Header image  

Paracin -SERBIA

Welcome / Dobrodošli

 
 
    home

 

 

ZIKISON-znak-copy

Elektronski satirično-humoristički nedeljnik ŽIKIŠON Broj 22

Competition KIKS / The Satirical Manufactory "ZIKISON 2008" Paracin / SERBIA / zikison@zikison.net

 

UNAPRIJEDILI  SMO 

PROJEKAT 

POTEMKINOVIH 

SELA, TO  SU  SADA 

CIJELI  GRADOVI, 

DRŽAVA  TAKOREĆI.

Đorđe Latinović

srwy3---daipeicheng(china)Phei Cheng - CHINA

The Portrait Caricature "ZIKISON 2008"

Zikison-copyDerek Easterby - GERMANY

The Portrait Caricature "ZIKISON 2008"

Šaljite svoje radove: zikison@zikison.net

zikison.mazos@gmail.com

banner_zikisonPogledajte konkurse:

IV godišnja Satirična Pozornica Žikišon 2008.

III The Competition of  a Caricature and a Short Comic Strip 2008.

III Konkurs karikature i kratkog stripa 2008.

headerbgbannerhttp://kiks.blogalerie.com/

SLUŽBE

Strogo je zabranjeno otvarati tajne dosijee! Oni su, zaboga, tajna. Poverljiva državna stvar.  A i opasni su  po čovekovu okolinu. Zbog smrada. Nesnosnog. Svako otvaranje moglo bi da zagadi ogroman prostor. Uz to bi, sigurno je,  ostali bez mnogo uzornih gradjana.
Na spisku tajnih službi je vidjeniji svet. To su novinari, bankari, profesori, lekari, činovnici, bogataši raznih fela, inženjeri, akademici, analfabete... Tresle bi se gaće bivšoj, sadašnjoj i budućnoj vlasti. Zato djubre ne treba dirati. Neka istrune u mraku.
Službe su bile i ostale veoma moćne. Mnogoljudne. U njima su brojni profesionalci. Ljudi od tajnog zanata.  Mada ima i gomila natruščika. Mnogi su zdušno nudili usluge. Polupošteni i totalno nepošteni. Pred vratima službi u Šakajadi uvek je bila gužva. Dugi redovi secikesa, protuva, cinkaroša, doušnika, lenjobuba i domoljuba.
Službe su danonoćno radile. Morale su, zbog  navale dobrovoljaca, da otvaraju nova odeljenja: Prijavi komšiju, Ocinkaj ženu i decu, Oklevetaj kolege s posla, Otkucaj širu rodbinu...Potom su, u skladu sa potrebama, nastale specijalne grupe: za premlaćivanje, umlaćivanje, ubistva, laži i prevare, podmetanja, praćenje, privodjenje, trgovinu duvanom, za prostituciju, šverc alkohola i droga...Sve sami specijalci.
Delale su službe po tržišnim principima. Nabavljale su i prodavale raznu robu. Imale javne i tajne račune. Kupovale vile i helikoptere. Zarad bolje budućnosti sludjenih gradjana.
Današnje tajne službe više nisu tajne. Zna se za koju stranku rade. Dok je na vlasti. Kad ispadne iz igre, tajne službe postanu vlasništvo vladajuće partije. Sve je  transparentno.
Službe revnosno uhode gradjane. Prisluškuju. Šikaniraju.  Prebijaju. Po pravilu službe. A narod sve to uredno plaća. Dvostruko: novcem i glavom. Dogadjaju se i ubistva. Naročito prilikom smene direktora tajnih službi. To mu dodje kao pokazna vežba.

Mića M. Tumarić

IMENA

Odlučio sam da se posredstvom vaših novina obratim javnosti jer ne mogu više mirno da posmatram kako naša država hrli u sunovrat. Zato sam odlučio da se i ja oglasim. Poštovana redakcijo, svi govore samo o posledicama, a krivce niko ne pominje. Nema se hrabrosti, niko da uperi prst u konkretne osobe, da ih nazove hohštaplerima, lopovima, lažovima, prevarantima i bitangama. Smatram da je o zločinima, kriminalu i korupciji bilo dosta ćutanja. Ne slažem se s mišljenjem da imena nisu bitna, niti da je ćutanje zlato. Ne dozvolimo da se odgovorni kriju u masi. Ja lično ne prihvatam zvanične formulacije o krivičnim delima poput onih "izvesne osobe", "pojedini direktori", "neki nesavesni građani", "gospodin s brkovima", "uticajni pojedinci", "neodgovorni ministri"... Svi oni imaju svoja imena, prezimena, krštenice i kumove. Odlučio sam zato da progovorim javno i da prozovem sve koji se kriju iza pseudonima, inicijala i aluzija. Na ime se odaziva i moj pas Džeki, pa će morati i oni što kradu državne pare, kupuju vile budzašto, prisvajaju banke, trpaju u svoj džep donacije, otimaju stanove, gaze ljude džipovima...
Morao sam ovo da kažem i da spasem dušu svoju, a što ne smem da se potpišem punim imenom i prezimenom, razumećete. Još nije vreme za to. 

Aleksandar Čotrić

BAJKA

Kažu da su bajke izmišljene priče sa nestvarnim događajima u kojima po, pravilu pobeđuje pravda.U njima lepotica može da bude uspavana čitavih sto godina i da se probudi lepša nego što je bila. Naravno,buđenje je obavezno uz prisustvo prelepog princa na belom konju, koji lepoticu vodi svojoj kući i oni žive srećno do kraja života. U bajci zla veštica završava u vatri, zahvaljujući hrabroj Marici koja spasava brata Ivicu. Marica danas ima sasvim drugu ulogu,mada rešava mnoge probleme, pod uslovom da na vreme stigne na mesto incidenta. Nasuprot zlim vešticama, u bajkama su dobre vile koje pomažu nejakim i bespomoćnim. One su uvek tamo gde treba.
U poslednje vreme i mi živimo kao u bajci.princ nam se vratio, doduše ne na belom konju, već je na Belom dvoru. Prosjaka imamo i za izvoz,a kako ce se naša bajka završiti, sve zavisi od dobrih vila. Pod uslovom da ih još ima.

Rade Đergović

Otkad kod nas važe

zakoni džungle,

spali smo na

najniže grane.

Aleksandar Čotrić

Najpre sam bio

propali student,

zatim propali

novinar, a sada sam

propali penzioner.

Slobodan Žikić

Prestali smo da se

smejemo. Iza maske

Velikog Diktatora

nije Čaplin?!

Radivoje Rale Damjanović

header

ČOTRIĆEVI AFORIZMI

NA ALBANSKOM JEZIKU

U novom, 117. broju revije «Perspektiva», od 17. novembra, koja izlazi na albanskom jeziku u Preševu objavljeno je dvadesetak aforizama beogradskog satiričara Aleksandra Čotrića.
Uz aforizme objavljena je i Čotrićeva biografija u kojoj je navedena njegova bibliografija, jezici na koje su mu prevođeni aforizmi kao i nagrade koje je dobio za svoje književno stvaralaštvo.

Stranicu iz «Perspektive» možete pogledati na internetu, na adresi:

http://www.revistaperspektiva.com/revista/revista117.html

 

UMRO MIHAILO VELJKOVIĆ

U Beogradu je 16. novembra posle kratke i teške bolesti u 54. godini umro aforističar i profesor matematike Mihajlo Veljković.
Veljković je bio jedan od prvih pripadnika Beogradskog aforističarskog kruga, a najveći broj svojih aforizama objavio je krajem osamdesetih godina prošlog veka u omladinskoj i studentskoj štampi i književnim časopisima. Bio je zastupljen u antologijama i zbornicima satire. Aforizmi su mu prevođeni na strane jezike.
Nije dočekao svoju novu knjigu aforizama koja će u izdanju «Alme» biti objavljena posthumno.
Iza sebe je ostavio suprugu i dvoje dece.

