanuje u
garsonjeri na zadnjem spratu zgrade u ulici Palih Proletera 13/13. Ima
33 godina, neoženjen je, a garsonjeru u kojoj živi nasledio je od
pokojne babe.Bila je nedelja i već u zoru je tumarao i nešto
tražio!? Otvarao je vrata plakara, ormara i regala, izvlačio je i
uvlačio fioke, zavirivao svuda i najzad umoran od pretrage svalio se u
obližnju fotelju. Zamišljeno je lutao pogledom po sobi, kako bi utvrdio
da nije nešto propustio u svom traganju. Pretražio je svaki ćošak,
pretumbao svaku knjigu, izvrnuo sve džepove i došao do strašnog
zaključka da nema nigde ni dinara!
Tog trenutka zaključio je da treba preduzeti mere štednje. Tokom
naredne nedelje raskinuo je vezu sa devojkom, prestao kupovati novine,
cigarete, nije odlazio u kafanu i bioskop i prestao je iznajmljivati
filmove u video klubu. Zaključio je da se u vremenu tranzicije i
čekanja za ulazak u Evropu i on potrudio, ukinuo je za dobro nacije ove
odvratne poroke. Naredne nedelje uveliko je štedeo i na gradskom
prevozu, na posao je odlazio peške, džabe je, a i zdravije je
džogirati, čak se zbog toga osećao pomalo Evropski. Doduše, pošto nije
imao novca prestao je da odlazi bilo gde. Jedini put je bio stan –
fabrika – stan.
U fabriku je odlazio, ali posla nije bilo, uskoro nije bilo ni plate! Već
sledećeg meseca fabrika je otišla na tender, privatizovana je.
Dobrivoje je postao tehnološki višak i sa radnom knjižicom u rukama
krenuo je u svoj dom. Sedeo je u polumraku sobe, gledao Dnevnik Javnog
Servisa i slušao optimističke vesti o skorom ulasku u Evropu. I on je
kao i TV Dnevnik bio optimista u uverenju da treba biti strpljiv i
sačekati tu svetlu budućnost! Uostalom, izdatke za obuću i odeću više
neće imati, preostaje mu da održi u životu vitalne funkcije garsonjere,
struja, voda i naravno hrana bez koje bi život u njoj svakako
zamro. Želje i optimizam Dobrivoja je stvarno bio na visini,
međutim objektivna stvarnost bila je nešto sasvim drugo, novca ni u
tragovima, a život teče. Sledećih dana pristizali su mu raznorazni
računi, struja, telefon, voda, infostan. Narednih mesec dana je još
uvek podnošljivo preživljavao, a onda je primetio da je ostao bez svih
tih stvari za koje je dobio račune. Kad je bal, nek je bal, pomisli na
to Dobrivoje, ipak u nesreći ima i sreće, kanalizacija radi, nju ne
mogu isključiti, možda ona i nije bitna za ovo društvo, a i kako je
isključiti!? U kupatilu je zamišljeno gledao u Wc-šolju i zapitao se
zašto kanalizacija ne bi postala najidealnije sredstvo komunikacije?
Zašto nauka ne preduzme značajnije korake ka realizaciji takvog
projekta? Uštede bi bile višestruke, eliminisao bi se RTV, telefon,
internet, štampa, kanalizacija bi omogućila nesmetani i besplatan
protok informacija! Građani ne bi bili pasivni konzumenti informacija,
već bi kanalizacijom i povratno mogli da utiču i samim tim bi
unapredili jedinstveni medijski prostor u informisanju! Trebalo bi
patentirati ovaj genijalni pronalazak!?
Od silnog kreativnog razmišljanja postao je vrlo žedan, organizam mu je
prosto vapio za nekom tečnošću. Ispio je do poslednje kapi već mršave
zalihe domaće rakije, preostalog vinjaka i lozovače, što mu baš i nije
ugasilo žeđ. Zato je na terasi presekao oluk i postavio lonac za
kišnicu, još samo da padne kiša, priželjkivao je! Jednog jutra probudilo ga je jako lupanje po vratima. Dobrivoje savsanjiv
prikrade se vratima i kroz špijunku prepozna dvojicu inkasanata za ko
zna zašta!? Sa druge strane vrata dvojica tipova njuškaju, jedan od
njih zapita drugoga: - Osećaš li kako nešto zaudara? Drugi mu odgovara:
- Možda je stanar umro!? – Onda je najbolje da zapečatimo vrata!
Zaključiše ova dvojica i što rekoše to i učiniše. Dobrivoje odahnu: -
Zbogom derikože i ostali vaćaroši, najzad sam svoj na svome, više ne
moram da podnosim nikome račune! Ipak, usred tolikog grada osećao se
kao Robinzon Kruso, da bar ima Petka! Zlokobne prognoze sociologa se
ostvaruju, niko nikog ne poznaje, potpuno otuđenje homosapiensa je na
delu, sve je to danak industrijskom progresu!
