Mi nemamo pravo da se branimo jer je to napad na druge. Nama ne
dozvoljavaju da čuvamo svoju zemlju jer i nije naša. Drugima daju
tenkove, avione, puške i topove, a nama samo bombe! Stalno nas
kritikuju i napadaju, tražeći da imamo dobre odnose sa svima. Za njih
su naši nerođeni - osumnjičeni, tek rođeni su optuženi, a ostali su
krivi. Za njih su i deca i stari i žene – loši momci! Ko nas napadne i
ratuje protiv nas, preporučio se za Nobelovu nagradu za mir. Neće da
nas ostave na miru, dok među nama ne zavlada večni mir.
Ne smemo da se žalimo na nepravdu jer je pravda u njihovim rukama. Ne
smemo da tražimo druge prijatelje jer nam prijatelji to ne
dozvoljavaju.
Slobodne zemlje ne dopuštaju da u njih putujemo slobodno. Između sebe
ukidaju granice, a nama ukidaju i teritoriju i granice. Nama izmiču i
tlo pod nogama!
Kažu da nemamo ništa, a od nas stalno nešto traže. I kada nam nešto
daju, to su samo uslovi i rokovi. Moramo da usvojimo njihove zakone, a
oni ne poštuju svoje zakone i međunarodno pravo. Moramo da usvojimo
opšteprihvaćene standarde koji važe samo za nas.
Vuku nas za uši, a žele da ne porastemo. Vuku nas za nos, da ne osetimo
da tu nešto smrdi. Poručuju da budemo strpljivi i čekamo, a onda kažu
da smo spori.
Ne daju nam zvezdicu jer smo crna rupa. Ostale bi da ujedine, a nas da
razjedine. Kad poštujemo svoju istoriju, za njih je to nepoštovanje
budućnosti drugih. Ne daju nam da slavimo ni svoje poraze, a kamoli
pobede. Nisu zadovoljni kad promenimo vlast, nego moramo da promenimo i
glasače. Njihovi plaćeni ljudi ovde se bore protiv korupcije. Od svega
njihovog dozvoljavaju nam da preuzmemo samo krizu.
Dokle god mogu da nas vide, za njih smo preveliki.
Oni su demokrati, pa o njima možemo da kažemo šta mislimo. Jedino što
to ne možemo da objavimo u našim medijima. Koji su njihovi.
KAMEN SPOTICANJA
Borislav Mitrović
Riješili mi da gradimo kuću. Onako domaćinski, kao za sebe. Prvo
sjednemo da sve isplaniramo. Ali, odmah se javiše nesuglasice. Nismo se
mogli dogovoriti, odakle da počnemo gradnju kuće?
- Gospodo, gospodo, šta tu ima razmišljati? Svi kuću grade od temelja. Tako je najbolje!
- Molim vas, budimo originalni, i gradnju naše kuće počnimo od krova!
- Izvinite, ali to je neozbiljno! Prvo ćemo podići zidove. Oni će nas štititi od napada!
Ponovo se sastenemo i pokušamo usaglaglasiti stavove, ali nije išlo.
Onda nam neki bjelosvjetski putnici objasniše, da je za sve kriv
kamen... spoticanja!
- Gospodo, kamen spoticanja je u temelju. Najbolje je da kuću gradimo bez temelja!
- Ja mislim da je krov najveći kamen spoticanja. Neka naša kuća bude
bez krova. Što je sigurno, sigurno je!
- Griješite gospodo! Kamen spoticanja nalazi se u zidovima naše kuće!
Tako ostadosmo bez zajedničke kuće, svako u svom toru. Onaj kamen
spoticanja nismo pronašli. On se nije nalazio u kući koju smo srušili.
Kamen spoticanja bio je u nama.
I još se o njega... SPOTIČEMO!
Skoro i da nema
razlike između
Ivice Dačića i Hrista -
u poslednjih 2000
godina samo su njih
dvojica vaskrsli.
Boban Miletić Bapsi
Vječna vatra u Titovoj ulici (u Sarajevu)
UŽIČKA NEDELJA IZABRALA
NAJBOLJE AFORIZME
Krajem
svake godine objavljuje se izbori najboljih romana, dramskih predstava,
knjiga poezije, filmova, stripova, koncerata, likovnih izložbi...
Časopis Užička nedelja, 31. decembra prošle godine na svojim stranicama
u satiričnoj rubrici izabrao je pet najboljih aforizama u protekloj
godini.
The Best Afo 08:
U Evropu moramo da uđemo što pre.
Dok još imamo odakle.
Raša Papeš
Svaka vlada u Srbiji koja podnese ostavku,
jeste vlada nacionalnog spasa.
Ranko Guzina
U Srbiji morate da radite kao ludi,
da biste živeli kao sav normalan svet.
Aleksandar Čotrić
Mi tražimo posao,
A molimo Boga da ga ne nađemo...
Srećom, Bog čuva Srbe!
Rade Jovanović
Ovom narodu nema spasa,
A ako i ima sigurno je nešto mnogo gadno.
Aleksandar Novaković
***
„JEŽ“ PROSLAVIO 75.
ROĐENDAN
Srpske
satirične novine „Jež“ proslavile su 5. januara u Pozorištu na Slaviji
75 godina postojanja. Tom prilikom Dragutinu Karlu Miniću dodeljen je
orden „Zlatni jež“, za doprinos srpskoj satiri. Veče je upotpunio
i glumac Milenko Pavlov koji je svojom šaljivom iterpretacijom druga
Tita častio prisutne još jednom dozom smeha.
- Konačno u ovoj zemlji jedna pravedna i objektivna odluka – našalio se
Minić dok je primao nagradu i dodao da je u jednom razgovoru sa
prijateljem izjavio da bi više voleo da dobije „Zlatnog ježa“ nego
„sedmicu“ na lotou.
- „Sedmicu“ mogu da dobijem svakog utorka, a „zlatnog ježa“ samo jednom
u životu. Nije sve u parama ima nešto i u zlatu – završio je šaljivo
Minić svoje kratko obraćanje publici.
„Jež“ je dobio i seriju svojih poštanskih markica, koje su „Jugo marka“
i PTT Srbija odštampale specijalno za ovu godišnjicu. Članovi
humoristične štampe uvereni su da će „Jež“ bar na pismima i
razglednicama, obići veći deo sveta.
Usledila je premijera „Tajnog dnevnika Druga Tita“, po tekstu Miše
Nikolića. Kad je na scenu stupio Milenko Pavlov u prepoznatljivom belom
odelu, publika ga je pozdravila aplauzom. Pavlov je na duhovit način
predstavio lik nezaboravnog maršala koji je u sali više puta izazvao
smeh do suza.
Autorke: Andrijana Bakić i Ana Savić
Blic, 6. januar 2009.
***
ČAČANSKI GLAS:
DRAGUTIN MINIĆ JE NAJBOLJI
SRPSKI AFORISTIČAR
U
želji da objavimo sve vesti, informacije i stavove koji se odnose na
humor i satiru, prenosimo tekst objavljen u nedeljniku Čačanski
glas.
Književni program
Doma kulture u Čačku organizovao je veoma uspelo veče satire u kome
su učestvovali Dragutin Minić Karlo, Vanja Bulić, Radoslav Tilger
i Boris Kapetanović.