Na Kosovu i

Metohiji već su svi

rasporedjeni.

Samo su Srbi –

proredjeni!

Slobodan Žikić

Informacija sa proslave 100-og broja NOSOROG-a:

Manifestacija održana u Banskim dvorima u Banja Luci 14.11.2008.g.. STOP. Svi pozvani prisustvovali i čitali priče, aforizme i satirične pjesme: Miladin Berić, Živko Vujić, Slobodan Janković, Mile Basalo, Darko Samardžić, Gojko Mandić, Ernest Bučinski (Banja Luka); Živko Šuza (Mrkonjić Grad), Đorđe Latinović (Gradiška), Sabahudin Hadžialić (Sarajevo),  i Ekrem Macić (Konjic)...osim Bojana Bogdanovića i Sune Kovačevića iz Zenice - opravdano odsutni. STOP. Fotki jos nema a Miladin Beric mi ih je obecao poslati STOP. Atmosfera iskrena i otvorena. STOP

Pozdrav,
Sabahudin Hadžialić

IZLOŽBA KARIKATURA SA

KONKRUSA «PJER»

Izložba radova sa 41. Konkursa karikature «Pjer» biće otvorena u ponedeljak, 1. decembra, sa početkom u 19 časova u galeriji «Progres» u Knez Mihailovoj ulici broj 27.
Tom prilikom biće proglašeni pobednici i uručene nagrade autorima. O najboljim karikaturistima odlučivao je žiri u sastavu: prošlogodišnji pobednik konkursa dr Špiro Radulović (predsednik), dr Zorica Tomić, Aleksandar Čotrić, Vojislav Žanetić i Marko Aleksić.

Konkurs karikature za nagradu «Pjer» pokrenule su «Večernje novosti» 1967. godine. Idejni tvorac bio je Dragan Savić, slikar i karikaturista, a njegovu ideju realizovao je Slobodan Glumac, tadašnji glavni i odgovorni urednik lista. Propozicije konkursa sadržane su u njegovom imenu. To je konkurs novinske karikature kakvu je crtao veliki Pjer Križanić.

 

PODZEMLJE  JE 

KOD  NAS 

NAJVIŠI 

DRUŠTVENI  SLOJ.

Đorđe Latinović

 

Kičma se krivi i

tapšanjem po

ramenu.

Golub Lazarević

Politička pljačka države provodi se u

zakonskim okvirima.