Narednih dana jeo je poslednje zalihe hrane koju je imao, kada je
nestala i poslednja konzerva, prešao je na začine, nekoliko dana je
lizao biber, a onda više nije bilo ničega. Pokojni deda govorio je o
nekom ratu u prošlom veku kada je morao da bi spasao glavu jesti
korenje i koru sa drveća. Poučen dedinom pričom odlučio je da se niz
oluk spusti do obližnjeg kestena, ali kada je pogledao sa terase
shvatio je da se uopšte ne isplati silaziti dole! Drvo je bilo potpuno
oguljeno, žalosno ga je odmeravao pogledom, čak ni ono malo trave oko
drveta više nije bilo. Bacio je pogled prema obližnjem parku, ali i
tamo ga je čekalo gorko razočarenje. U parku je avetinjski štrčalo belo
oguljeno drveće, a od trave ni traga!
Pogledao je u nebo i ugledao neku očerupanu pticu. - To je to! Uskliknuo
je, golubovi su spas. Dođi golupčiću mira! Šaputao je i čekao.
Međutim, golubovi nisu uspevali da dolete do njega, jer su već
bili ulovljeni od stanara ispod njega, slično su prolazili vrapci,
vrane i ostale ptice. Ipak, na terasu mu sleće jedan očerupani
gavran, skakutao je po terasi i pokušavao da poleti, skočio je na
gelender, a nesrećni Dobrivoje se neodmereno zaleteo i presamitio preko
gelendera... Dok je padao sa trinaestog sprata zgrade, sreo je nekoliko komšijai po prvi put se pozdravio sa njima. Uz put se setio i basne o gavranu i lisici i najzad shvatio njeno naravoučenije!
Toga
dana bio je 1. april 2018. godine. Svi štampani i elektronski mediji
objavili su udarnu vest da je Srbija primljena kao punopravni član u
Evropsku Uniju. Dobrivoje Radić to nikada nije saznao!
Zoran Matić Mazos
Nož u leđa zabili su
nam susedi.
Ceremoniju sahrane
obaviće Evropa.
Radivoje Rale Damjanović
Proširili smo
granice -
svako ih nateže
na svoju stranu.
Abdurahman Halilović Ahil
SMEH I APLAUZI
OBELEŽILI
„SATIRA FEST“
Satiričar
Ranko Guzina dobitnik je nagrade „Vuk Gligorijević“ za najbolji
aforizam na ovogodišnjem „Satira festu“ održanom 11. oktobra u
Beogradu, u organizaciji Beogradskog aforističarskog kruga.
Žiri
Šestog međunarodnog festivala humora i satire u sastavu Aleksandar
Baljak (predsednik) Dragutin Minić Karlo i Jovo Nikolić (članovi)
odlučio je da plaketa i novčani iznos pripadnu kolumnisti i
karikaturisti „Novosti“ za aforizam: Svaka vlada u Srbiji koja podnese ostavku jeste vlada nacionalnog spasa.
Na
„Večeri aforizama“ održanoj pred više stotina posetilaca u sali opštine
Stari grad, učestvovalo je 26 aforističara iz Crne Gore, Makedonije,
BiH i Srbije – Dragan Šušić, Mitar Mitrović, Rastko Zakić, Ranko
Guzina, Vitomir Teofilović, Raša Papeš (Kragujevac), Iva Mažuranić
(Kragujevac), Milivoje Radovanović (Svilajnac), Dušan Puača, Vasil
Tolevski (Skoplje, Makedonija), Rade Đergović (Šabac), Božo Marić
(Banjaluka, BiH), Đorđe Otašević, Aleksandar Baljak, Jovo Nikolić
(Lopare, BiH), Milan Beštić, Sabahudin Hadžialić (Sarajevo, BiH),
Slobodan Simić, Vesna Denčić, Dejan Milojević, Miladin Berić
(Banjaluka, BiH), Dejan Tofčević (Podgorica, Crna Gora), Bojan
Ljubenović, Aleksandar Novaković i Nenad Vučetić. Svaki autor
predstavio se sa po 15 aforizama.
„Smeh i aplauzi obeležili su „Veče aforizama“ – ocena je izveštača dnevnog lista „Politika“.
-
Ovaj „Satira fest“ ima nekoliko značajnih novina. Najpre, organizuje ga
Beogradski aforističarski krug koji je posle 30 godina postojanja, ove
godine konačno zvanično registrovan. Prvi put festival ima pozivni
karakter i ima svog selektora Aleksandra Baljka koji je procenjivao
koja ostvarenja zavređuju da se pročitaju publici – rekao je Bojan
Ljubenović, portparol Beogradskog aforističarskog kruga.
Voditelj programa Dragutin Minić Karlo pročitao je nekoliko aforizama nedavnog preminulog Tome Rakijaša.
U
okviru festivala, u Sali Ministarstva za dijasporu, održan je Okrugli
sto na temu „Radoje Domanović – sto godina posle“ na kojem su
učestvovali Vitomir Teofilović, Milovan Vitezović, dr Ratko Božović, dr
Žarko Trebješanin, dr Mališa Stanojević, Bane Jovanović i Dejan
Milojević - poznavaoci i tumači stvaralaštva velikog pripovedača i
savremenih srpskih satiričara.
Beogradski aforističarski krug objaviće Zbornik radova s Okruglog stola i aforizmima „Satira festa“.
Održavanje manifestacije pomogli su Ministarstvo za dijasporu Republike Srbije, opština Stari grad i Beogradski sajam.