Koliko je jedno društvo bolesno, može se videti i po tome koliku
potrebu njegovi građani imaju za smehom kao najboljom terapijom od
svakodnevnog stresa. To je u potpunosti pokazalo i veče satire i
komedije koje je Dom kulture organizovao u sredu 10. decembra prošle
godine. Prvo, od 19 sati, u dupke punoj maloj sali Doma kulture,
Čačanima su se predstavili poznati srpski satiričari i aforističari
Dragutin Minić Karlo, Vanja Bulić i Radoslav Tilger, uz muzičku pratnju
i satirične pesme Borisa Kapetanovića. Nakon toga, u velikoj sali Doma
kulture, čačanska publika je mogla odgledati komediju Večera budala po
tekstu Francisa Vebera, a u režiji Božidara Đurovića.
Dragutin Minić Karlo je sigurno najbolji srpski aforističar, što su i
potvrdili njegovi aforizmi iz knjige Kratka pamet koje je i kazivao u
maloj sali Doma kulture. Aforizmi u ovoj knjizi podeljeni su u nekoliko
tematskih celina, a odnose se na mlade, srpsku istoriju, Jugoslaviju,
Evropsku uniju, našu skupštinu i razne druge svakodnevne teme. Aforizmi
koji su izazvali najviše smeha i odobravanja kod čačanske publike
su:
- Selo gori, a baba uživa u Moskvi.
- Skinuli smo rublje, jer čekamo dolare.
- Čudni su putevi Gospodnji. A, tek Veljini!
- Potrebno je čuvati dostojanstvo
naših ministara. Ne treba ih hapsiti čim nešto ukradu.
- Ja sam siromašan ministar: imam
samo jedan račun u banci, jednu ženu, jednu ljubavnicu, jedno dete,
jednu vilu, jedan džip i ni jednog prijatelja.
O aforizmima Dragutina Minića Karla, u predgovoru za knjigu Kratka
pamet, Radivoje Bojičić piše: “Biće toga još, zahvaljujući Dragutinu
Miniću Karlu. A hvala i srpskim političarima, biznismenima, mafiji i
ostalim elitama koje su pomogle da se ova knjiga nađe u našim rukama, a
da autor ipak nije pao šaka”.
Značajnije pojedinosti iz biografije Dragutina Minića Karla su da je
rođen u Kruševcu između dva Kosovska boja, da je zato emotivni patriota
a ne profesionalni, da radi u Politici i Ježu, kao i za Politikin
Bazar. Objavio je devet knjiga, od toga osam satiričnih. Značajnije su:
Jugoistočno od raja, Dnevnik besne tinejdžerke, Karlove priče i druge.
Pesmom i pričom, na duhovit i podrugljiv način, obratili su se i ostali
učesnici satirične večeri, koji su osudili sve što ne valja kod nas
pojedinaca, ali i uopšte u društvu. Duhoviti podsmevači bili su i
poznati novinar Vanja Bulić, koji je napisao zbirku priča Kako sam
gajio blizance, roman Tunel - lepa sela lepo gore. U svojoj dugoj
karijeri bavio se, pored novinarstva i dokumentarnim filmom, a pisao je
i pozorišne komade, dve monodrame, tri serije i uz sve to je član
Udruženja književnika Srbije.
Radoslav Tilger pisao je po omladinskim i studentskim glasilima,
a od 1998. godine piše aforizme, satirične stihove i prozne priloge
koje objavljuje u mnogim dnevnim i nedeljnim listovima. Član je
Udruženja književnika Srbije.
Piše: Dušan Darijević
AFORDIZJACI
ZA GLAVU
Đorđe Latinović
Jovo Nikolić, Protesti moždane mase, Antologija aforizama BiH, «Alma», Beograd, 2008., str. 178
Konačno smo dočekali i to. Naša književnost dobila je prvu Antologiju
aforizama BiH. Tako je ispunjena velika praznina, koja je dugo stajala
nepopunjenja i čekala svog antologičara. Aforističar iz Ugljevika, Jovo
Nikolić latio se ovog posla koji je jednostavno morao neko uraditi. Što
se tiče aforističke građe, tu mu je na ruku išla opšta činjenica da u
BiH aforizme pišu i objavljuju brojni stvaraoci, od kojih su mnogi
zastupljeni u različitim antologijama, enciklopedijama, zbornicima i
pregledima satiričnog afaorizma. Ljudi iz BiH važe izvan zemlje, unutar
šireg regiona, kao veoma duhoviti i vedri ljudi. Autori s ove strane
Save, Drine, Une i Neretve posjeduju priznatu sposobnost pričanja šala,
viceva, zgoda, anegdota i raznih dogodovština, pa tako i pisanja
satiričnih aforizama. Žalosno je, međutim, da u ovoj istoj zemlji,
postoje samo dva lista za humor i satiru: «Vicoteka» i «Nosorog». Još
poraznije je saznanje, da nijedna dnevna novina nema stranicu posvećenu
prilozima pisanog humora i satire. Koji je prvi duhoviti aforistički
tekst u književnosti BiH vjerovatno niko ne zna, a možda to
nikada nećemo ni saznati. Odgovor se vjerovatno nalazi na
srednjovjekovnim stećcima ili u starim rukopisnim knjigama iz
najdavnijih vremena. Možda je to tekst koji u knjizi »Leksikon
stećaka«, navodi Šefik Bešlagić, sa stećka u široj okolini
Čapljine, na kome piše da tu leži Radivoj Draščić i dalje: VI
ĆETE BITI KAKO JA A JA NE MOGU BITI KAO VI. Ovaj natpis koji potiče iz
XIV – XV vijeka, ispisan u najboljem samoironijskom tonu, možda
je prvi epitaf ili pisani tekst bosanskohercegovačke književnosti
najbliži današnjem aforizmu. U knjizi «Protesti moždane mase» je
predstavljeno aforističko stvaralaštvo BiH unazad pedeset godina, kroz
aforizme šezdeset četiri vrsna aforističara. Aforističari su u
knjizi predstavljeni po godištu rođenja, tako da je ova antologija, u
neku ruku vremenski presjek aforističkog satiričnog stvaralaštva BiH. U
antologiji su zastupljeni aforističari najstarije generacije, poput
Srećka Lazzarija, Himze Skorupana, Muharema Omerovića, Slobodana
Jankovića, Ismeta Salihbegovića, Ratka Orozovića, Silvestera Ištuka,
preko Marinka Ćavara, Bože Marića, Aziza Nuhića, Frane Vujkoja, Alije
Hodžića, Bojana Bogdanovića iz srednje, do Ekrema Macića, Darka
Samardžića Kodara, Seada Honića, Nedeljka Blažića, Miladina Berića i
drugih iz mlađe generacije aforističara. Kao garancija
kvalitete izabranih aforističara i aforizama, antologičaru su na usluzi
bili najistaknutiji aforističari iz regije, Aleksandar Baljak, Slobodan
Simić i Milan Beštić. kao stručni konsultanti. Recenzenti knjige su
publicista Esad Bajtal, književnik Željko Ivanković i aforističar
Aleksandar Čotrić. Svaka antologija je subjektivni izbor antologičara,
omeđen njegovom stručnošću i širinom poznavanja polja istraživanja, ali
vrjednosnim i estetskim kriterijima kojih se držao pri izboru. Drugi
antologičari bi vjerovatno sačinili nešto drugačije izbore aforizama i
aforističara, neke bi izostavili, a druge uvrstili, što je razumljivo
sa autorskog stanovišta. Međutim, ova knjiga predstavlja, uz sva
subjektivna mjerila i autorske razlike, jedan objektivan, estetski
strog i književno korektan pregled aforističkog stvaralaštva BiH u
zadnjih pedeset godina. Nadamo se da će pojava ove antologije,
doprinjeti popularizaciji aforizma u BiH kao književne forme, s obzirom
na oskudnu izdavačku produkciju i njegov marginalan položaj u odnosu na
proznu književnost. Činjenica da je izdavač ove značajne knjige
izdavačka kuća «Alma», iz Beograda, a ne neka domaća izdavačka kuća,
što bi bilo prirodno za očekivati, već dovoljno govori o našim žalosnim
izdavačkim prilikama, kada su u pitanju reprezentativna izdanja domaćih
autora, u koje sasvim sigurno spada i ova antologija. Kako je ovo
pionirska knjiga književnosti kratke forme u BiH, nadati se da će i
naši izdavači pokazati veći interes i prepoznati važnost ovakvih
kapitalnih projekata za domaću književnost. Prilika za to će biti drugo
izdanje ove knjige, koje zaslužuje tiraž od barem, hiljadu primjeraka,
umjesto sadašnjih skromnih trista. A da ne govorim o tome da bi svaka
školska biblioteka trebala imati ovu knjigu na svojim policama, a
vjerovatno i na časovima jezika i književnosti, čime bi se
bosanskohercegovačka književnost aforizma još više otvorila široj
čitalačkoj publici i javnosti. Možda taj dan i nije tako daleko, kako
nam se čini iz današnje perspektive. Živi bili, pa vidjeli!