                                     Abdurahman Halilović-Ahil

PAD SISTEMA
                                                                           

Ne volim kompjutere mada  se  svijet u njih klete. Meni  je  prije njihove pojave sve  bilo  lakše, iako  mnogi  misle  da  je  baš  obrnuto. Ja  sve  volim  raditi  pješice,  što  bi  narod  rekao. U eri  tehnologije  djeca  ne  znaju  tablicu  množenja,  jer  za  sve  postoji  digitron.Prije  neki  dan gledam, baba  na  pijaci  prodaje jaja i  sir,  a u  džepu joj  mali  kineski kalkulator. I eto ti  cijene  za  sekundu. Velim,  meni  je  bilo  bolje  prije  kompjuterske ere, dok  nije  bilo  kompjutera, računara,  digitrona, kalkulatora, pejdžera, plejera, blekberija, organajzera, mobilnih  telefona i ostalih  čuda informatičkog  doba. Bilo  je to  prije  internetske  revolucije. Dakle, prije  te   ere,  dođem  ti  ja  u  banku  da  podignem  ono  malo  svoje  crkavice  od  plate, a tamo službenica  Dara, moja  komšinica, sjedi za pultom. Oćeš li na  čunra, ili  u šuke – pita  me Dara. U šuke - kažem  ja i za  tili  čas Dara ispod  stola  izvuče  gutu para i  lijepo  mi  izbroji  na  ruke ciglih 850  dinara.Ja to  lijepo  stavim  u  padže  i  pravo  u  kafanu. Eto, tako ti je to  bilo  nekad, u  dobra  stara  vremena.
Danas,  kada  ulazim u  banku,  prvo  moram da  pazim,  hoću  li pogoditi  na  vrata banke,  jer  vrata  su od  nekog  obojenog  stakla, a  ja slabo  vidim i  kad  su  gvozdena, pa  se  još  sama  otvaraju,  na dvije  strane,  nekad  vamo,  nekad  tamo,  pa  više  ne znam  kud  udaram. Kad  sam  nekako  ušao, dočekuje  me čuvar,  bodi gard, obezbjeđenje  ili  što  se  nekad  zvalo  portir. Ranije, portir  je  obično bio  neki invalid,  penzioner  firme, stariji  radnik  ili  borac  iz  onog rata,  a  danas, on je  prava gorila i  grmalj. Može  volu  rep  isčupati,  ubio  se  za  teške fizičke  radove,  a  on po  čitav dana sjedi  i  izležava  se u  banci. On  je  u  banci  najvažniji  čovjek.Bog i batina, što  bi  se  reklo. Nekada,  za  vrijeme  onog  nenarodnog  režima  u  bankama  nije  bilo  čuvara,  jer  niko  nije  pljačkao  banke,  a  danas,  u  demokratiji sve čuvar  do  čuvara.Sekjuriti služba,  brale moj. Tako,  stoji  on  ispred  mene,  u crnoj  uniformi, naoražun  do  zuba, sa  pištoljem  za  pasom, heklerom  u rezervi, ispod bunde  vidim  ždroči  ga  neka metalna  zvjerka, iz  džepa  jakne  otvorena  veza  na toki-vokiju,  u  ruci  mu fercera neka  sprava, ista  ona što  su  je  nadrealisti  zvali  hepek.Ko  biva,  provjerava  imam li  oružje,   nosim  li  eksploziv u  tečnom  ili plastičnom  stanju,  imam  li  satni  mehanizam  ili sam čovjek-bomba koji će direktno odletjeti u vayduh yajedno sa osobljem i klijentima banke. Elem, kad  sam  nekako  prošao  ovog  Minotaura,  jedva  se  dobauljam  do  prvog  šaltera. Sve  gledam  hoću  li  vidjeti  ima li  gdje  one  moje komšinice Dare, da je upitam  šta  se  ovo  dešava  rođena  sestro. Jes  vraga, nećeš  lako  do Dare. Pružio  se polukružni  pult od sto  metara,  a  na  njemu  dvaes  neki  šaltera, raznih  šuba i prozorčića. Na  sve  strane kompjuteri,  đe  ima  i  đe  nema  ljudi  za njima.Šta  je  ovo  majko rođena, čudom se čudim,  niđe  živa  čoeka. Sa  zidova  me  gledaju uključene  kamere,  prate  svaki  moj  korak,  samo  što  mi  sliku  ne  izrade. Našto  je  ovo  izašlo,  da  pošten  čovjek  više  ne  može  ni banku  opljačkati -  mislim  onako  u  sebi. Taman  kad sam  mislio  odustati, vidim  ja  onu  svoju komšinicu Daru,  i  onako  iznuren  domahnem  joj  rukom. Ona  mi  da  znak  da  dođem,  i  ja  se  dohvatim kopna njenog stola iza  kojeg se   ona  onako  debeljuškasta  i  okrugla  vrpolji na  pokretnoj  stolici.Još  zadihan,  kažem - ja  došo  da  vidim  jel'  legla  plata.Da  dignem  malo.Kaže  Dara, moraćeš  malo  sačekati, pao  nam  je  sistem.Izem ti tehniku kad  je konji vuku – procijedim onako  samo  za  sebe.Tad  se  ja  sjetim, rata  kad smo  išli  na  front, pa smo  imali  smjenu  jedinica  na  liniji. Jednom tako, nova  grupa  boraca  stiže  da  zamjeni  onu  staru  što se spremaše da  ide  kući. Taman što  smo  stigli, bataljonski  ćato istupi pred  nas i  reče - nema  ništa  od  smjene.Zašto  crni  ćato - dreknem  ja. Ne  možete  ići  kući, - pao nam  je sistem, kompjuter nam  ne  radi,  a u  kompjuteru  su  sve objave. Za  one  koji  neznaju,  objave  su  propusnice  koje  nam  služe  da  se  možemo kretati za  vrijeme  dok  smo na  odmoru. Znači, mi  ne možemo  kući  poslije  30  dana  jer  je  njima  pao  sistem.Nama  je  u  tom trenutku  skočio  pritisak.Pa  šta  ćemo sad,  crni  ćato,  velim  ja. Pa znaš  li  ti  crni  ćato,  da  je  Aleksandar  Makedonski  imao  vojsku veću od naše, osvojio čovjek pola  svijeta, došao  do  Indije,  a  nije  imao  kompjutera,  ni  objava,  ni ćate, nesretniče jedan  tel  jedan. Znam,  brani  se  ćato. Nisam ja  kriv. Tako  je  propisano  i  naređeno. Tako  je  kako  je. Ovo  je  informatičko  društvo. I  tako  mi  zbog  pada  sistema  i  kvara  kompjutera  ne  odosmo  kući  da  se  okupamo  i  malo  da  pogladimo  rođenu ili  tuđu ženu.Od  tada  mrzim  kompjuter, očima  ga  ne  mogu  vidjeti.
Đe  sam  ono  stao. Čim  spomenem kompjuter  zamanta  mi  se  u  glavi. A da, stao  sam kod Dare  na  šalteru. Dok smo  čekali  da  sistem  ustane, osoblje  banke  nam  je  ponudilo  da  sjednemo,  da  se  malo  odmorimo, podjelili  su  nam  propagandne brošure, kako  da podignemo kredit  sa  najvećom  kamatom  na  svijetu, da  se  osiguramo od nesreća, kako  da  brzo  pošaljemo  novac  na daljinu  i  slične olakšice. Neki klijenti  su  malo  i  prilegli  na  obližnjoj klupi. Ljubazna  službenica  dala  nam  je  vizit  kartu  mlade direktorice  banke  koja  nam  se  lično  izvinjva  zbog  kvara  na sistemu  i  moli  nas  za stpljenje. Čuvar  koji  sada  nije  imao  posla,  donese  i  podjeli  nam kape, zastavice, upaljače i  privjeske  sa  logom  banke. Veli,  nek  nam  se  nađe. Meni dadoše dvije kasice  prasice  za  moje male borce  Al  Kaide. Fini  neki  ljudi,  ovi  bankari, mislim se u sebi. Ljudi  što  čekaju  postaju  malo  nervozni. Neki  je  glavešina  u  odijelu i kravati,  samo  opsovao  i opalio  preko  vrata.Drugi, neki čiča se žalio  na  noge da  ga izdaju  i  slabo  služe. Do njega jedan  postariji,  ali očuvan  gospodin,  ofarbane  kose, vjerovatno neki  gastarbajter, vidim  mu  po  friško  napravljenim  zubima  i  protezi, stalno  je  razgovarao  na  mobilni  i  zapitkivao službenicu  šta  se  dešava. Komintenti koji su  imali viza  elektron  karticu odmah odoše da  dignu svoje pare na  bankomatima.To ti  je novo čudo na  našim  ulicama. Jedan mi je  drug  pričao  da mu je ta  aždaja  od  bankomlata,  mlatnula  pola  plate i još  pride progutala  mu  karticu.Mjesec dana  je  izgubio  da  je dobije nazad.Poslije  dva  sata neki  su  se  počeli  razilaziti. Društvo  iz banke  se  osipalo. U  neka  doba,  nama  što  smo  ostali, podjelili    su   lanč  pakete. Jedna  gospođa, dok  smo  čekali  iz  dosade  izmjerila  nam  je  krvni  pritisak  na malom apartiću  marke Cron  iz Tajlanda. Kaže,  kupio  joj  zet,  kad  je  išao  u  mirovnu  misiju  u  Južni  Timor  sa  policajcima  iz  Bosne.U tom pred  banku stiže kombi za prenos  para  u  pratnjih  četiri  policajca sa kalašnjikovima.Ušli su  u  banku  svi  važni, namrgođeni,  bez  riječi. Dvojica  su  na  vani  čuvali  stražu  kod  kombija, a  druga  dvojica  su  pratila  jednog  službenika  banke  sa vrećom  u  ruci.Brzo  su šmugnuli  iza  jednog  pulta,  uzeli  gotovu  pošiljku  para, ubacili je u  kombi  i  nestali  u poznatom pravcu. Mi  smo  samo gledali  šta  se  dešava.Ništa  nam nije  bilo  jasno. Čuvar  banke  je  zadovoljno  namještao svoju  ratnu  opremu  dostojnu Ramba iz  trećeg  nastavka filma. Taman  kad  smo  bili  na  izmaku  snaga  neko  povika: Proradio  je,  proradio  je,  sitem  radi, sistem  radi.Ljudi, radi, znao  sam,  narode...sve  je  opet OK. Čuvar  je  izašao  da pozove nekoliko  stranaka  što  su  pili  u  obližnjoj kafani.Onaj  gospodin  iz inostranstva,  pozvao  je svoju  gospođu: Digao  se  veli, dođi da  uzmemo sve  što  imamo na računu, može ponovo pasti, sistem -  misli  on, bože  budale - mislim ja. Za tili  čas uhvati  se  red  i  gužva  naroda što  hoće  da  podigne  svoje,   mukom  zarađene pare.Dok  smo  se  tiskali  ko će  prije  do  šaltera,  stiže glas,  da  je  onaj  kombi banke  s  parama, odmah  iza  banjalučkog  mosta, presrela  neidentifikovana grupa,  preobučena  u  uniforme  SFORA, i  uz  prijetnju oružja  otela  sav  novac, svezala  policijsku  pratnju,  zapalili  auto  i  nestali  u  nepoznatom  pravcu. Eto  ti  ga  sad,  lijepo,  da  ne  može biti ljepše. Čovjek,  dođe  u  banku  od  mjeseca  do  mjeseca i prisustvuje  direktnom prenosu  drugog Dnevnika. Jebi  ga. Šta  možeš. Nakon  što  smo  jednim  pogledom žalosne  sove,  upućen  zabrinutoj direktorici  malo  ožalili  banku,  okrenem  se  ja ponovo  Dari.  

           - Kolko  bi  ti da  digneš - pita  Dara. Kolko  imam - pitam ja.Malo, 650 maraka. Daj  mi  trista,  da  mi se  nađe.Ispisa  Dara  hrpu  nekih  papira,  ja  se  potpisa  na  pet  šest  mjesta, sve  to  zatim  stavi  u  neku  mašinu  da se  kuva, vidiš  samo  kako  lampice  sjevaju  i lete  brojke, uhvati  to  heft  mašinom i tutnu mi u ruke  ono  malo  moje  crne mučenice,  mislim  plate.

Od  tada  ne  volim  kompjutere,  ni  internet, ni  Bila  Gejtsa, ni  njegovu  punicu, ni Majkrosoft,  ni  Orakl,  ni IBM  i  ostala  čudovišta tehnološke  revolucije. Za  sve  je  kriv  sistem. Da  nije  bilo  njega  ne  bi  bilo  ni  ove  priče.

Đorđe Latinović

Josip Broz Tito je bio najplemenitiji diktator

svih vremena. Poslije su došli oni drugi.

Sabahudin Hadžialić

zikison

Competition for Tourism - Magazine "RHINOCEROS" CARTOON/COMICS COMPETITION!

Competition for Tourism
Magazine "RHINOCEROS"

CARTOON/COMICS COMPETITION!

Theme:

"TOURISM"

Two categories:

First Category:

– Cartoon

First Prize

300 Euros

Second Prize

200 Euros

Third Prize

100 Euros

Special Diploma

5 diplomas

Honorable Mentioned Diploma

3 diplomas

Second Category:

Short Comics (one table. without words)

Prize

200 Euros

Special Diploma

5 diplomas

Technique:

Any technique will be accepted.