Za Beogradski aforističarski krug
Aleksandar Čotrić
MOJ OTAC NA PUTU
Moj
otac Krstivoje Arsenović, zvani Uča Krle, učitelj je u varošici, gde je
dobio prvo zaposlenje, upoznao moju majku Milku, oženio se njome i
potom su postali roditelji starije sestre Eve i mene koji se zovem
Ilija, a idem u treći razred osnovne škole. Otac je ovog leta,
kako svi kažu, prvi put otkad živi i radi u našem mestu, a to je više
od petnaest godina, otputovao u negde tokom letnjeg raspusta.
Kada se vratio posle mesec dana, komšije su nagrnule u naš stan da saznaju kako se proveo.
Gde si bio? Baš si dobro pocrneo. Pa, pričaj, Krle, kako je bilo?
– pitala je oca komšinica Gina koja je više volela da zna šta se dešava
u drugim kućama, nego hleba da jede.
Bio sam u Grčkoj. Sunce prži, nema drveta da se skloniš u hlad, vetar
stalno duva sa pučine, pa rashlađuje, ali šta vredi kada je sve slano –
odgovara moj otac, gleda prema meni i pita komšije šta će da piju na
letnjoj žegi.
More je to, mora da bude slano. Pa kako si provodio vreme tamo u
pravoslavnoj Grčkoj? – priupita pop Đura.
Imao sam aktivan odmor, oče. To su sad moderni trendovi. Može li hladno
pivo? – ne čeka otac odgovor i već sipa pivo iz flaše u staklenu
kriglu.
Da li si, Krle, išao u dubinu?
Otprilike do deset metara... – odgovara otac popu, pa me opet pogleda.
Kakvo je bilo društvo? – interesuje se ćaletov kolega iz škole Mišula.
Ima ljudi sa svih strana, ali u tom mestu u kojem sam ja bio najviše ih je iz Evropske unije.
Pošto je tamo jedan dan? – opet pita Gina.
Pedeset evra! – kaže ćale, pa me opet pogleda, ali nekako čudno, kao
kada nešto zgrešim, pa se sprema da me izgrdi.
A kakav vam je bio smeštaj? – zanimalo je Peru Arapina, koga smo tako
zvali zbog nešto tamnije boje kože.
Smeštaj je bio zadovoljavajući, ne znam ni ja koliko zvezdica.
Kada je pred ponoć i poslednji komšija otišao, neki Jaćim koji je mnogo
pio, otac je pozvao Evu i mene da nam strogo saopšti.
- Vaš otac je častan i ugledan čovek u ovom mestu. Ništa nisam slagao.
Ja vam nikakav loš primer nisam dao. Sve je zaista slano jer sam
neprestano bio obliven znojem. To što sam radio jeste aktivnost i odmor
od umnog rada, a i za dubinu nisam rekao neistinu – išli smo do deset
metara. Sa mnom su bili neki Rumuni, dakle iz Evropske unije su,
spavali smo na seniku i gledali smo u zvezdano nebo... A za jedan dan
sam zarađivao pedeset evra, odnosno koliko ovde za celu nedelju.
I da niste zucnuli! Ne moraju u varoši da znaju da je učitelj Krle, da
bi vas ishranio i školovao, u Grčkoj kopao zemlju na građevinama
budućih hotela.
Aleksandar Čotrić
Poštovane kolege i prijatelji,
Kao moj mali skromni doprinos izvanrednoj organizaciji i realizaciji
SATIRA FEST-a 2008.g. u Beogradu dostavljam vam na uvid link ka video
zapisu o svim događajima koji su obilježili taj dan, 10.11.2008.g.
(subota) a odnose se na naše zajedničko druženje, razgovore, nastupe.
Naglašavam da je ovaj video zapis nastao na osnovu "immediate decision"
sa moje strane i uopšte se nisam dogovarao sa organizatorima iz BAK-a
prije same kreacije ovoga video zapisa. Dvadeset i pet minuta obuhvaća
i polaganje cvijeća na grob Radoja Domanovića na Kalemegdanu, Okrugli
stol u ministarstvu dijaspore Srbije kao i "Večer aforizama".
Molim vas da mi oprostite ako je došlo do bilo kakvih tehničkih,
etičkih i estetičkih grešaka tokom uobličavanja ovoga kratkog filma.
Sve je rađeno sa dobrom namjerom a sa ciljem da i 2009.g. se organizira
bolji, još kvalitetniji i sveobuhvatniji SATIRA FEST.
Mislim da bi ovaj snimak bio od pomoći usmjerenim naporima ka
pridobijanju sponzora kao i upoznavanju širih javnosti (Balkan ali i
šire) o postojanju "Zavjereničke grupe".
Zahvaljujem se na mogućnosti da i sam postanem zavjerenik uz link http://video.yahoo.com/watch/3699199/10178707 i http://sabahudinh.tripod.com/videoonline/ aforizam (odnosno "humorno-oporna opaska" kako veli moj prijatelj i kolega Aleksandar Čotrić) nastao danas, 13.10.2008.g Oktobra 2008.g. u Beogradu održan SATIRA FEST 2008.g. Uskoro zasjeda Vijeće nacionalne sigurnosti Srbije.
Zavjerenička grupa je pojačana. Bio je jedan Musliman, da ne kažem Bošnjak.