SLOBODNE
MISLI
Milovan Vitezović
Đorđe Latinović, «Bogovi su pali iz teme», Zavod za udžbenike i nastavna sredstva», Istočno Sarajevo, 2007.
Aforizam je drevna književna forma, možda i najstarija. Čini se da je
od njega književnost počela. Nastajala je kao vrhunac ljudske
komunikacije, koliko usput, zbog kratkoće i lapidamosti, toliko i zbog
prve težnje čoveka da svoju misao dovede do savršenstva i svoju poruku
saopšti drugima, da je oni zapamte i da se ona, tako proverena, prenosi
potomstvu. Takve misli u svakom narodu pravili su oni u njemu
najmudriji, ali se iz naroda nisu izdvajali, pa se te misli zovu
narodne poslovice. Hipokrat je misli smatrao lekovitim, pa je mnoge
svoje recepte pisao u aforizmima. Starogrčka književnost, naročito
dramska, čije nam je estetske zakone otkrio Aristotel, puna je
aforizama, oni su vid uzvišenog u dramskom sukobu. Aristotel to naziva
ukrašavanjem mislima. Kineska mudrost je svoju glasovitost stekla u
formi aforizama. Latini se nazivaju mudrima. Stara rimska književnost
se vremenom probrala na ono u njoj najvrednije, najmudrije i
najupotrebljivije - na obimnu zbirku Latinskih citata.
Stari zavet pamti najmudrijeg - premudrog Solomona - po njegovim
mislima složenim u stihovane aforizme - u psalme. Aforizme su u svoja
književna i filozofska dela upisivali prvi pisci i filozofi epoha. Oni
su ostajali u delima neizdvojeni. Aforizam se opet, kao zasebna
književna forma i to kao izrazito satirična forma, obnovio u drugoj
polovini 20. veka. Obnovio se kod Poljaka, a procvetao kod Srba. Srbi
su se našli u aforizmima kad su se o svome jadu zabavili. Više domaćih
i svetskih antologija srpskog satiričnog aforizma upućuju na to da su
Srbi u aforizmima bez premca. Jedna od takvih antologija je i nedavno
objavljena Antologija satiričnog aforizma Republike Srpske (antologičar
Duško M. Petrović, i sam aforističar). iako su u antoiogiji izabrani
najbolji aforističari, ipak, i među njima se može praviti izbor prvih
među prvima. U taj izbor ulazi Đorđe Latinović, koji je u njoj
predstavljen brojnim aforizmima koji su uneti i u ovaj rukopis. Tako
ovoj knjizi prethodi njen antologijski izbor, što je već preporuka za
celo objavljivanje. Ono što Đorđa Latinovića, koga je na pisanje citata
već i samo njegovo prezime upućivalo, izdvaja među srpskim
aforističarima jeste to da mu mudrost nije cilj, već sredstvo -misaona
igra. Dok je drugima satira sredstvo da dođu do zaošijane misli, njemu
je krajnji cilj satirični pogodak. On ne teži da bude mudriji, nego ono
što jeste, da bude hrabriji. Mada je uveren da je naša glava najjače
oružje, Đorđe Latinović misli bez dozvole za nošenje oružja,
izazivajući i razmećući se njom. Postoji mnoštvo definicija aforizama i
skoro da svaki srpski satiričar ima svoju definiciju koja je više
izazov duha, negoli definicija lične poetike.Za definicije Đorđa
Latinovića se može reći da su sažimanje poetike: "Aforizam je misao
koja se smišlja nekoliko minuta, napiše za par sekundi i za koju se
robija nekoliko godina." Ma koliko bila iskrena Latinovićeva želja u
ovom aforizmu iskazana, nadamo se da mu se neće ostvariti. Altruistički
mu želimo da ga sreća prati: "Lude sreća prati, a pametne državna
bezbednost." On je, sledeći ovu misao, ovako definisao filozofiju sile:
"Policijska dijalektika: teza, antiteza, proteza." Po njemu je
pendrek manifestaciono sredstvo. Među
savremenim srpskim satiričarima Đorđe Latinović je naš savremenik više
od drugih, kome misli nisu toliko zaobljene i izglačane da se mogu
činiti izlizanim. Latinović kaže: "Parola je politički podoban
aforizam." Mada naslov rukopisa asocira na biblijski, on nam ukazuje da
je i naše vreme biblijsko, sadomsko i gomorsko, kad Bog koji sve zna, i
sve vidi sa državne televizije. Nalov postavlja pitanje smisla sveta
dovde dovedenog. Bogovi su pali iz teme nastanka i opstanka sveta, iz
reči koja beše na početku a koja nikad nije održana.
***
BASARA “ČITA” DOMANOVIĆA
Još
jedan veliki domaći klasik na Velikoj sceni nacionalnog teatra: posle
izuzetno uspešne pozorišne interpretacije “Derviša i smrti” Meše
Selimovića u (režiji Egona Savina), počele su probe - “Nove Stradije”.
Po motivima satirične proze Radoja Domanovića, tekst je napisao
Svetislav Basara. Premijerno, veliki ansambl “Nove Stradije”, u režiji
Kokana Mladenovića, pojaviće se na sceni Narodnog pozorišta u Beogradu
početkom marta.
***
Svaki dan preživljen u Srbiji je -
čista sreća u nesreći!