Deadline:

December 31st 2008

Maximum entry (for each category, separately): 7 (seven)

You may send by post or e-mail (A4 - A3 size).

Post address:

MAGAZINE "NOSOROG"

CARA DUSANA 4

78000 BANJA LUKA

REPUBLIKA SRPSKA

Bosnia and Herzegovina

EUROPE

Note: You may send originals, but we will not send you back!

Address for sending by e-mail:

nosorog.rhinocervs@gmail.com

Note: 300 dpi resolution, JPEG format!

In both cases sending, please, write your name, address and e-mail.

Note: Sender must be author of caricature!

Attention: Because, at the same time, we have one more competition, please, write on envelope, or in Subject (depends with what you send): "FOR TOURISM CARTOON/COMICS COMPETITION!'

Yuri:

Mr. Goran Kljajich, president; writer, founder of "RhinoCervs" magazine and this competition; Republic of Srpska

Mr. Miladin Berich, writer, vice-president; Republika Srpska

Ms. Ana von Rebeur, Cartoonist & Writer, Argentina

Miss. Stela Dusanich, Cartoon Gallery Director, Croatia

Mr. Carlos Alberto da Costa Amorim, Cartoonist, Brazil

Mr. Zoran Matich Mazos, Graphical designer & Cartoonist, Serbia

www.nosorog.rs.sr/diff/diff2.html

PRINC ČARLS

Princ Čarls je nedavno proslavio šezdeseti rođendan.

Malo me je to veselje navelo na razmišljanje o čoveku, koji već šezdeset godina čeka da radi posao za koji je rođen. I bilo mi ga je malo žao zbog toga. Malo više sam bila sigurna da sum u se ovih dana po glavi motale sledeće 3 želje:

1.  Da Bog poživi mene, muža moje Kamile, tj žene

2. Da mi majka siđe sa scene

3. Da i ja konačno dođem do krune.

Vida Nenadić

Long-Way-to-Go-(Ben-Heine)Ben Heine - BELGIUM

Žitije autorovo

Život mi je interesantan kao Ruski igrani film. Svi su u krupnom planu osim mene, a kada krenu loše scene nigdje im kraja nema.
Supruga mi je toliko tolerantna da je od milošte zovem Alkaida.
Ženstvena je kao Karla del Ponte. Čak se i sličnim poslom bavi - vazda me tužaka svojoj majci.
Ljubav nam je blisko-istočna – volimo da se bijemo.
Jedno drugo cijenimo i poštujemo si intimu – spavamo u odvojenim krevetima.
Kad sam se ženio osjećao sam se kao da potpisujem dejtonski sporazum – unaprijed sam znao da od tog neće biti ništa.
Punica me cijeni kao Papa Kuran. Ne može me pročitati pa me tumači po svom ćejfu.
Kada se sretnemo od sreće se patosiramo kao njujorške bliznakinje.
Imamo politički odnos - u početku me je kovala u zvijezde, a onda udarila sankcije.
Odavno smo prešli na ti – bez persiranja se šaljemo u onu stvar.
U kući mi vlada demokratija – žena i djeca me uvijek nadglasaju.
Živimo u slozi, kako narodima i narodnostima u ovoj državi i priliči – svako ima svoj kanton.
S komšijama sam u specijalnim paralelnim vezama – način kretanja nam je takav da nema šanse da se susretnemo.
Vrlo smo intimni – pozdravljamo se preko one stvari.
Posao mi je jako seksi – šef me kreše u zdrav mozak.
Plata neredovna kao menstruacija – uvijek kasni.
Samom sebi ličim na porno glumca – taslači me ko stigne.

Ernest Bučinski Erni

zoran-spasojevic_mcdonaldsZoran Spasojević Paske - SERBIA

NOVE   DOKTORSKE  DISERTACIJE

1. Uticaj  alkohola  na  potpisivanje  Dejtonskog  mirovnog  sporazuma.

2. Suzavac  viđen  očima  demonstranata.

3. Učinak izduvnih  gasova  poslanika  na  grijanje  skupštinske  sale  i  toplinu  obraćanja.

4. Kako postati  genije  uprkos  Dejtonskom  mirovnom  sporazumu.

5. Kako  ekonomično  obuti  stonogu  u  uslovima ekonomske  tranzicije.

Đorđe Latinović

Obama-12Alexei Talimonov - ENGLAND

U IME NEBA

 Vida Nenadić

 

Zbog presečene trake

zamršenih misli,

zbog prašine na slikama,

požutelim od zuba vremena

 

Zbog praznine. koja je sve veća

u nekim srcima,

zbog vode, što se sve više

skuplja u kolenima

 

Zbog manjka vazduha

u skršenim grudima,

zbog viška vina

u sklerotičnim venama

 

Zbog nedostatka kiseonika

u davno ispranim mozgovima,

i u ime neba nad nama,

hvala na poseti.

 

Predstava je završena.

 

Ovo je njen kraj.

Zato vi sad idite

u svoje početke i krajeve.

I u taj večni, plavi beskraj.

 

 

KUKU(RIKU) SITI

Andrej Glišić

 

Vidim drčne mešetare,
Kokošare pilićare.
Cenzus jure da ostvare,
Neštedeći tuđe pare.

Gradski peto kukuriče,
Rasterati sve petliće.
Srećan tada on bi bio,
Rodoljubce nadmudrio.

Dugo smo na posnoj čorbi,
Strpljenje je sad na probi.
Kakav li će sutra biti?
Imunitet kad' ih štiti.

Šta bre žele ova deca?
Vođa kokoš će da keca!
Na zapad po zlatno runo!
Za kavez vas ima puno.

Zlatno žito, zlatna jaja.
TV laži do beskraja.
Fatalan će ishod biti,
Prevara za Kukurik siti.

Na bunjištu istorije,
Kokot teško da se skrije.
Ko' drugome kuva čorbu,
Pobećiće s' punu torbu.

SRBIJAnac

Dušan Mijajlović Adski

 

/ U zemlji Srbiji, Srbijanci su manjina /

Srbin voli da rovari
Kad se mora zna i da iskrvari
Kad ne treba  da govnari

Srbin je Srbinu zverka
Voli kad je komšiji prazna manjerka
I kad ne može - tuđu ženu merka

Srbin ne voli ograđene avlije
Mrzi ga da se okupa i umije
Najradije tuđe bitke bije

Srbin ne voli da se pokaje
Obožava i na same zvezde da laje
Tuđe greške umnožava a za svoje ne haje

Potomak nadničara i užara
Srbin voli rado o sebi mit da stvara
Kako je potomak carice i cara

Srbin slabijeg rado voli da bije
Pred jačim nestane k’o da ga nije
Svoje čuva - tuđe rado voli da sakrije

Srbin veruje u udes i sudbinu
Rado plodne njive pretvara u ledinu
Obožava krajnosti a mrzi sredinu

Srbin može sve i ništa od toga
Danas veruje - a već sutra najuri Boga
Najradije veruje u sebe – JEDINOGA

 

ORAH

Miladin Berić

 

Mili Bože da li će nas biti
kad posao završe termiti.

Ko je crnom dozvolio mravu
da do zore pojede zastavu.

Na našoj su rahitičnoj boljci
ponajviše zaradili moljci.

Mi smo uvijek sa osmijehom dolje
preko reda slali ponajbolje.

Što nam zdrave povadiše zube
najviše su krive naše bube.

Šakali su lako našli zmiju
koja preda Srpsku Metohiju.

Potpisaće neka naša vaška
da nam više ne pripada Raška.

Ko li nam to državicu ruši
najbolje je ruše naše uši.

To da više ne vidimo more
Crni Srbi po Gori se bore.

Što ne znamo gdje su nam međaši
najviše su krive naše vaši.

Da se orah na međi posadi
ne može se od naše gamadi.

Iz zemlje će možda nići sjeme
al' se bojim da neće na vrijeme.