Srdačan pozdrav, Sabahudin Hadžialić
**********************************************
Poštovane kolege,
Vodeći
se mišlju da istoga trenutka kada uspješno završite jedan projekat
odmah počnete pripremati sljedeći sa ciljem kreiranja još kvalitetnijeg
festivala od prethodnog a istovremeno razmišljajući o budućoj
organizaciji SATIRA FEST-a a kada je u pitanju odgovarajući PR,
predlažem sljedeće unutar vlastitog skromnog mišljenja autsajdera
(nekoga ko nije involviran direktno u rad BAK-a):
1.
Da od sljedećeg SATIRA FEST 2009 imamo svoj prepoiznatljiv logo
koji može uraditi neko od poznatih karikaturista ili dizajnera iz
Srbije. Na taj način u propagandnom smislu ulazimo u duh i um budućih
čitalaca jer slika nekada zna govoriti "više od hiljadu riječi".
Naravno, obzirom da to organizuje Beogradski aforistički krug,
potrebno je da BAK pozove javnim konkursom (i nagradi odabrani rad)
autore ili da unajmi nekoga ko će to uraditi.
2. Potrebno je da se pripreme i realiziraju tri PRESS konferencije PRIOR i jedna AFTER na kojima ce novinari biti obavješteni na sljedeći način:
PRVA
- Obavijest o konkursu za dostavu aforizma na mišljenje selektoru
(ili selektorskoj komisiji) tri mjeseca prije organizacije
festivala. Nije dovoljno ponekad poslati E-mail ili pozvati
novinara putem ličnog poznanstva već ih je potrebno pozvati da
dođu lično na PRESS i tada im, osim standardnog PRESS
CLIPPING-a) ko, šta, gdje, kada, fotke sa ranijih dešavanja) uručiti i
određene poklone. I novinari su ljudska bića koja "padaju" na sitne
stvari. Na prvoj PRESS konferenciji im uručiti ZBORNIK prethonog
FEST-a. Učestvuju dva čovjeka iz BAK-a.
DRUGA
- 30 dana prije početka festivala kada im ponovo, pored PRESS
CLIPPING-a (sada je u njemu spisak svih onih koji učestvuju, kratke
biografije, par aforizama, tačan datum i mjesto održvanja, učesnici)
uručite DVD sa sadržajem prethodne konferencije. To nije skupo jer
potrebno je samo umnožiti ono što je snimljeno prethodne godine.
Učestvuju tri čovjeka iz BAK-a.
TRECA
- Dva dana prije početka festivala uz prisustvo najmanje pet osoba (dva
čovjeka iz BAK-a i dva gosta aforističara) kada se jos više produbljuju
detalji uz obavijest o još nečemu kao EXTRA info i dešavanje (ie.
citanje aforizama na javnom, otvorenom mjestu bez najave; posjeta nekoj
od srednjih škola; organizacija lokacije na kojoj će se cijelog dan
prodavati knjige i zbornici aforističara) i, naravno, ponovo uručenje
DVD-a za one koji su propustili "pokrivanje prethodne PRESS
konferencije".
CETVRTA
- Jutro po završetku festivala odmah i sljedeća sa pripremljenim
CD-ovima sa fotkama za medije, pisanom informacijom o realizirnom
festivalu jer na highway-u informacija moramo biti brzi da ne
bi izletjeli sa staze. Prisutni nagrađeni aforističar, predstavnici
BAK-a i gosti (o utiscima).
3.
Promocija zbornika sa prethodnog SATIRA FEST-a treba da bude održana u
jutarnjim satima, neposredno po završetku TREĆE Press konferencije kao
još jedan podsticaj medijima da budu naša produžena ruka prema
javnostima ne samo Srbije već i cijelog Balkana.
4.
E- mail korespodencija treba da bude sihronizirana i sa jednog mjesta
da se dostavljaju pozivi kao i sveobuhvatne info u sve zemlje iz koje
dolaze ućesnici na jeziku pošiljaoca i na engleskom jeziku
(aforističari su obavezni da svako obezbjedi najmanje po 15 E-mail
adresa medija iz svoje zemlje - audio, vizuelnih i pisanih kao i
virtualnih).
Ovo
je moj mali skromni doprinos i molim da ga posmatrate kao
"inicijalnu kapislu" (ah, opet to oružje!) za uobličavanje konačne
vizije nečega što u budućnosti treba imati snagu jednog sarajevskog
MESS-a, Beogradskog FEST-a i Varaždinskih baroknih večeri ili
Pulskog festivala filma.
Srdačan pozdrav, Sabahudin Hadžialić
**********************************************
NAGRADA „JOVAN HADŽI KOSTIĆ“
RADISLAVU RAŠI PAPEŠU
Žiri
za dodelu tradicionalne nagrade „Večernjih novosti“ „Jovan Hadži
Kostić“, u sastavu Rastko Zakić, Aleksandar Baljak, Slobodan Simić,
Aleksandar Čotrić i Dragan Uskoković, predsednik, jednoglasno je
odlučio da ovo ugledno priznanje za 2008. godinu pripadne književniku
iz Kragujevca Radislavu Raši Papešu. Raša Papeš stvara satiru
više od tri decenije i objavljuje priče, aforizme i komentare u gotovo
svim novinama i časopisima, naklonjenim satiri u Srbiji. Zastupljen je
i na engleskom, ruskom, nemačkom, poljskom, bugarskom i makedonskom
govornom području.