Slobodan Žikić
JUČE SMO IMALI HUMANITARNI KONCERT:
POP NAS JE BESPLATNO OPEVAO.
Slavko Mali
GLEDANOST
Slobodan Simić
Dobro veče dragi gledaoci!
Večeras je trenutak da dodelimo nagradu za najveću gledanost u 2008. godini!
Ovom prilikom pozdravljam sve direktore i vlasnike medijskih kuća koje su večeras sa nama.
Uzbudjenje raste pa je vreme da otvorim koverat pročitam ovogodišnjeg pobenika.
Dakle...najveću gledanost u 2008. godini imao je... Veselin Mirković!
Molim vas, samo trenutak, malo strpljenja...
Potpuno razumem vaše negodovanje... ova odluka je iznenadjenje za sve nas...
Zato je najbolje da pročitam obrazloženje žirija.
Dakle, Veselin Mirković, penzioner iz Beograda, šetao je Knez Mihajlovom ulicom u Beogradu kada mu je naglo pozlilo.
Veselin je seo na ulici i pokušavao da dodje do daha.
Oko njega se odmah sakupio veliki broj šetača.
Penzioner Veselin je morao da se raskopča iako je bilo hladno.
To je izazvalo pažnju još većeg broja prolaznika.
Na kraju je legao na ulicu svom svojom dužinom.
U tom momentu broj gledalaca penzionera Veselina Markovića, računajući i one koji su gledali emitovali snimak posredstvom mobilnih telefona, iznosio je 3 245 567 gledalaca.
Tako da je to bila i najveća gledanost u 2008. godini!
Na žalost, penzioner Veselin Mirković večeras nije u mogućnosti da primi svoju nagradu.
Zbog neukazane prve pomoći nije preživeo...
Jeste ruski zagrljaj bratski, ali je
mnogo hladan!
Slobodan Žikić
Slobodan Srdić - SERBIA
Sad nam je najskuplja Severina -
jedino kod nje ima gasa.
Abdurahman Halilović Ahil
Za novu godinu drugima želimo sve najbolje,
a onda cele godine jedni drugima radimo sve
najgore.
Aleksandar Čotrić
Goran Ćeličanin Čelik - SERBIA
Evropa 2009 - Od Vardara pa do Triglava
Makedonija je na jugu i Slovenija na sjeveru.
Ono između se ne računa.
Sabahudin Hadžialić
I SVE TAKO
Vida Nenadić
U utrobi čoveka zaspala je duša.
Vreme teče
i nas menja
onako u prolazu...
Crvene se još samo
krv i ruže
ovako u javi
kao i u snu...
A ovaj krnji život
poklanja samo kameno srce.
Blagi vetar suši suze očaja.
Nestaje zrno po zrno istine,
jer je svi traže
a od nje beže...
Visoke kule dobrote
gradjene vremenom
ruše se iz temelja...
Završena je staza životng puta.
Kuda poći danas,
kad srce trune u grudnom košu,
jer ga vlasnik nudi na dlanu
a pri tome
drži stisnutu ruku u džepu?
Na svakoj stazi luta.
I ispija krv iz žila
iz čijih kapi niču lepši dani.
I opet je vreme lažnog sjaja,
koje noseći breme očaja,
srce i dušu razdvaja
i sve tako do beskraja
***
MONDIJALISTA
Miodrag Tasić
Zašto biti čovek, zašto patriota?
To je zastarelo, seljački, nije IN,
Budi đubre, gnjida, svome budi tuđin,
pljuj, seri po njemu, nije to sramota.
Spusti glavu, kleči, nije to grehota,
neka te zajašu, raduj se, budi fin,
jer si iznad toga, TI - svetskog trenda sin.
Ljubi gazdi skute, voli te ko skota.
Prodao si dušu, sad prodaješ brata,
milost dušmanina najdraža ti plata.
Juda, učitelj tvoj, tobom se ponosi.
Ali, ne preteruj, cupkaj kad se traži,
samo kad požele odanost pokaži.
Uštvi mesto zna se, da moli i prosi!
***
Molba horoskopu
Slobodan Trikić
Molim ti se, horoskope
Smanji malo doživljaje
Vodiš me na putovanja,
Evo,opet spadoh s nogu
Nudiš strasna milovanja
A ne pitaš da li mogu
A tek posla lele kuku
Ko da imam deset ruku
Ta ne živim na Volstritu
Već u Donjem Vritu
Daj uspori tempo, prika
Previše je i za dva bika
Dlakava si ti,
takav sam i sâm
(sisarska ljubav na turbo način)
Kad si mene ugledala
Ti si usne naprćila
I strasno uvis skočila
A meni se zavrtjela glava
I odmah sam znao da si ona prava
Ref.
Dlakava si ti, takav sam i sâm
Pobjegnimo zajedno u moj mali stan
Stavio bih te u krilo
Da rešetki medju nama nije bilo
Za bananu tebi hvala
Što si mi je nesebično dala
Majmunice, moja mala
***
EPIGRAMI
Nikola Pešić
ŠTO JE NAŠ JEZIK LEP SVAKA REČ IMA - REP !
NAVIKE Pucaju bruke, jedu nas muke i opet su nam - skrštene ruke !
BRUKA Nije ga briga što je pukla bruka on obezbedi život i svog - praunuka !
VIŠAK Na osnovu tih evropskih mera mi stvorismo višak – proletera !
GRIZ Progutano jeste mnogo, al* u jeku ove krize naš bi čovek vrlo rado makar nešto - da pregrize!
ISKUSTVO Teret krize najlakše podnose oni što su navikli - da prose !
KRIVCI Kažu da su za današnju bedu krivi oni što - piju i jedu !
ODBRANA
Rade Đergović
Mika
je spokojno sedeo u svojoj udobnoj fotelji. Zaslužio ju je dugim
šetnjama ulicama svoga grada,duvanjem u pištaljku i udaranjem u staru
šerpu, još starijom varjačom. "Kako je to bilo romantično doba." mislio
je u sebi. "Bio sam bezbrižan, mislio sam samo o osvajanju demokratije
i o budućnosti svoga naroda. Naravno i o svojoj budućnosti, jer ako ne
misliš o sebi, ne možes ni o drugima, "prošaputao je Mika nastavljajući
još glasnije da razmišlja. "Vremena su se brzo promenila. Sad bi svi
hteli vlast, funkcije, privilegije. Hteli bi i oni koji su iz
toplih stanova gledali kako se osvaja demokratija, dok sam se ja
smrzavao pred kordonom policije i pred zgradama državnih institucija",
poče Mika glasno da iznosi svoje nezadovoljstvo. "E,neće moći, gospodo!
Neće moći, dok je Mika na vlasti! Pa, nisam se ja godinama borio da bih
pred vama ustuknuo, a da ni fotelju čestito nisam zagrejao! Neće moći!
"ciknu Mika i pozva svoju sekretaricu uzbuđeno joj govoreći. Molim vas,
Milice, ne puštajte od danas u ovu kancelariju sumnjive tipove, a od
sutra ćemo svakako pojačati obezbeđenje firme i moje lično
obezbeđenje. Demokratija mora da se brani svim raspoloživim sredstvima!
"- viknu Mika I UTONU U SVOJU MEKU FOTELJU.