 

Blagostanje

Srđan Dinčić

Na livadi čudno stanje,

u balegi vlada blagostanje.

Grupa malih muva,

staru tajnu čuva -

da je život nekada i sranje!

Klupa u parku je za beskućnika

optuženička klupa. Kriv je što je živ.

Srđan Dinčić

PARE, PARE, PARE

Na sve strane pare.
Cure, kaplju, ulaze u džepove.
Na sve strane, ali sve strane - samo jednih.
Naprave park, milioni evra, a radovi - ni čitav jedan.
A ostalo završi gde treba!
Samo park nije više park, nego jedna popločana površina. Dobra za akoholičare i narkomane. Ako, ne treba sve za decu i ostale građane.
Pa, udare ulicu, gde je već bila ulica, pa još otsekli, posekoše drveće, sve zdravo, sve pravo, ali oni isekoše.
Nema hlada, put poravnat, koštao više nego što je potrošeno, ali zna se, curi negde, teče nekome.
Onda kružni tok, iako su još pre trideset godina, oni što nisu valjali, pravili petlje, ali šta su oni znali. Oslanjali su se na znanje i nauku, urbanizam i tehnologiju, a ovi se oslanjaju na laku i brzu zaradu, jer šta je preče nego uzimati prema potrebama!
Jedna manja grupa, jedan krug, jedno savršenstvo, zatvorenog tipa, tek da se zna šta je šta!
To, savršenstvo, kružnog oblika.
Pa, prave autoputeve, pet puta skuplje nego drugi, i deset godina duže od njih, ali dobri autoputevi to baš zahtjevaju:
Da se dugo prave, da nikad ne budu gotovi, da niko po njima ne vozi, ali da se stalno - za njih izdvajaju pare.
A kultura!
Šta je to dobro.
Milion evra za filmove koje za pola evra možete uzeti u cedeteci.
Ni jednog poznatog glumca (osim jednog starog koji nije ni vidio ni gde je, ni znao zašto je tu), ni jednog dobrog filma, a direktorica prezadovoljna.
A i kako ne bi.
Odmah kupila stan.
A ostale pare, neko bi se još pitao.
Šta pitati, kad se zna da one kaplju, teku, presipaju se gde treba.
Još pitati, čuj!
Kao u kratkom filmu, možeš sto takvih filmova za prepodne da snimiš, ali ne.
Oni to natenane, da obiđu sve festivale po Evropi, proborave, prouče, to je kultura, a ne nameštanje tatinim ili maminim sinovima da rade ono od čega znaju samo kajmak da kupe.
Tako i gradsko pozorište naprave, putuju svuda, mada nemaju nikakvu umetničku pozadinu, ali imaju gradsku i državnu, a ta im ne štedi, nego im čak plati da na Brodveju predstavu imaju!
Još se tamo smeju, - toliko je to dobro bilo, - nikad lakše pare ne dobiše od tatine dece, da bi se deca igrala pozorišta!
I sve tako.
Pare, pare, pare!
Ne za sve, ne svagde, nego kaplju, cure i teku, već pripremljenim kanalima, u već spremne, uvek spremne, duboke, nezasite, džepove.
Pare, pare, pare!
Kaplju!

Goran Kljajić

Za brod koji tone nisu problem pacovi koji

odlaze već ajkule koje dolaze.

Srđan Dinčić

obamaMajed Badra - PALESTINE

kozy_sommetRene Bouschet - FRANCE

U Srbiji - svakog gosta, tri dana dosta.

Jedino osvajači mogu i petsto godina.

Vasil Tolevski

IZIGRAVANJE

            Sudeći po onome koliko je u nas, koga ili čega, izigrano, može se reći da smo prava folklorna nacija. Manje upoznati smatraju da izigravanje datira od Nušića, ali je to, samo u knjigama sročeno. Pojava izigravanja mnogo je starija. Otpočela je još pre nego smo izmislili propise. Kao vispren narod, morali smo prvo da smislimo kako ćemo propise da izigravamo, pa tek da ih uvedemo. Od onih koji su nekoga ili nešto izigrali mogao bi da se formira najveći folklorni ansambl na čitavom svetu. Dostojan čak i Ginisove knjige rekorda. Članovi ovog ansambla su ljudi od poverenja. Jer, da bi mogli da izigraju poverenje, moraju, prethodno, da ga steknu. Poput ostalih recepata, i oni za sticanje poverenja različiti su. Jedan kandidat za poslanika nastojao je da zadobije poverenje birača obećanjima da u svakom selu po nešto izgradi.Meštanima udaljenog, brdovitog, sela obećao je izgradnju puta do sedišta opštine. Da će im, kada krenu ka gradu biti sve nizbrdo. Kasnije im je bilo, prilično, pouzbrdo. Mislim kada su se vraćali. No, to više nije bilo ni važno, kao ni sa koliko je procenata obećanje ispunjeno, pošto je dotični gospodin već sedeo duboko zavaljen u fotrelji. Zaokupljen drugim mislima, nije stigao da brine što je obećani put mnogo lošiji nego u vreme izborne kampanje. Što je vreme više odmicalo, birači su bili sve uvereniji da je poslanikkoga su izabrali izigrao njihovo poverenje.
I moj komšija, Gaja , rekorder u ratarstvu,ugledao se na gospodu „odozgo“. Naravno, samo u pogledu izigravanja poverenja. Nije mogao da izigra poverenje narodnih masa, jer ga nije ni imao. Godinama je važio za poštenjačinu. Čoveka koga tuđe žene ne zanimaju. A, onda, naveo je komšiku Georginu da izigra poverenje muža. Istovremeno, i on je izigrao, neograničeno, poverenje supruge mu Leposave. Čuvši za seansu Gaje i Georgine podjednako su se naljutili Georginin muž Predislav i njen drugi ljubavnik Sredoje iz Donje male. I jedan i drugi, razložno, smatrali da je Georgina izigrala njihovo poverenje! Epilog izigravanja je što Sredoje izigrava nevinašce po rteceptu „ni luk jeo, ni luk mirisao“, domaćica Georgina izigrava zapanjenost po sistemu „Ju,`de baš meni to da prikače“, a Don Žuan Gaja , napredni seljak, izigrava artistu sa tanjirima. Nedelju dana, uspešno, izbegava leteće tanjire koje lansira njegova ozlojeđena žena Leposava.
Alal im izigravanje!

Golub Lazarević

Srbija ne može postati banana država.

Sve dok joj šljiva drži kurs.

Vasil Tolevski

PECKATIVI IZ B(iH)

Sabahudin Hadžialić

XXX

Republika Srpska odlučila uraditi popis stanovništva dok to Federacija BiH ne želi.
A B(iH)?

XXX

U Sarajevu se obnavaljaju fasade na zgradama od značaja za grad.
Ljudi su i dalje isti.
Bezlični.

XXX

    Visoki predstavnik 13 godina poslije rata izjavio: „Potrebno jačati kapacitete države.“ A šta smo radili proteklih godina?

XXX

On je iz Viteza.
Dva puta je bio u Me(h)ki.
Učestvovao je u terorističkom aktu  2008.g.
U FIS-u Vitez, a pored toga i švercovao je oružje.
Idealan Musliman?
Ne! Idealan idiot!

XXX

 Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH izjavio:“Sve dok je OHR ovdje, BiH neće biti slobodna.“  Poslije Sulejmana Tihića, još jedan koji je otkrio Ameriku. Amerigo, Amerigo...Reci, Kolumbo moj!

XXX

 U planu je izmjena Ustava B(iH). Kakva tema za izbore 2010.g.!

XXX

Imam pitanje – B(iH) Ameba reče: „A koje sam ja nacionalnosti?“

XXX

„Nacionalno biće je društveno historijska kategorija i vremenom će nestati!“, Rekoše umni ljudi.Ali, oni nisu nikada bili na vlasti!

