Header image  

Paracin -SERBIA

Welcome / Dobrodošli

 
 
    home

 

 

ZIKISON--znaksmiley

Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu ŽIKIŠON Broj 32

The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkans

International competition, cartoons and comic short "KIKS ZIKISON", Paracin, Serbia zikison@zikison.net

Strana 2

Mijo Ivo Andrić - KAPITALNE MISLI, aforizmi i epigrami

Svi ratovi na tlu bivše

SFRJ bili su

oslobodilački,

samo su srpski bili –

samoubilački!

Slobodan Žikić

srdic-USPINJACASlobodan Srdić - SERBIA

MUHOPRCSlobodan Srdić - SERBIA

zastalaZoran Spasojević Paske - SERBIA

USPON

Mića M. Tumarić

          Išao je od sela do sela. Kao politički aktivista.  Obećavao brda i doline. Plus popravku i izgradnju puteve. Renoviranje škola i domova zdravlja. Bolje autobuske veze. Dovodjenje tramvaja  i železnice u svaku zabit. Širom Šakajade.
Štektao je obećanja kao mitraljez. Sve dok nije postao poslanik. Čim je seo u klupu narodnog predstavnika, dobio je amneziju. Zaboravio  sva obećanja.  Prestao je i narod da obilazi. Nije mu više nije bio potreban. Zato je svakodnevno posećivao fabrikante, bankare, vlastonamćore, novopohlepce... Više  vremena provodio je u njihovim vilama i dvorcima nego u skupštinskoj sali. Putovao po svetu. O državnom trošku, naravno.
Ženi nije bio veran. Partiji jeste. Činio je sve što se od njega zahtevalo. Tu je laganje je bilo na prvom mestu. Prevara na drugom. Trebalo je ocrniti i lažno optužiti političke protivnike. A on je to maestralno činio. Za govornicom bi istresao hiljade laži. Potom bi mirno, kao da se ništa nije desilo, odšetao u skupštinski restoran na bagatelnu hranu i piće. Razliku u ceni refundirao je narod. Lično. Preko poreza i doprinosa.
Laž je  najstarija politička alatka. Stoga je on napredovao mimo reda i zakona. Najpre je postao nekakav sekretar u ministarstvu.  Pa ministar. Onda, hop, premijer! Preko noći. Njegovi poznanici, vernici i neznabošci, masovno su se krstili. Od čuda.
Tad je bio prinudjen da prestane da laže. Više nije bilo potrebe. Imao je gomilu savetnika koji su to činili umesto njega.

BIVŠI MINISTAR

Zoran Matić Mazos

U ime moje partije, Vlade i ličnih moralnih načela, ja odlazim!
Vreme je da mlade kolege zauzmu moje mesto i daju svojim novim idejama doprinos za bolje naroda i države, a što sam i ja nesebično činio. Svečano vas obaveštavam  da odlazim u prevremenu, ali zasluženu političku penziju!
Iz skromnosti neću da pričam o mojim brojnim vrlinama. No, i sami znate da je moj život bio borba, svo vreme moje političke karijere. Nadam se da će to vama ostati u sećanju i biti primer kako treba raditi! Znate da sam bio stalno na meti naših političkih oponenata koji su me klevetali i iz lične sujete zlonamerno su sputavali i omalovažavali moj naporan rad za dobro napaćenog naroda i države!
Vama je poznato da sam živeo pošteno, uzorno i uvek sve davao od sebe, a vrlo malo uzimao. Dušebrižnici su čak i od moje skromne imovine stečene vrlo napornim radom i odricanjem od luksuza napravili senzaciju. Naravno, i to malo imovine ostavio sam deci, bivšoj supruzi i bivšoj sekretarici zbog čega me je i oblatila ova odvratna žuta štampa i nepismena piskarala koja sebe nazivaju novinarima, bez proveravanja činjenica!
Poštovani prijatelji, dame i gospodo, poznato vam je da sam savesno, časno, čistog obraza nesebično davao sebe čitavom društvu, a što i pokazuje moja briga za najbliže i moj odnos pažljivog kolege, oca, supruga i prijatelja!
Moj prevremeni odlazak sa ovog odgovornog mesta donosio mi je samo probleme. Međutim, kako i sami znate ja se na to nisam obazirao, znajući da se žrtvujem i podnosim teret za narod i državu!
Na kraju želim da vam poručim, sledite moj primer i prevaziđite me!
To će biti moja najveća nagrada kada znam da je država u sigurnim rukama! Ne dozvolite da raznorazni mešetari, smutljivci, ili tajkuni naruše naš trud i kompaktnost Vlade u celini. Znajte da sam ja tu, zauvek sa vama i ako osetite potrebu, ili iskrsne neki važan posao koji treba uraditi za državu, ja sam tu, uvek na raspolaganju, pozovite me!
Drage kolege, hvala vam na svemu, duboko sam dirnut vašom pažnjom!
Toplim oproštajnim rečima uz ovaj skromni koktel i najlepšim željama koje ste mi uputili za upravljanje moje kompanije. U  to ime živeli!

MAČKE

Rade Đergović

Stiže i dugo očekivani februar.Januar se kao i obično istezao koliko je dug i širok, pa smo jedva čekali da mu vidimo leđa.Napunio nas je mesom, alkoholom i slatkišima, tako da ni ne smemo da uzimamo nalaze kako se ne bismo uplašili od povišenog holesterola, triglicerida, šećera i ostalih suvišnih sastojaka u našem telu. Zato ćemo se u februaru odmoriti od svega prethodno navedenog. Kao prvo, plate će nam realno opasti,jer EURO skače kao da je na federima. Cene divljaju, a mi postajemo pitomi i zavirujemo u neke ćoskove i dečje kasice da vidimo da li slučajno nije pretekao neki dinar iz vremena kada smo ga imali i za crni fond. Eh, sećaćemo se mi ovog januara, kao i cele prošle godine, jer za ono što nam najavljuju i što nas zaista čeka, treba imati i zdravlja i para.
Jedno je sigurno, a to je da su se februaru najviše obradovale mačke. One će sigurno dobiti ono što očekuju i žele. I to po staroj ceni.