Slavko Mali - SERBIA
DVOJNIK
Andrej Glišić
Dokona televizijska bena, na brzaka, prekopa sedamdesetak kanala i u takvom izobilju jednoličnosti ubode kviziranje preko anagrama od dvanest slovinh jedinica. Kasnije sam shvatio da je to klistiranje uspavanih vijuga.
Ušančim se, prvo sa mobilnim, potom sa stabilnim telefonom, ispred ekrana koji mi život znači. Da ih ne reklamiram neću Vam reći broj, mogu samo napomenuti da je 0900... Toplu dobrodošlicu poželi mi sladokusni epicentar: -Upravo ste dobili Call centar programa koji gledate, poziv je u vrednosti od 50,00 dinara, PDV nije uračunat, svaki naredni impuls ... itd. itd. Molim Vas sačekajte, ostanite na vezi ... Kojeg li veselja, ja sam na vezi. Između dva „sačekajte na vezi“ muzička fraza. Prepoznajem je, to je Oda radosti – Betoven:
Hajte, hajte dobri ljudi,
Živite u slozi,
Nek uz radost i veselje,
Sustignu vas želje.
Ta, ta, ta rata, ta, ta,ta ...
... ... ... ... ... ...
Pevušim čekajući sopstveni gala nastup. Osluškujem televizor. Slušam „majmuna“, nije sposoban da sklopi reč dužu od pet slova. Ta ti mi znaš šta je to „Časno“, pola sata čekam vezu. Bre! Dadoše mu pet iljadarki. Barem si mogao da im kažeš da je duže „Besčasno“, zar ono nije duže a i više koristi.
Opa bato, režija javlja, tal je od deset iljada uvećan za duplo. Telefon skače po ekranu. Odnese mi sumu od dvadeset... „Besčasno“ pa to je moja reč. Bravo majstore, moja reč je duža, od dvanest slova. Sačekajte na vezi ... Drečim u mikrofon: -Alo, alo, alo bre ... imam dvanesticu, al' je ne izgovaram. Sačekajte na vezi... Opet mi poturaju Betovena, pederi...
Treperim, skoro sam pred infaraktom, neverovatno, kako režija javlja cifra je upetostručena, suma sumarum sto iljadarki. Lova do krova a krov u... materinu.
Zvonce na vratima, zvrk pravo u mozak. Prenem se iz transa pa priupitam: -Ko je?
-Komšija, vaš dvojnik. Oslobodite vezu. Blokirali ste je ceo sat, nećete valjda tako u beskonačnost. Imam hitnu potrebu.
-U pravu ste domoljube u igri je beskonačnost, nikako da me povežu. Pokušajte vi.
-Dostojevskom za „Dvojnika“ ipak hvala, uhvati se još jedna TV kviz budala. „Što su smislili da ubiju čoveka“?... –Da ubiju čoveka?
„ ... moralno je da ubiju čoveka“, halapljivim igrama na sreću.
Zoran Matić Mazos - SERBIA
ZASLUGA
Nikola Pešić
Pune su novine napisa o nepravdi. Na sve strane bruje glasine o njoj. Na ulici, u pošti, banci, pred bilo kojim šalterom, u bilo kom redu. Na televiziji se vrte prilozi. Skoro da svaki drugi govori o nepravdi.
Dugo sam razrađivao tu pojavu u svojoj glavi. Vrteo sam, mućkao, analizirao, razmišljao i često se pitao:
- Aman narode, dokad ćemo tako! Hoće li nekada neko da prozbori koju reč i o pravdi ?! Ne znam čime li to nepravda zaslužuje pa joj se poklanja tolika pažnja, te se o njoj toliko priča i piše ? Pa to je stvarno nepravda! I to na štetu pravde!
A onda sam, nakon svog studioznog razmišljanja, ipak izveo zaključak, da se za pravdu ne vredi ni boriti.
Zato što, na kraju - ona uvek pobedi ! Zoran Spasojević Paske - SERBIA
Džehenemski pakao*
Sabahudin Hadžialić
Razumjeli jesu!
Tražili nisu...
...
...ništa drugo do
mogućnost da opstanu
unutar vizije
vrijedne pomena.
Vizije svijeta
bez mržnje i suludih nakana
susjeda svojih.
...
Razumjeli jesu!
Tražili nisu...
...
...ništa drugo do
nadu da stvarati i biti
jeste sastavni dio
njihovog bitka.
A
bitak ostade tamo gdje
jeste oduvijek bio.
...
Sopstvenim
prokletstvom nedostatka
identiteta omedjen.
Danas im ništa
drugo ne preostaje
do
preživljavati
i čekati kraj.
Ili se to već desilo?
*Bošnjanima (Srbima, Hrvatima, Muslimanima...nama..u BiH). 2009.g.
TAČKE
Ernest Bučinski Erni
U neka doba čovjeku zna pasti na pamet milion filozofijskih primjesa. Sjati se tu koječega i čovjek natjeran potrebom primoran je uzet papir u ruke kako bi primjese sveo u tačku. Nema mu druge, jer u suprotnom naprosto bi prepuko od tuge.
Tačke su veoma bitne stvarčice, zato se sa tačkama ne valja igrat - ko se sa tačkama igra taj od tačaka nastrada.
Pa tako i meni kad u datome momentu sklopim kapke pred očima se zna stvoriti toliko šarenih tačkica da ne znam šta bih sa njima činio. Vržljeve su i mame. Čine se nestvarne ili kao da su neka vrsta fenomena, fantazma i ko li će ga znat čega još?
Ne dešava se svaki dan da čovjek vidi tačku. Eh, kad bi to tako bilo svaki dan bi se izmislila poneka topla voda. Ne, vidjet tačkicu je vrsta božijega dara i samo rijetki uspjevaju doprijeti do nje. Ali kako vladat tačkama? Nije to lako.
Naprimjer, ja, čim vidim tačku umirim se i čekam je da mi dođe nadohvat ruke. Pravim se nevješt i nezainteresovan, glumatam da ne znam o čemu se tu radi. Ukipim se i ne trepćem! Neko bi reko, eno ga kontemplira!
I kontemplirajući tako, dam sebi za pravo i da zahrčem. Hrčem li hrčem, a tačke se jate i jate, i jate, i jate... i taman kad pomisle da sam upao u stanje nirvane ja ti ga učinim – hop! Sklopim šaku, zgrabim tačku i ne puštam je. Jeste da se tačka odupire, al odupirem se i ja.
- Tačkice sad si moja i da me moliš pustio te ne bih – kažem ti ja njoj.
Bitka je to, nije jednostavno, nikad ne znaš kako će se borba svršit. Eh, ne do bog da se tačkica rasparča, desio bi se kuršlus. Ne bi ostala ni tačkica na tačkici. Al treba biti junac i to tvrdoglavi junac, pa zajuniti i ne dati tačkici da diše. Umoriti je, suzbiti, ovladati tačkicom i na kraju od tačke stvorit misao. E, to može samo junac! I to rasni junac!
Misli, kao i sve ono oko misli, od samih su tačaka sačinjene. Osim tačkica ništa ne postoji. Možda bi neko želio da opovrgne ovo učenije, al tako ti je to, bracane. Od istine se pobjeći ne može.