XXX

Činiti nešto je obaveza!
Nečinjenje je, pak, genetski kod B(iH) naroda.

XXX

10.11.2008.g. – Od sutra niže cijene goriva u B(iH)!
Nakapajte mi za prosječnu plaću.

XXX

Svi ljudi su Muslimani na svijetu. Ali to još uvijek ne znaju.

XXX

Srbi, Bošnjaci i Hrvati.
O, kako to gordo zvuči!

XXX

Biti, ili ne biti? Pitanje je sad!
Bolje je biti nego se pitati.

XXX

Nema korupcije na Univerzitetima u B(iH).
Nema korupcije kod političara u B(iH).
Tamo gdje svi kradu, niko ne krade!

XXX

Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva BiH, izjavio na Piramidama bosanskim da je B(iH) zemlja čuda! Dakako. I on je jedno od njih!

XXX

Na Univerzitetu u Tuzli u referencama profesora piše da su održavali predavanja i u Mjesnoj zajednici. A šta je sa kućnim savjetom?

XXX

Samo ovdje je moguće da u jednom entitetu imate zabranu rada a u drugom ne. Ko pomenu državu B(iH)?

XXX

Reis ullema Cerić na turneji. Po medžlisima? Ne! Po evropskim gradovima? Da!

XXX

Popovi, svećenici i hodže su največi profiteri u B(iH).
Jer nisu ništa radili proteklih osamnaest godina.
Od uvođenja demokratije!

XXX

Paradoks je da se šibanjem zadnjice uteruje pamet u glavu.

Stojimo, a loše nam ide.

Paradoks je da sam go i bos, a stalno mi uzimaju meru.

Dosta nas je na broju, ali je malo numera.

I bez brojanja možemo da vidimo da nam nisu sve koze na broju!

Kamo sreće da me samo berberin vuče za nos.

Dokazujući da imam petlju upadoh uzamku.

Teško društvu koje buzdovane unapređuje u budže.

Paradoks je da bogaćenjem pojedinaca osiromaši društvo.

          Golub Lazarević - Iz nedavno objavljene zbirke „PREORAVANJA“

***

Siti i gladni su našli zajedničko rješenje.
Razgovarali su za okruglim švedskim stolom.

Uči ti, uči ti i samo uči ti!
L e nj i

Doručak, ručak ili večera?
Glasanje će se obaviti u krugu porodice.

Negativna sam ličnost.
Ne ubijam, ne kradem, ne lažem ...

Srećni žive u uređenoj,
nesrećni u sređenoj državi.

Diogen je rodonačelnik trgovine ljudima.
Čovjek mu je bio u centru tražnje.

Vrane su naša izvozna šansa.
Tu nam je sva pamet.

Ne biraju sredstva.
Pendrek im je pri ruci.

Pametno je ići do kraja.
Najbliži nam je.

Pijani od vlasti dvostruko nas ne vide.

Istinu boli.
Na našoj je strani.

Kod nas vladaju red, rad i disciplina:
red – za hleb i mlijeko, rad – za džabe,
disciplina – za kičmu.

Veljko Rajković

***

Na kraju uvek pobedi razum, koji je bolje naoružan.

Da je barut več pronađen, ustanovičemo tek, kad če nas razneti.

Bog sve vidi, bog sve zna… Za koju li obaveštajnu službu radi?

Grafiti su stenogrami ulice.

Kupao bi se u parama, ali nemam kupatilo.

Prst sudbine sve češče je na obaraču.

Laž je istina sa poslaničkim imunitetom.

Naši političari su skromni. Narodu grade kule u oblacima, a sebi tek vile na tlu.

Milan Fridauer Fredi

***

Kad bi ljudi znali koja stranka manje krade - sigurno bi za nju glasali.

Blago onima koji gledaju samo svoja posla - ja moram i raditi.

Jedni su stekli sve svojim radom - drugi su to činili kradom.

Završio je srednju lopovsku školu - otišao je u politiku da tamo završi i fakultet.

Na sudu je mafijaško suđenje prekinuto ... rafalom.

Ne zna gdje mu je bila pamet - ni njegov psihijatar neće da mu kaže.

Rupe u zakonu proširuju se po potrebi vladajućih.

Abdurahman Halilović Ahil

The Book-catalogue “World Cartoon” is going to publish!

kitab

bhbhb010

logoaz fecoweb logoen

Leaders of all cartoon organizations may give short information about their cartoonists and cartoon organizations, about the history of cartoon in their countries, or generally about cartoon genre. There will be separate pages for the cartoonists and cartoon organizations of each country. Cartoon organizations will be sent one copy of the book-catalogue as a present.

This book-catalogue will include cartoons that won prizes or were placed in the catalogues of different international cartoon contests of the XXI century (2000-2007).

The editor and publisher of this book-catalogue is Bayram Hajizadeh, the President of Azerbaijan Cartoonists’ Union. Best specimens of the world cartoon will be placed in this book-catalogue that is going on to be published by the support of Azerbaijan Republic Ministry of Culture and Tourism and FECO.

Azerbaijan, Baku AZ 1010 Neftchiler Avenue, 145 

Azerbaijan Cartoonists’ Union.

Tel: (994 12) 493 28 98,

fax:(994 12) 493 09 18,

e-mail: info@azercartoon.com       

karikaturachilar@mail.az

karikaturachilar@yahoo.com

Web: http://www.azercartoon.com

Reference to the presentation of a short history of Serbian caricatures

"Cartoon World", which is currently in the press by FECO (Federation of cartoonist organizations), FECO Azerbaijan author Bayram Hajizadeh, will be published by the end of this year, contains something really surprising for these areas. Specifically, a small town is given not only Zivojin Pavlovic Zikison and quality form of Web journals with the name of this great Serbian caricatures for the presentation of all forms of cartoons and drawings, but satire and written satire and humor shape, but also a man who does not allow the world to go through past trends us.

You must already be wondering about who it works?

A little more will you hang in doubt stressing that the apsurdno that someone from another country (from BIH) ... e, and we're the state?) Talks about such matters, but why not, because we all like part of the Global Village that we born, control and kills voluntarily ... Or am I just seem so? So, Zoran Matic Mazos and Paraćin is the man and is the city. About what it is? Within the World Encyclopaedia caricatures, which stands behind FECO will be published the text of the short history of Serbian caricatures whose author is a man who will not be handing the case. Coordinates, writes, line ... in one word creates the wondrous "surplus value" within karikaturalnog forms of human presentation. Of course you will immediately find a "faithless Thomas," that will immediately point out that, perhaps, should indicate this or that or direct us towards a certain period, the quality of the caricatures in Serbia, but ... Zoran, "The lion does not care what turned cat story" ... is not it?

Sabahudin Hadžialić

sabahudinh.tripod.com writer and satirist

Sarajevo
Bosnia and Herzegovina

Osvrt na predstavljanje kratke historie srpske karikature

Svjetska enciklopedija karikature (World Cartoon) koja je trenutno u štampi od strane FECO (Federation of cartoonist organisations), FECO Azerbejdžan (Azerbaijan) autor Bayram Hajizadeh, bit će objavljena do kraja ove godine, a sadrži nešto zaista iznenađujuće za ove prostore. Naime, jedan mali grad je dao ne samo Živojina Pavlovića Žikišona i kvalitetan oblik Web časopisa sa imenom ovog velikana srpske karikature za prezentaciju svih oblika karikature i satiričnog crteža ali i pisanog satiričnog i humornog oblika, već i čovjeka koji ne dozvoljava da svjetski trendovi prođu mimo nas.

Sigurno se već pitate o kome se radi?