„Nadmoć satiričara Raše Papeša jeste u tome što je uspeo da u jednom
peru objedini Harmsa i Birsa, pa sve to podigne za jednu oktavu razorne
fundamentalne satire usmerene u samu srž, obojene retko viđenim crnim
humorom i čak postomodernim nihilizmom i ontološkim apsurdom. Ovakvim
preciznim, ali i ironijskim rečima, i Jovan Hadži Kostić sigurno bi
oslikao laureata koji se svojom ovogodišnjom produkcijom najviše
približio duhu hadžikostićevske novinske satire“, piše, između ostalog,
u obrazloženju žirija.
U užem izboru za nagradu bili su Vesna Denčić, Bojan Ljubenović, Dragan Rajičić i Ljubomir Živkov.
Žiri je sa žaljenjem konstatovao da se u domaćim dnevnim i periodičnim
listovima zapostavlja novinska satira, da srpski autori koji su poznati
i priznati van granica naše zemlje, kod kuće nemaju odgovarajući
prostor za objavljivanje svojih radova.
Nagrada „Jovan Hadži Kostić“ biće uručena 16. oktobra na dan „Večernjih
novosti“ u Domu Narodne skupštine Srbije.
Crna Gora je priznala
nezavisno Kosovo.
Ko priznaje, pola mu se
prašta!
Rade Đergović
DANICA MAŠIĆ
- Šiptari će još nekom hrabrom Crnogorcu podići spomenik. Ne može to da bude samo Đorđe Kastriotić - Skender Beg.
***
- JADNICI KUPIŠE VOJVOÐANSKU ZEMLJU PA IM OKO SRCA TUGA
UMESTO U MORU KUPAĆE SE U ZNOJU SVOJIH SLUGA.
***
- Pederima nije važno kada neko izgubi obraz. Tu je zadnjica.
To su vekovne težnje našeg naroda. Samo još
nismo uspeli da ih jasno formulišemo.
Slobodan Simić
PECKATIVI IZ B(iH) III
Sabahudin Hadžialić
***
Hoće da nam ukinu viceve o Sulji i Muji.
Pokušali su i deda mraza ukinuti.
On je preživio.
A ko nam to radi?
Isti oni koji su vezali zastave sa anamo onima 1990.g.
***
Sedamdeset i kusur procenata mladih bi iz B(iH)
Pitam sa šta je sa ostatkom? Sporo kontaju.
***
EPITAF NA GROBU NEZNANOG JUNAKA:
Jutros sam bio kod doktora. Nije me želio primiti.
Nisam imao ovjerenu knjižicu. Umro sam neovjeren.
***
Sjećate li se vožnje par – nepar iz one Jugoslavije?
E, danas nas voze i par i nepar iz bivše Jugoslavije!
***
Iz autobuske stanice u Sarajevu nema direktne linije za Beograd.
Moram u Istočno Sarajevo da bih došao do Beograda.
Ali ja neću u Istočni Beograd!
***
Muslimani nisu jedinstveni!
Bošnjačka elita nas pljačka!
Uh, umorih se...Odoh na ka(h)vu kod Keme.
Da naplatim slogane.
***
Oktobra 2008.g. u Beogradu održan SATIRA FEST 2008.g.
Uskoro zasjeda Vijeće nacionalne sigurnosti Srbije.
Zavjerenička grupa je pojačana.
Bio je jedan Musliman, da ne
kažem Bošnjak.
JA.
***
U Beogradu gradski prevoz jeftiniji nego u Sarajevu. Ali život nije!
***
Knez Mihailova je beogradska Ferhadija ulica sarajevskog šmeka.
Samo se razlikuje u jednom: Tamo ti kažu dobar dan, izvolite i do vidjenja, hvala vam.
Ovdje u Sarajevu samo te pogledaju.
Sve ti je time rečeno.
***
Na SATIRA FEST-u 2008.g.u Beogradu
primijećen je jedan Musliman, da ne kažem Bošnjak. Govorio je aforizme. I niko ga nije tukao.
TRI VIZIJE
***
Bio sam u Beogradu poslije četiri godine.
Ipak je to grad.
Sarajevo?
Mahala!
***
Bio sam u Zagrebu poslije tri godine.
Ipak je to grad.
Sarajevo?
Mahala!
***
U Sarajevu sam.
Nisam ni u Beogradu ni Zagrebu.
Ja sam u mahali.
Sam.
***
Pročitao sam srpski „PEČAT“.
To je politički magazin!
A ja sam Papa!
***
Pročitao sam srpske novine
„POLITIKU“ i „VEČERNJE NOVOSTI“!
Bolje da nisam.
Zašto?
Ne smijem da kažem.
***
Poruka Muslimanima od jednog Bošnjaka:
Razgovarao sa predsjednikom IO Srpskog
pokreta obnove u Beogradu.
...Normalan čovjek...
***
Putujem prostorima bivše Jugoslavije.
Razlike nema. U pejzažu.
***
2008.g.
Dnevne novine jeftinije za 30 % u Beogradu nego u Sarajevu.
Ostalo je sve isto.
Samo njega nema.
NAŠE VREME
Došlo je naše vreme. Odmah smo ga pre- poznali. Veselo, opušteno,
nasmejano. Vidi se odmah da je naše! Kako je došlo tako je selo i
zapalilo cigaru. Normalno hoće kaficu. A gde je kafica tu je i
rakijica! I tako sedi naše vreme, puši, pije i zajebava se.