Ljudi kad žele da pobjegnu od svega ne žele ništa drugo no da se pretvore u tačku.
- Eh moj prijatelju - reče mi jedan čovjek od imena i znanja - Šta bih dao da sam tačka. Kad bih tačka bio svijet bi bio moj!
A ja ni da beknem, povjerovah mu – iz prve!
Šta je sa zarezima, zapitao bi se neko? Može li se bez zareza? Gdje je njima u ovom tamnom vilajetu mjesto?
E o njima ćemo u neko drugo nedoba.
Ponekad je jedini mogući socijalni
sporazum – revolucija.
Milan Fridauer Fredi
Alexei Talimonov - ENGLAND
Članovi vlade uložili su sebe u ostvarivanje
zacrtanog programa. Zato smo u govnima
do grla.
Veljko Rajković
(NE)MILOSRDNO O MILOSRDNIM ANĐELIMA (Ne)poslato pismo Petru Kočiću)
Dušan Mijajlović Adski
U Bosni, srcu i snazi serbskog otečestva, na iljadu i osam stotina i nekoliko godina poslije Kristova roždenija nastaće prevrtanija i druga sudija. Zemljom će zavladati dva gospodara. Jedan će se zvati Ićinđi, a drugi Birinđi. Ićinđi će se početi silaziti sa prijestola, a Birinđi penjati. Ićinđiji, kad se bude silazio sa prijestola, zapeće ćurčina za zlatan ekser, i neće moći saći; a Birinđiji, kad se bude penjao, staće Ićinđi nogom na podrpanu, lisičiju ćurčinu, te se neće moći popeti. I tako će to čudo i ruglo ostati za mlogo i mlogo godina na porugu i sramotu rodu čelovječeskom.
( Petar Kočić: Iz starostavne knjige SimeunaĐaka),
Dragi naš Petre, mi vam danas živimo između nazubljenog jutra i nazubljene večeri. Zubi su oštri i česti, skoro je nemoguće da ostanemo nepovređeni. Nešeg običnog smrtnika danas vređa sve ono što je vređalo i njegove predake. Vređa ga: prisustvo tuđina i njihova bahatost, dvostruki aršini, isključivost, totalno nepoznavanje naše istorije, stalne ucene i pretnje… Mnoga su pitanja na koja niko ne daje odgovore. Amerika i Evropa nam nude svoj savršen izbor, a za nas je to najgore iskušenje do sada. Neupućeni i nedovoljno za muke naše zainteresovani, današnji gospodari zemlje i neba po svaku cenu žele da nas proteraju iz sopstvenih koža. Na njihovu radost a našu žalost,
iskapaše nam vekovi, kaplju godine, kap po kap, niko da se odluči da nas na iskap iskapi, tek za toliko im savest proradi. Nestajemo dragi naš Kočiću, nešto njihovom nešto svojom zaslugom. Nit stradanja nikako da se pokida, udes i patnju k’o da nam je neko davno odredio. Rane su naše goleme, nikako da zarastu, uvek ih neko iznova otvori, ni nad kolevkom novorođenčeta ne možemo o budućnosti da razmišljamo. Lice nam je i dalje izbrazdano prološću i verom ali smo ti sve manje ponosni i u se sigurni. To je zbog toga što nas danas stiskaju i pritiskaju sa svih strana pa hteli to ili ne, strepimo kao seljak ispod olujnog neba dok se zrela pšenica talasa.
. Dok ovo pišem, znam, mnogi će mi zameriti na iskrenosti, jer gle čuda, samo za nas iskrenost nije preporučljiva. Sa štitom ili na njemu, s istinitim kazivanjem moram nastaviti.
Gledamo ih tako naduvene i naduvane, sve im se čini ne dodiruju tlo nogamna, a u glibu su do kolena. Dolazili su i odlazili i drugi, moraće i oni, uzalud trube kako su baš oni naša svetla budućnost. Teško im je objasniti da mi hoćemo samo jedno - da budemo
svoji na svojim vekovnim ognjištima.
Dragi Petre, ne znam da li vašom, to jest našom otadžbinom, danas vladaju Birinđi ili Ićinđi. Sjatila se mraka sa svih strana, isto je teško S planine i ispod planine. Tačno je, još uvek nas ima ali nam belosvetska bulumenta kapu kroji. Mi vam se batrgamo, probamo ispod kape da provirimo. Teško nam to polazi za rukom i glavom, jaki su brate i sirovi. Kad se naljute ili drogiraju, biju s neba i sa zemlje, mora i okeana. Moraju se (o)trpeti kao sva carstva. Znam da je svako carstvo propalo, ipak se pribojavam da ovo ne potraje malo duže.
Opet ti, dragi naš Petre, po Bosni i Hercegovini vršljaju tuđinci ko da su na svome. Razlika je u tome što su sada tu i crno-beli snagatori iz Amerike. Pola sveta ti je okupiralo jadnu Bosnu i Hercegovinu i po njoj se šepuri . A slika, k’o nekad, jedni se okupatorima klanjaju drugi im se priklanjaju, dok oni treći poput predaka idu uspravno. Te treće, sila ne podnosi, pokušava da ih savije kako zna i ume. Nikad nam se gore pisalo nije.
Red je da vam napišem kako su nam ti isti okupirali i Kosovo i Metohiju. Još uvek štite Šiptare od Srba, a Srba skoro da na Kosmetu i nema. Briga njih za činjenice, oni nam se dragi brate, svete. Svete nam se što su nas Turci mučili i ubijali pet vekova, što su nas Nemci i njihovi sateliti gazili u dva svetska rata. Čudne li osvete, priznaćeš. Amerikanci nam se sveti što smo im dali Nikolu Teslu. I to, kako!? Rado su nas svuda bombardovali, kao na kraju Drugog svetskog rata. I Hrvatima su pomogli da definitivno proteraju Srbe iz Hrvatske. Kad Hrvtaima to nije uspelo s Hitlerom, eto posrećilo im se sa Klin Buš mašinerojom. Nije ni to ono najgore! Srbe su optužili za genocid, a samo su Srbi proterani sa sojih vekovnih ognjišta. Šta da vam pričam, sve sam apsurd i sve češće pretnje da s prljavom igrom nije završeno. Svi su željni da što pre vide poslednjeg Srbina. Kad do toga dođe, njega će o svom trošku da prebace u Hag. Teši me ona narodna: Nije svaka muka dovijeka!
Verovatno ćeš se upitati, kakv pa sad, Hag?! Uvek za nas postoji neki vrag ili neki Hag. Danas moramo da brinemo za svako naše novorođenče. Danak u krvi se nije završio, ili kako ti ono zapisa: S krvi ručak, a s krvi večera,
Svak krvave žvaće zalogaje.
Grka je, brate, ovo istina. Šta mogu, što ono reče mudri Ciceron: Ljut ili pijan čovek idete, govore istinu.