Još malo ću vas držati u nedoumici naglašavajući da je apsurdno da neko iz druge države (iz B(iH)...e, jesmo i države!?) govori o takvim stvarima ali zašto da ne jer smo svi mi dio Globalnog sela koji nas rađa, kontroliše i ubija svojevoljno...Ili mi se samo tako čini? Dakle, Zoran Matić Mazos i Paraćin jeste čovjek i jeste grad. O čemu se radi? Unutar Svjetske enciklopedije karikature iza koje stoji FECO bit će objavljen tekst o kratkoj historiji srpske karikature čiji je autor čovjek koji ništa ne prepušta slučaju. Koordinira, piše, crta... jednom riječju stvara taj čudesni "višak vrijednosti" unutar karikaturalnog oblika ljudske prezentacije. Naravno da će se odmah naći "nevjerne Tome" koje će odmah naglasiti kako je, mooooožda, trebalo naznačiti ovoga ili onoga ili usmjeriti nas ka određenom periodu kvalitete unutar karikature u Srbiji, ali... Zorane, "Lav ne obraća pažnju šta mačka priča"...zar ne?

Sabahudin Hadžialić

sabahudinh.tripod.com književnik i satiričar

Sarajevo
Bosna i Hercegovina

***

 

SHORT HISTORY OF SERBIAN CARTOON

Zoran Matic Mazos

Thanks to the new invention of lithograph by Alois Senefelder (1796), world press begins to produce the first publications for wide reading audience, so the development of cartoons started. Sudden popular humor and entertainment newspapers did not bypass Serbia.

zmaj1

Home side "ZMAJ" (dragon 1871)

neven

Home side "NEVEN" (1882)

In 1860, In Novi Sad, Jovan Jovanovic Zmaj and Dimitrije Mihajlovic founded humorous newspaper “MESECAR” (Sleepwalker), and already in January 1861, The Dragutin Keseric issued the first number of amusing illustrated "KOMARAC” (Mosquito) magazine. During the nine issues "KOMARAC” changed several editors, but it gained the greatest popularity in the period of 1861-1863. The editors in this period were Djordje Rajkovic and Jovan Jovanovic Zmaj, whose names in the coming years would be linked to many other humorous-satirical items. In this period "KOMARAC" mostly published caricatures and short comics, which was particularly characterized by the release of Jovan Jovanović Zmaj. This magazine was followed by a number of newspapers published in different parts of the country, but they were so impulsive and so fast and quench, that only some of them became important. In 1864, in Budapest, Jovan Jovanovic Zmaj founded a satirical magazine "ZMAJ” (dragon), and in 1868, the magazine moved to Novi Sad, and then he published the largest number of political-satirical cartoons until 1871 when the last number of "ZMAJ" was published in Vienna. The "STARMALI" was created by Jovan Jovanovic Zmaj in 1878, and it broke out approximately 12 years in Novi Sad. It was a real publication of full cartoon satire showing the current political and social events. Also "NEVEN" magazine appeared in two periods (1880-1891; 1898-1908), the initiator of which was Jovan Jovanovic Zmaj in Novi Sad. It was the greatest period to issue a magazine that was filled with cartoons and short comics.

Zmaj

Jovan Jovanovic Zmaj (1833-1904)

RD

Radoje Domanovic (1873-1908)

There were other important papers when Serbian cartooning first started, and short comic mark items belonged mainly to famous poet Jovan Jovanovic Zmaj from Novi Sad. At the beginning of the twentieth century, in Belgrade, appeared "SATIR", "VRAGOLAN", "KICA" , "STRADIJA", and Radoje Domanovic, who was considered a founder of Serbian satire was the famous writer and satirist of that period.

Civija

10th September 1906. Came the first number of humor-satire magazine "CIVIJA". The newspaper went out to 1909.

SvetozarGrdanicki

Founder of the "CIVIJA"
Svetozar Grdanicki with his wife

Zikison

Young Zivojin Pavlovic Zikison with the beginning of XX century (1885-1950)

 

Young Mladen Djuric and Zikison main associates legendary "CIVIJA" from Sabac

Humor-br.20-1921“HUMOR”

Sibalo-br.13-1922"SIBALO"

bitanga"BITANGA"

Headers most famous magazine that is edited, line and wrote Zikison from 1920-1925.

In September 1906, in the town on the Sava river, Sabac, a new satirical magazine "CIVIJA"(Pin) began to be published for the joke and entertainment. Founder of the magazine was Svetozar - Zare Grdanicki. In October 1906, Zivojin Pavlovic Zikison (14 November, 1885-1950, Paracin), a student of art in Belgrade, appeared as a correspondent and assistant principal who entered a lot of freshness to Sabac famous satirical magazine. With him in the "CIVIJA" appeared first cartoons and illustrations with gifted observations and sense of distortion and mock. During the World War I, Žikison worked with almost all Serbian papers for satire and humor, and especially with the most important Sabac magazine "SABACKA CIVIJA”. Before World War I, he launched a printing-house in Paracin, and such satirical-humorous magazines as "SIBALO", "BITANGA", “HUMOR” (1920-1925) were published. He was a printer, publisher, editor, cartoonist and satirist, and it is important to flag his epoch. A web site www.zikison.net was established and a competition was dedicated to him, "ZIKISON”.

Pjer-Krizanic---self-portra

Petar Pjer Krizanic, self portrait
(1890-1962)

osisani-jez

Pjer-Krizanic---foto

One of the founders of the magazine "JEZ" Pjer Krizanic, is heading up the magazine (1935)

Petar Pierre Krizanic was born in 19 May 1890, in Glina, Croatia. He began drawing cartoons in 1909, in Zagreb, in the magazine "KOPRIVA". He was one of the founders of humorous magazine "JEZ" (1935). It’s the cartoons published in three books, and simultaneously dealt with art criticism. Serbian cartoonist Petar-Pierre Krizanic, in the opinion of the majority, was one of the fathers of Serbian and Yugoslavian cartoon, writer and essayist. He came to Belgrade in 1922 and contributed to "NOVI LIST", and in 1923, he joined in "POLITIKA" magazine. The first number "OSISANI JEZ" appeared in 5 January 1935, after the II World War. He published placards "against fascism" and died in 1962.  Years later Pierre Award for cartoon was established after his name.

Many well-known Serbian cartoonists played important role in the development of cartoon genre: Zuho Dzumhur, Dimitrije Zivadinovic Miki, Alexander Karakusevic Klas, Dragan Rumencic, Milorad Dobric, Feri Pavlovic, Milos Krnjetin, Nikola Rudic, Pavle Paja Stankovic, Ivo Kusanic, Dejan Nastic, Zoran Jovanovic, Ranko Guzina, Dusan Petricic, Toso Borkovic, Jugoslav Vlahovic, Borislav Stankovic Stabor, Branislav Obradovic, Dejan Patakovic, Slobodan Srdic, Predrag Koraksic Korax...

Serbian cartoon today is not in an enviable level, not only for the transition and the political situation, but mostly because of bad personnel in newspaper offices. The worst thing is that humorous - satirical magazines, in which the cartoons dominate, come almost to no. Old, but good hackneyed queen - "Osisani jez” is still active, but during the years the leading editorial board was dominated by satirists, that had no affinity for a good cartoon. Some newspapers have caricaturists in employment, such as "Politika" (Jovan Prokopljevic, Novica Kocic, Dragan Stojanovic), "Vecernje novosti" (Ranko Guzina, Toso Borkovic, Vlado Volas), "Danas" (Predrag Koraksic Korax) or weekly “Nin” (Jugoslav Vlahovic), as well as several local newspapers in major cities, but salaries that cartoonists get are not usually big. A few of our authors (Borislav Stankovic Stabor, Vlado Volas, Slobodan Obradovic) failed to impose Swiss "Nebelspalteru" and other well-known magazines in the world that occasionally published cartoons, but of course only the best succeeded.

For years some individuals fought for the creation of the national association of cartoonists that would perform in the name of its members, such as trade unions and fought for their rights in the media and spheres. This initiative, however, never lived alone for cartoonists, who want to establish an association, were not able to agree to do so. Only a few years ago, founded the branch of FECO, as a kind of association of local cartoonists. Many young Serbian cartoonists independently have succeeded in many international festivals and exhibitions.