Nama u početku bilo milo. Volimo mi goste a naročito kad su naši! Bilo nam milo ali posle nam malo i dosadilo.
Naše vreme samo sedi li sedi. Istina ispriča poneki vic ali to je to.
Ništa se ne dešava, mislim, nama.
Onda mu neki prigovoriše. Kako to, sad kad je došlo naše vreme, ništa!
Mi smo se tome mnogo nadali. Mi čekamo naše vreme ko ozebo sunce!
Ćuti vreme. Ali vidi se da je popizdelo. Puši, pije i ćuti. Onda udari
pesnicom o sto. Vi ste mislili da vreme radi za vas, podviknu. Mi svi
oborili oči, vidi se da nas je pročitalo. E pa neće moći, opet pod-
viknu vreme.
Daj vamo ladno pivo! I donesemo mu pivo, šta ćemo. Tako sad naše vreme
sedi, puši, pije pivo i ćuti.
A i mi budale. Kako da vreme radi za nas kad je to je naše vreme!
Slobodan Simić
Slobodan Srdić - SERBIA
SUZE
Šef odeljenja analitike A.O. bijaserske državne bezbednosti u redovnom izveštaju Predsedniku Republike navodi:
- Bezbednosna situacija u zemlji je zadovoljavajuća. Da nema opozicije,
bila bi još bolja. Međutim, zabrinjava veliko uvećanje količine suza,
koje političari prolivaju nad sudbinom naroda i države. Postavlja se
logično pitanje da li svaka prolivena kap ima emotivno pokriće. Ili da
prevedemo na bijaserski, bez kontrole kvaliteta suza ne može se
zamisliti postavljanje najboljih kadrova, proverenih patriota, na
odgovorne funkcije. Ovo se odnosi i na opozicione aktiviste. Oni su
posebno sumnjivi, plaču u svakom slučaju. Naš saradnik, biolog I.E.,
dao je polaznu osnovu za rangiranje rodoljubivosti funkcionera. I.E. je
utvrdio da u suzama veće emotivnosti ima više kalijuma.
Postoje dva načina provere stepena patriotizma političara. Prvi je malo
kabast. Funkcioner dobrovoljno skuplja očnu izlučevinu i u
odgovarajućoj ambalaži odnosi u zdravstvenu ustanovu na testiranje
kalijum-metrom. Nedostatci ovog metoda su brojni. Otvorena je mogućnost
prevare, jer političar ne plače na licu mesta. Postoje samo dva
ispravna kalijum-metra i oba se nalaze u prestonici. To može stvoriti
velike gužve nepotvrđenih patriota iz cele zemlje, koji žure da se što
pre vrate u politički život sa uverenjem o patriotizmu. Kada bi imali
više funkcionera kojima je istekao mandat s pravom da šest meseci
primaju punu platu, redova za testiranje ne bi bilo. Rasterećenje bi
doneo detektor laži, ali on nije sposoban da prikaže nijanse
patriotizma od kojih zavisi visina političkog položaja testiranih. Sa
kalijum-metrom je sve jasno – veći procenat kalijuma, veći procenat
rodoljublja.
Drugi način je u našoj sferi odgovornosti. Posredno, stepen rodoljublja
funkcionera se može ustanoviti praćenjem i evidentiranjem vrsta jela i
pića koje konzumiraju u službenim prilikama. Da bi ovo bilo jasno,
treba odgovoriti na prethodno pitanje: Zašto trudnice jedu kisele
krastavce, bez obzira na sezonu salata? Ljudski organizam podsvesno zna
šta mu nedostaje. Kada funkcioner naruči na trošak reprezentacije pun
tanjir pasulja, to može začuditi njegove kolege. Oni bi se prežderali
roštilja i pečenja. Lako je njima kada ne gube kalijum.To je siguran
znak da ne zaslužuju visok položaj na lestvici političke moći. Čak i da
funkcioner plače nedelju dana neprekidno, količina izlučenog kalijuma
je mnogo manja od one u porciji pasulja. Međutim, njegov organizam,
zahvaljujući situaciji u narodu poznatoj "ima se, može se", ne
zadovoljava se samo povrćem prosečne vrednosti kalijuma. Beli i crni
tartufi, kao predjelo a još bolje kao glavno jelo, obezbeđuju najveće
zalihe ovog elementa važnog regulatora pravilnog funkcionisanja
kardiovaskularnog sistema. Ako pri tom konzumira crno vino, njegovo
srce je 100% zaštićeno. Tako snabdeven zdravim mineralima on može bez
po muke godinama da plače nad sudbinom naroda. Uz reklamni slogan na
Javnom servisu "budite patriote, to je zdravo", broj lažnih rodoljuba
biće prepolovljen.
U Bijaseru je prećutno uveden drugi način određivanja patriotskog
rejtinga političara. Jednostavno, broj službenih večera daleko
nadmašuje broj raspoloživih kalijum-metara. Agenti bijaserske tajne
službe imali su godinama pojačano lučenje pljuvačke, što je, prelomno
uticalo na Skupštinu da donese odluku o njihovom beneficiranom radnom
stažu zbog otežanih uslova obavljanja poslova. Prijem stranih
delegacija omogućio je upoređivanje patriotizma domaćih i inostranih
političara. Pokazalo se da su naši i u tom segmentu bolji. Svesno
rizikujući svoje zdravlje, oni su žalost zbog narodne muke utapali u
pića većih alkoholnih vrednosti.