David bi i danas mogao Jazavca da izvede pred sudom, ali sam siguran, jazavca bi oslobodili a Davida bi poslali u Hag. Zbog genocida nad jazavcima. Rekoh ti, i danas je isto S planne i ispod planine, možda je jedino malo tamnije jer su nam i nebo i zemlju gadno opoganili. I danas je mnogo sirotinje jer je mnogo secikesa i derikoža. Ne kažem, sirotinji je dozvoljeno, kobajagi, da galasa. Izglasa narod svog kandidata, radi sveta, i ništa više. Visioki predstavnik, tako se to čudo zove pa makar imalo samo pola metra, ima prava sve te glasove da baci u kantu za smeće i izabere čoveka po svom ukusu. Njegoava je (samo)volja jača od volje naroda. Čudna neka demokratija, ni vaš ni moj čukundeda ne bi je shvatili.
U Crnoj Gori, levom ili desnom našem oku, ko će ga to znati, Srbi piju u svojoj kafani a Crnogorci (crni Srbi) piju u svojoj. Pomozi im Gospode Bože, biće tako sve dok ih ima. Ako se ovako nastavi i jedni i drugi postojaće samo u sećanju. Opravdano se pitam- čijem ?
Evropa uporno trubi o slobodi i demokratiji, Amerika o tome urliče; ko nju ne sluša slušaće gromove. Američka propaganda je gora od svih mećava, kroz tu se mećavu ni jedna istina ne može probiti. Teško mi je, dragi Petre da vas uznemiravam, ali moram vas obavestiti, Nemačka se ujedinila – pa se na Balkanu još jednom moralo ratovati.
Dragi Petre, Srbi su za sve krivi, nećeš mi verovati, sve nas više optužuju za zlostavljane reke Drine. Kao, da nije Srba, ne bi Drina bila kriva. Nadam se, neće ovo potrajati vekovima. Ali, lepo je to rekao Momčilo Nastasijević: Nema veće nepravde negokad pravda zakasni.
Nedao Gospod Bog da se danas sudare Jablan i Rudonja i da Jablan pobedi. Odmah bi ga proglasili za ratnog zločinca. Danas bi nam Mudonje ( čitaj NATO) zbog Rudonje mnogo zla nanele. Danas sve pripada Mudonjama jer su uspeli da demontiraju Varšavski pakt, a svoje snage da održe na okupu. Zato nemilosrdno, Milosrdni anđeli , tuku od Balkana do Avganistana, Iraka, možda i Irana. Njihove naftne pohode mi pokrivamo, to jest, otimaju od nas teritorije da umire napadnuti islamski svet. Ovde se moglo, ovde se i otelo. Za ovo što nam sada rade i Slatka duša bi ih jako omrznula. Za ovo njihovo bezčašće naš narod ima lepu poslovicu: Ne laje kuca sela radi već sebe radi.
Tešim se, brate: ni jedno carstvo ne potraja večito. I ovo će Natovsko kad tad na smetlištu istorije. Razne Solane, Bušmire, Blejane, Zamlate, Blesane, Pirane.. istorija neće pominjate kao Milosrdne anđele već kao tirane.
Mene više plaši naša narav, naš brz zaborav, ko zna da li ćemo se umeti sačuvati za neki drugi vakat. Ginemo ti mnogo, a skoro da se i ne rađamo. Još uvek lutamo više nego što je to potrebno. Čas se odreknemo Gospoda Boga, a potom pohrlimo u crkvu izgubljeno vreme da nadoknadimo. Naravno, prednjače oni koji su i bukvalno tu istu svetinju pljuvali. Verovatno su navikli da prednjače. Kad su izmi u pitanju, i tu žurimo, jurimo, udarmo glavom u zid. Čas smo u kapitalizmu, čas u socijalizmu, pa opet u kapitalizmu, a istina je jedna jedina: još uvek smo u feudalizmu. Ne znam kako nas ne umori taj bosonogi hod po žaru i pepelu. To, što nam mnogi žele i priređuju mračje, ne opravdava naše (ne)činjenje. Zamislite, danas biti srećan, zbog sreće bližnjeg, nezamislivo je i neshvaćeno. Gorke li istine Sve istine koje se prećute, postaju otrovne, kaže Niče. Verovatno je u pravu.
***
Naš način nalaženja tačke oslonca je
udarenje glavom o zid.
Živojin Denčić
Rene Bouschet - FRANCE
Hule Hanušić - AUSTRIA
PECKATIVI IZ B(iH)
Sabahudin Hadžialić
XXX
Zbog čega Alija Izetbegović (SDA) nije dozvolio Ričardu
Holbruku da ukine Srpsku Demokratsku Stranku 1995.g. u Daytonu?
Eh, i ti bi mali mnogo da znaš?
XXX
Dayton je zaustavio rat u B(iH) ali ga nije ugasio!
XXX
Dayton je 1995.g. bio glavni grad B(iH).
I od tada se više ništa nije promijenilo.
XXX
Novine u FBiH pišu 2009.g.: „Milorad Dodik ne voli Bosnu (i Hercegovinu)!“
Da mi je znati ko je voli...?
XXX
Haris Silajdžić je iz Stranke za Bosnu i Hercegovinu.
Sulejman Tihić je iz Stranke Demokratske Akcije.
Sabahudin Hadžialić je iz Stranke Kokuza.
I, ko je ovdje idiot?
XXX
Zbog čega me ne vole pravovjernici?
Jer ne idem u džamiju, ne kradem i ne mrzim.
XXX
Zbog čega me ne vole pravovjernici?
Jer ne volim posrednike u religiji.
XXX
Zbog čega me ne vole pravovjernici?
Jer nisam član ni teističke ali ni ateističke stranke!
XXX
Zbog čega me vole moja raja?
Ne znam.
XXX
U Sarajevu skratiš pantalone, vičeš Allah-u-Ekber, pustiš bradu i glavni si.
Do sljedećih izbora! Ili rata.
XXX
U Banja Luci je najbolje biti Srbin.
Ali i Bošnjak, ako vas nema više od 10 %.
XXX
B(iH) 2009.g.:
U Zapadnom Mostaru je čak i zrak hrvatski.
Uskoro će ga pakovati u konzerve za izvoz. U Hrvatsku.
XXX
Čirilica nije prihvaćena u Zapadnom Mostaru 2009.g.
Ni ne znaju jadni da je to bilo i bosansko pismo. Nagradno pitanje: Da li je Zapadni Mostar u B(iH)?
XXX
Prokletstvo današnjih vlastodržaca:
Probudio sam se jutros u znoju lica svoga.
Sanjao sam demokratiju...Bez nacionalnih stranaka.
XXX
Otvoren je Olimpijski bazen u Sarajevu u zimu 2008.g.
Punih 24 godine od završetka Olimpijade u Sarajevu!
XXX
Političari i njihove plate:
Kako im vjerovati bez provjeravanja?
Bolje je vjerovati nego provjeravati!
XXX
Banja Luka je u Bosni (i Hercegovini).
A gdje je Republika Srpska?
XXX
Sarajevo, Banja Luka, Zapadni Mostar.
Fakat su Hrvati najmanje dobili!
XXX
Srbi i Bošnjaci su dva oka u glavi.
Manjinska. U Republici Hrvatskoj!
XXX
Bošnjaci, Srbi i Hrvati u B(iH).
Tri loša ubiše Miloša!
XXX
Raspad SFRJ:
Tike, tike tačke...Nema više vračke!
Eh, Bosno (i Hercegovino) moja, divna mila...
XXX
SFRJ! Četiri slova nepostojeće države.
XXX
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.
Puna ti usta!