***

 

KRATKA ISTORIJA SRPSKE KARIKATURE

Zoran Matić Mazos


Zahvaljujući izumu novog sistema litografije Aloisa Senefeldera (1796) svet štampe počinje da proizvodi prve publikacije za najširu čitalačku publiku, tako je započet i razvoj karikature. Nagli procvat humorističkih i zabavnih listova nije mimoišao ni Srbiju. 

U Novom Sadu 1860. godine Jovan Jovanović Zmaj i Dimitrije Mihajlović pokreću šaljivi list „MESEČAR“, a već februara 1861. godine Dragutin Keserić izdaje prvi broj šaljivog ilustrovanog lista „KOMARAC“. Tokom devetogodišnjeg izlaženja „KOMARAC“ menja više urednika, ali je najveću popularnost stekao u periodu 1861-1863. Pod uredništvom Đorđa Rajkovića i Jovana Jovanović Zmaja, za čija će imena u narednim godinama biti vezana i mnoga druga humorističko-satirična i zabavna izdanja. U pomenutom periodu „KOMARAC“ objavljuje najviše karikatura i kratkih stripova, kojima će se posebno odlikovati u izdanju Jovana Jovanovića Zmaja. Slede mnogobrojni listovi iz raznih krajeva zemlje, ali oni izlaze stihijski i kako izađu tako se brzo i ugase, pomenućemo samo neke značajnije. Jovan Jovanović Zmaj pokreće 1864. godine u Budimpešti satirični list „ZMAJ“, a 1868. godine list premešta u Novi Sad i tada on objavljuje najveći broj političko-satiričnih karikatura sve do 1871. godine kada će izaći i poslednji broj „ZMAJA“ izdat u Beču. List „STARMALI“ pokreće Jovan Jovanović Zmaj 1878. koji će bez prekida izlaziti punih 12 godina u Novom Sadu, a objaviće zaista puno karikatura u ulozi satiričnog prikazivanja aktuelnih političkih i društvenih događanja. Takođe i „NEVEN“ iz dva perioda izlaženja (1880-1891; 1898-1908) koji je pokrenuo Jovan Jovanović Zmaj u Novom Sadu predstavlja do tada najveći period izlaženja nekog lista koji je bio ispunjen karikaturama i kratkim stripovima.

Pojavljuju se i drugi značajniji listovi i dok sam početak srpske karikature i kratkog stripa obeležavaju uglavnom izdanja čuvenog pesnika Jovana Jovanović Zmaja iz Novog Sada, početkom XX veka pojavljuje se u Beogradu „SATIR“, „VRAGOLAN“, „KIĆA“  i „STRADIJA“ koju je uređivao isto tako čuveni književnik i satiričar Radoje Domanović, koji se smatra rodonačelnikom srpske satire.

U septembru (10. IX) 1906. godine iz grada na Savi, Šabac, uzleteće nova satirična zvezda "ČIVIJA" – list za šalu i zabavu. Pokretač je bio Svetozar – Zare Grdanički. Već  u oktobru 1906. godine pojavljuje se i Živojin Pavlović Žikišon (14. Novembar, 1885-1950. Paraćin), student slikarstva u Beogradu, kao dopisnik i glavni saradnik koji će u čuveni šabački satiričnik uneti dosta svežine. Sa njim se u „ČIVIJI“ pojavljuju prve karikature i ilustracije sa velikim darom zapažanja i smislom za izvrtanje i ismevanje. Žikišon će do I svetskog rata sarađivati sa gotovo svim srpskim listovima za satiru i humor, najznačajnijim beogradskim i legendarnom „ŠABAČKOM ČIVIJOM“. Posle I svetskog rata pokrenuće štampariju u Paraćinu i izdavaće više satirično-humoirističkih listova od kojih je najpoznatiji „ŠIBALO“, „BITANGA“ i   „HUMOR“ (1920-1925). Bio je štampar, izdavač, urednik, karikaturista i satiričar, značajno je obeležio svoju epohu. Ustanovljen je Website, www.zikison.net  i  konkurs posvećen njemu „ŽIKIŠON“.

Petar Pjer Križanić, rodio se 19. maja 1890. godine u Glini, Hrvatska. Novinskom se karikaturom počeo baviti 1909. u zagrebačkom listu “KOPRIVE”. Jedan je od osnivača humorističkog lista “JEŽ” (1935.). Svoje je karikature objavio u tri knjige, a uporedo se bavio likovnom kritikom. Srpski karikaturista Petar-Pjer Križanić, po mišljenju većine, jedan je od rodonačelnika srpske i jugoslovenske karikature, pisac i esejista. U Beograd je došao 1922. zaposlio se u "Novom listu", a 1923. prešao je u "Politiku". Prvi broj "Ošišanog ježa" pojavio se 5. januara 1935. godine. Posle Drugog svetskog rata objavio je mapu "Protiv fašizma". Umro je 1962. godine, kasnije je ustanovljena PJEROVA nagrada za karikaturu nazvana njegovim imenom.

Srpska karikatura obiluje plejadom posleratnih karikaturista velikog formata kao što su Zuho Džumhur, Dimitrije Živadinović Miki, Aleksandar Karakušević Klas, Dragan Rumenčić, Milorad Dobrić, Feri Pavlović, Miloš Krnjetin, Nikola Rudić, Pavle Paja Stanković, Ivo Kušanić, Dejan Nastić, Zoran Jovanović, Ranko Guzina, Dušan Petričić, Tošo Borković, Jugoslav Vlahović, Borislav Stanković Stabor, Branislav Obradović, Dejan Pataković, Slobodan Srdić, Predrag Koraksić Korax...

Srpska karkatura danas nije na zavidnom nivou, nešto zbog tranzicije i političke situacije, a najviše zbog loših kadrova u novinskim redakcijama. Najgore je što humorističko - satiričnih časopisa, u kojima bi karikatura dominirala, gotovo da i nema. Staru, ali već dobro ofucanu damu - "Ošišani jež ", već godinama vodi redakcija u kojoj dominiraju satiričari, bez imalo afiniteta za dobru karikaturu. Neke novine imaju karikaturiste u stalnom radnom odnosu, poput "Politike" (Jovan Prokopljević, Novica Kocić, Dragan Stojanović), "Večernjih novosti" (Ranko Guzina, Tošo Borković, Vlado Volaš), “Danas” (Predrag Koraksić Korax) ili nedeljnik "NIN" (Jugoslav Vlahović), kao i nekoliko lokalnih listova u većim gradovima u unutrašnjosti, ali plate koje karikaturisti dobijaju uglavnom nisu velike. Nekolicina ovdašnjih autora (Borislav Stanković Stabor, Vlado Volaš, Slobodan Obradović…) uspela je da se nametne švajcarskom "Nebelspalteru" i drugim poznatim časopisima u svetu koji im povremeno objavljuju karikature i uredno i solidno za to plaćaju, no naravno to uspeva samo najboljima.

Već godinama traje borba pojedinaca za stvaranje nacionalnog udruženja karikaturista koje bi zajednički nastupalo u ime svojih članova i poput sindikata borilo se za njihova prava u medijima i na drugim planovima. Ta inicijativa, međutim, nikada nije zaživela jer sami karikaturisti, koji su trebali da udruženje osnuju, nisu bili kadri da se dogovore i to učine. Tek pre par godina osnovan je ogranak FECO, kao jedan vid udruživanja domaćih karikaturista, ali bez ikakve praktične koristi za malobrojne članove, od kojih većina i ne zna da su članovi! Srpska karikatura u samostalnoj režiji mladih autora uspeva još na mnogobrojnim međunarodnim festivalima i salonima.

Humor-br.13-1921

Naslovna strana lista "HUMOR", uredjivao, crtao i pisao je za njega ŽIKIŠON



+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

e022

STRIP PROVALE - Outbreak

Franja Straka - SERBIA


Copyright © Zikison, 2008. Autors & Zoran Matic Mazos. All Rights Reserved.
Sva prava zadržana. Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.