Toma Rakijaš
Zoran Spasojević Paske - SERBIA
ULICA
Kriminalac
s čarapom na glavi istrčao je na ulicu. U rukama nosi dve vreće novca i
pištolj. Za njim trče dva policajca. U kafeu, sto metara niže, mladić u
crnoj kožnoj jakni, ošišan na nulu, puca u glavu neke poznate ličnosti.
Krv na sve strane. Ubica izlazi na ulicu i trči. U sussednoj
zgradi, na trećem spratu, žena je izbola muža kuhinjskim nožem i
istrčala na uluicu. U istoj toj ulici, u isto vreme, mladić od
sedamnaest godina, automobilom koji je ukrao na nekom gradskom
parkingu, gazi nekog klinca, izlazi iz automobila i trči.
Trči i žena srednjih godina, polugola, a za njom trči manijak, skroz
go. S druge strane ulice trči jedan gospodin, elegantno obučen, s
cegerom u rukama, a ispred njega trči džeparoš s novčanikom u desnom
džepu koji je prethodno ukraden gospodinu s cegerom.
Trči i jedan lokalni političar, a za njim grupa nezadovoljnih građana.
Trče i dve prostitutke, u pokušaju da se sakriju od one dvojice
policajaca koje smo već pomenuli na početku priče.
Malo je takvih ulica u Evropi u kojima svi trče, od policajca do
prostitutke. Iz ove priče se vidi da naš narod ubrzanim koracima grabi
napred. Ne preostaje mi ništa drugo sem da dam podršku ovakvim
pozitivnim kretanjima u svojoj zemlji i viknem iz sveg glasa: „Trči,
Srbijo, trči !”
Ninus Nestorović
Video sam na livadi kravu sa ogromnim
vimenima.
Sigurno je i njoj neki vo platio ugradnju
silikona.
Aleksandar Čotrić
ŽIRAFIZMI - Slobodan Žikić
- Bolje je investirati u životinje. One su zahvalnije.
- Dobro je što Jagodina ima zoo-vrt. Zašto samo Beograd da ima tolike životinje.
- I kod žirafa su ženke skuplje. One mogu da izrađaju žirafčiće, ako nađu žirafona!
-
Vlada Srbije dala je pare za kupovinu žirafe za jagodinski zoo-vrt. U
znak zahvalnosti Jagodinci će je zvati Vlada(n), a ako bude ženskog
pola zvaće je -Vladanka.
- Sad će Palma da bude kriv i što žirafa ima dugačak vrat.
- Žirafa koju je Vlada Srbije kupila za jagodinski zoo-vrt mnogo je jeftinija od pojedinih ministara i poslanika.
-
Žirafa košta 250 hiljada evra zbog putnih troškova. Putni troškovi
pojedinih poslanika koštali su mnogo više, mada nikuda nisu ni putovali.
-
Žirafe se prevoze ogromnim prikolicama u koje im se prvo uguraju glava
i vrat, pa onda telo. Narodni poslanici u ogromno skuptšinsko zdanje
prvo uguraju u skamije zadnji deo tela, a onda i ne znaju gde im je
glava.
- Putni troškovi za prevoz žirafe plaćaju se samo jednom, a putni troškovi poslanika svake godine.
-
I direktor beogradskog ''Vrta dobre nade'' Vuk Bojović se zabrinuo. Šta
ako jagodinska žirafa uđe u koaliciju sa beogradskim?
AFORIZMI - Senad Honić – Hona
- Stavite maske. Ne mogu da vas prepoznam.
- Iako je bila Marksova, ulica ga je pokvarila.
- Voda nam je zagađena. Naročito onih 70% u čoveku.
- Saberite se! Možda vi i niste nula.
- Vratio bih se ja na selo kad bih mogao motiku da zadenem za uho.
- A ja ne vjerujem u vas jer postojite, reče Bog ljudima.
- Isti su nam pogledi kad nam padne mrak na oči.
- I bolje sutra je dan posle.
- Oni sto pišaju uz vjetar, najbolje znaju odakle i duva.
- O uspjehu preko noći možemo samo da sanjamo.
- Najlakše mu je bilo da zaspe na poslu. Tu je mogao da izbroji najviše ovaca.
- Bili su istomišljenici. Ćutali su o istim stvarima.
- Autobiografija ga je potpuno izmjenila.
- Jednom si me spasio. Drugi put ti neću oprostiti.
- Narod sve zna, samo mu to treba reći.
LUKSUZ
Ko
kaže da je luksuz plaćati pretplatu za državnu televiziju, nos bih mu
razbio. Pa,zar ovaj narod nije svestan da na njoj za sitne pare može da
vidi i čuje sve i svašta,a naročito svašta. Pretplatom na državnu
televiziju, pretplaćeni ste, recimo danima da gledate zasedanje Narodne
skupštine koja odlučuje o našim životima i to transparentno. Za sitnu
lovu, možemo, bre da čujemo takve pikanterije i to direktno iz
usta onih koje smo birali kao naše elitne predstavnike. Pa,ni u
najtiražnijim i najskupljim tabloidima vi ne možete da pročitate ko iz
koje stranke i na čijem ramenu plače, koja poslanica menja ljubavnike
kao čarape, ko je šljam, otpadnika, domaći izdajnik, strani plaćenik,
ko je narkoman, a ko nije muško a nosi pantalone.