XXX
Bili su nacionalno ugroženi u SFRJ!
Nisu mogli krasti koliko to rade danas.
XXX
Stvarnost nam nije dobra.
Dok se ne popravi, prekinućemo svaki kontakt sa njom!
Kada god je neka država želela da izdigne pametne građane iznad ostalih obično je koristila vešala.
Borili smo se protiv celog sveta i izgubili, a onda smo i mi prešli na stranu pobednika i nastavili borbu do konačne pobede!
Što više zemlju natapamo krvlju, ona sve manje rađa!
Dugotrajno gledanje Skupštine štetno je po zdravlje.
Izaziva glavobolju i mučninu.
Na zahtev pokojnika, sahrana je otkazana.
Ninus Nestorović
MA KAKAV BRE GASNI SPORAZUM. OVAJ NAROD OD GLADI NE ISPUŠTA VIŠE NI CREVNE GASOVE!
OVO JE PRAVA DEMOKRATIJA.. DRŽAVA TE STALNO GUZI A TI IMAŠ PRAVO DA DO MILE VOLJE VIČEŠ: UA PEDERI !!!
ZAŠTITILI SU SVEDOKA. SVEŽOM ILOVAČOM.
Slavko Mali
Lažni svedoci vremena brane se prećutkivanjem i ličnih podataka o sebi.
Sa njihovim političkim mišljenjem razračunavaju se samo neuračunljivi.
U srpskoj jeziku pojavilo se mnogo novih reči, koje smo mi odmah začinili psovkama.
Organi gonjenja su otkrili novu grupu kriminalaca, čija zvanja i funkcije nisu navedeni.
Mada sam ponovio sve što su rekli u parlamentu, gotovo ništa nisam razumeo.
Živojin Denčić
KO PITA …
* Simbolika? Nauka o platama i penzijama.
* Europsihojatar? Ljekar opštepoznate prakse.
* Mito? Doktorska desertacija.
* Poltron? Vješti satelit koji kruži oko svojeg sunca.
* Kriza? Kad imaš ništa.
* Moral? Vrhovno načelo ljudi sa dna.
* Statistika? Državna prijateljica moći.
* Foteljaš? Bik koji sijedi.
Veljko Rajković
Kad sam čuo da nam Nemci šalju gas – smrzao sam se!
Šumadinci polažu italijanske testove. Žabe čekaju da vide kako će proći mačke!
''Fijat'' dolazi u Kragujevac. U Italiji više nema štrajkbrehera – i oni su otpušteni!
Dame i gospodo, tražim objašnjenje: gde su odjednom nestali drugovi?!
Kad pogledam ko je sve na vlasti, ispada da je Srbija pokrajina Crne Gore!
Broj poslanika u Skupštini Srbije treba povećavati. Tako će se smanjivati broj siromašnih stanovnika!
Seljaci više ne mogu da kupuju veštačko djubre! Moraće da počnu da koriste domaće!
Slobodan Žikić
Pametni su se borili do poslednje budale.
Neće se donijeti zakon protiv mafije jer je mafija zakon!
Zadnja slamka spasa sve nas je potopila.
Stidljivo su krenuli s pljačkom države - sad ih više nije ni sram što su sve opljačkali.
Rusi su plinu stali na put dodavajući gas prema Srbiji.
Abdurahman Halilović Ahil
Za vreme demonstracija policija ima pune pendreke posla.
Dok jedni oštre um, drugi oštre noževe.
I naši policajci razmišljaju globalno, a globe lokalno.
Zbrojio sam dva i dva i dobio četiri na njušku.
Kod trinaeste plate izvisio sam ko trinaesto prase.
Dilema prosečnog radnika: »Da kupim kilu hleba ili neku banku?!?«
Naš grobar po novom diči se akademskim zvanjem dr. homeolopatije.
Otkad se vratila sa plastične operacije, od lepote puca po šavovima.
Za odabrane slow food, za većinu no food.
Milan Fridauer Fredi
Romeo je vrijeme računao po - Julijinom kalendaru.
Kad mi žena počne da kljuca kao kokoš, odmah se naorozim.
Nije meni krivo što me žena utjerala u šišu, već zašto u praznu.
Da gosti ne bi pomislili da je papučar, sve kućne poslove obavljao je bos.
X Меѓународен фестивал на афоризам и карикатура - Струмица 2009
К О Н К У Р С
Тема: КАРНЕВАЛ - ЕРОТИКА
АФОРИЗАМ:
Во оваа категорија секој автор учествува со збир од најмногу 15 афоризми отпечатени во три примероци, со шифра и со податоци за авторот во затворен плик.
Учесниците можат да учествуваат со повеќе трудови од по 15 афоризми, со шифра за секој труд одделно.
КАРИКАТУРА:
Во оваа категорија секој автор учествува со најмногу 3 карикатури работени во техника по избор на авторот и со максимални димензии A/4
На секоја карикатура треба да стојат податоци за авторот на задната страна.
РОК НА КОНКУРСОТ:
Краен рок за пристигање на трудовите е 14.02.2009 год.
НАГРАДИ:
Се доделуваат три главни награди, .(златна плакета,сребрена плакета,бронзена плакета) со право организаторот да додели одреден број дополнителни награди
АДРЕСА:
Делата се испраќаат на адреса:
НУ Центар за култура "Антон Панов" 2400 Струмица Р. Македонија
со назнака: За конкурсот на афоризам и карикатурa
АВТОРСКИ ПРАВА:
Пристигнатите дела од двете категории остануваат во сопственост на организаторот и авторот, со право на нивна презентација во јавноста, по можност во каталог или во друг вид публикација.
ЖИРИРАЊЕ:
Сите дела пристигнати во определениот рок ќе ги разгледа соодветно жири кое ќе ги додели наградите на 02.03.2009 (на Чист понеделник), кога ќе биде организирана изложба и презентација на наградените дела.
X International Festival of Aphorism and Caricature – Strumica 2009
C O M P E T I T I O N
Theme:
CARNIVAL- EROTICA
APHORISM:
In this category each author can participate with a work, consisting of up to 15 aphorisms, printed in three copies, completed with code and particulars of the author, set in a sealed envelope.
Authors are allowed to participate even with more works, as group of 15 aphorisms, each with a particular code.
CARICATURE:
In this category the author can send up to three caricatures, own choice of technique, max. dimensions A/4.
Each caricature to be completed with author's particulars - on its back side.
The cartons must be sent at the e-mail address.
DEADLINE:
· The due date for works to be sent is February 14, 2009.
AWARDS:
· The Organizer will reward three main prizes, (golden plaqe, silver plaqe, bronze plaqe) having the right to decide about some additional prizes.
ADDRESS:
The works should be addressed to:
National Institution - Culture Centre "Anton Panov"
2400 Strumica
R. MACEDONIA
with note:
For the Competition of aphorism and caricature
COPYRIGHTS:
Both categories of received works will stay in the property of author and of the Organizer, who reserves the rights of its public presentation, catalogue preparation or other publication.
JURY AND PRESENTATION:
The works received in due date, will be reviewed and estimated by a competent jury.
The exhibition and the reward ceremony will be organized on March 2, 2009.
CONTACTS:
· tel. +389 34 322182 (Correspondence in English: Sofija Dzibulova)