'Ej, bre,pa narod bi hteo sve da zna, a da ne plati. E,pa,ne može, narode moj! Ni kod babe nema džabe!
A to što skupština ne rešava nagomilane probleme, što ne radi na
poboljšanju životnog standarda građana koji su birali drage nam
poslanike i nije neka greda.Važno je da narod gleda sav taj cirkus i to
u direktnim TV prenosima i da u njemu učestvuje. TV pretplata mu dođe
kao ulaznica.
Rade Đergović
KRALJ, NAROD I MORE
Nenad Živković
Uvek je to tako u zlo doba
Kad neka čudna hladnoća stegne
Neko bi da se digne iz groba
A neko bi da u grob legne.
Tu je onda trka međusobna
Ko će dole, a ko ide gore
Dok ne nastane tišina grobna
I sve ne preplavi more.
I more tad počne da valja
Prosipa svuda talase duge
Na površ zatim izbaci kralja
Za njim idu njegove sluge.
Tu su i psi da za kralja laju
I sokolovi da za njega love
I tek tada negde na kraju
Ide nešto što se narod zove.
Narod koji mora da sluša
Da seje njive i pomera brda
A ako se pritom pojavi duša
Kralju se tada presto mrda.
I onda opet hladnoća stegne
I nastanu ona nesrećna doba
Kralj umesto da mirno legne
Prelazi preko sopstvenog groba.
I onda opet tišina grobna
Niko neće dole, svi bi gore
Ta večna trka međusobna
Još jednom hoće da nahrani more.
A more ko more i dalje valja
Opet prosipa talase duge
Ostavlja jadnog uplašenog kralja
I čuva smerno njegove sluge.
Ostaju i psi da za kralja laju
I sokolovi da za njega love
More proždire na svakom kraju
Samo ono što se narod zove.
Ne sme nikad da se javi duša
I kralju ne sme presto da mrda
Narod je tu samo da sluša
Da seje njive i pomera brda.
VOĐA
Vladan Popović
Umro je on
Bio je veliki, poneko kaže
a nije bio žirafa ni slon
Umro je on
Napokon u nečemu
svako se slaže
Na koji način još nije jasno
ni onima sto mrzeše ga iz dna duše
ni onima koji ga voleše strasno
Biće to tema jos raspri i strasti
pašće tu još dosta teških reči
a bogami, još neka će i glava pasti
Umro je i on
Nema ga više
Sve reke ma koliko divlje i snažne
sve reke široke,velike,važne
u neko more se ipak sliše
u neko more mirno i tamno
A za sto godina biće sve ravno
ili nam ponovo bude sve krivo
pa opet sve mrtvo postane živo
Umro je opet a možda i nije
dok crv ko zna čije kosti glođe
on se tu možda između nas krije
i čeka samo trenutak pravi
da nam se ponovo veseljak javi
u liku nekog novog vođe
RAZVOJNI PUT
- Udri ih, Miki, majku im golopičastu! Nežno mi je šaputao otac.
Na uvo. Dok sam bio u šakajađanskom zabavištu. Bio sam poslušno dete.
Tukao sam sve oko sebe. Čak i vaspitačice.
- Mali, vežbaj svaki dan. Razbijaj sve protivnike! Budi nemilosrdan.
Savetovao me bokserski trener u srednjoj školi. Uvek sam slušao
starije. Pre podne sam tabao ceo razred. Posle podne išao u
teretanu. Uveče maltretirao prostitutke.
-
Kolega, morate biti još žustriji. Preporučivali su mi profesoru
na fakultetu. Nauka mi je bila ispred svega. Prvo sam ovladao
borilačkim veštinama. Stečeno znanje u praksi sam revnosno
primenjivao. Na mojoj devojci i njenim roditeljima. Na fudbalskim
navijačima i demonstrantima.
- Markoviću, udri, bre, bagru! Nismo te džaba školovali! Sokoli me danas moj policijski komandir.
Mića M. Tumarić
Više glasova u pesmi – hor!
Više glasova u skupštini – horor!
Srđan Dinčić
Mića Miloradović - SERBIA
- Vojnikov najmiliji grudobran je grudnjak.
- Baš me zanima, kojoj je uspjelo nabiti rogove samom đavolu?
- Diogen je tražio istinu u buretu, umereniji je traže u čaši.
- Vuk dlaku menja samo, da bi postao vukodlak.
- Istorija je repetentka, koja neprestano repetira oružje.
- Čisti računi, siromašni prijatelji.
- Bio bi vredan kao pčela, da nema pčelara…
Milan Fridauer Fredi - Gruškovec, SLOVENIJA
- Pametnima ne daju u politiku - tamo su samo oni koji pametuju.
- Inflacija je prevazišla građane - veća je od svih njihovih primanja.
- Gadno je što smo pod američkom čizmom - prljava je.
- Neću vam smetati - samo vi ustanite da prođem.
- Lopova su uhvatili na prepad - prepali su ga.
- Akcije bez rezultata u politici - kod nas se najbolje plaćaju.