Halka made in BiH:

“Halka” je kada se u kolo

uhvate i nacionalisti, i

komunisti i

neokomunisti.

I kada nam svi zajedno…

Sabahudin Hadžialić

header

JOŠ JEDNA PROMOCIJA 

NAJNOVIJE KNJIGE

ALEKSANDRA ČOTRIĆA

            Knjiga izabranih aforizama „Postrežimske misli“ Aleksandra Čotrića predstavljena je 21. januara na sceni „Kult“ beogradske Ustanove kulture „Vuk Karadžić“. U knjizi se nalazi oko 600 aforizama iz pet Čotrićevih knjiga.
O knjizi je govorio književnik Raša Popov, a autor je čitao aforizme napisane u proteklih 25 godina. Publika je mogla da se priseti ili po prvi put čuje i ove „postrežimske misli“:

cotric1

Dirigent je otišao. Ostala je palica.

Ne čelu nam se nalaze sve same istorijske i poneka preistorijska ličnost.

Ko nije bio crven, bio je modar.

Pred aforističarem je izbor da bude LEC ili ZEC.

Industrijalizacija, plus elektrifikacija, minus sto miliona ljudi, jednako socijalizam.

Svoje aforizme govorili su i drugi autori, kao i istaknuti predstavnici Beogradskog aforističarskog kruga: Vesna Denčić, Aleksandar Baljak, Slobodan Simić, Dušan Puača, Dejan Milojević, Milan Beštić, Đorđe Otašević, Vitomir Teofilović, Nenad Vučetić, Bojan Ljubenović, Vladimir Jovićević Jov, Mitar Mitrović, Savo Martinović, Miodrag Jozić i Dejan Pataković.

cotric2

Knjiga „Postrežimske misli“ može da se nabavi u knjižarama „Platoa“ koji je i izdavač.

***

PITKOST SATIRIČNE PRIČE

BOJANA LJUBENOVIĆA

U Beogradu je u četvrtak, 29. januara u 19 casova u svecanoj sali Ministarstva za dijasporu Republike Srbije održana promocija knjige satiričnih priča “Triput sečem i opet kratko”,  Bojana Ljubenovića.  O knjizi su govorili kolege književnici: Rastko Zakić, Miodrag Jakšić, Draško Vuksanović, Dejan Milojević kao i sam i autor. Priče je čitao glumac Pavle Minčić.

***

NAJABOLJE IZ BANATA
Art-Projekt
Časopis za književnost i umetnost Na Tron
Banatsko udruženje književnika
Miletićeva broj 14 i 18
Banatski književni klub i čitaonica
Banatska akademija nauka i umetnosti
Carice Milice broj 17
23 000 Zrenjanin
023 549 698
www.art-natron.com  www.art-projekt.rs
www.najboljeizbanata.blogspot.com
Zmaj@beotel.net  danikov@nadlanu.com

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

Nagrada NAJBOLJE IZ BANATA koje dodeljuje Banatsko udruženje književnika ove godine pripada Oliveri KOVAČEVIĆ sosi iz Banata i novinarki koja je brend banatskog novinarstva, takođe nagrada pripada i  pesnikinji, sosi iz Banata Jasmini TOMIĆ za zbirku pesama ZAROBLJENICI LJUBAVI koja odašilje poruke mirenja, praštanja i ljubavi ka Bogu, ljudima, životinjama i stvarima.
Nagrade će biti uručene sledeće godine na Savin dan 27. januara kada će biti saopštena imena novih laureata.   
Nagrada NAJBOLJE IZ BANATA biće dodeljena četvrti put a do sada su nagrađeni mnogi pesnici, slikara, izdavačke kuće i javne ličnosti koji pišu, govore ili doprinose pozitivna i opširnija viđenja o regije Banat kroz prošlost, sadašnjost ili budućnost pa ćemo napomenuti samo neke:
Milan Paroški, Ljubiša Kokotović, izdavačka kuća DRAGANIĆ, Igor Aleksić, Ivo Munćan, Zlatko Pangarić Dalibor Bubnjević Vuksan Knežević idr.

U Zrenjaninu,
27. janura 2009, na Savindan
Banatsko udruženje književnika
predsedavajući Ivan DANIKOV

***

Politički januar

2009.g.: Snijeg se

otopio u Sarajevu.

Prljavog li traga…

Sabahudin Hadžialić

VESTI/VIJESTI

                     Antologijske promocije             

Prošlog petka, u Opštoj biblioteci u Zenici, održana je promocija dvije značajne antologije aforizama.
Jedna je "Antologija balkanskog aforizma", autora Vasila Tolevskog, književnika i satiričara iz Skoplja.To je prva knjiga te vrste i tih gabarita, gdje su u dva toma ( na oko 1200 stranica) obrađeni svi značajniji aforističari regiona: iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije, Rumunije, Bugarske, Grčke i Bosne i Hercegovine.
jovo1
 O kakvom projektu je riječ, dovoljno govore neka imena: od Pitagore, Platona, Sokrata, Herodota... pa do današnjih velikana kratke i britke misli: Baljka, prije svih, zatim R. Jovanovića, Papeša, Nestorovića, Nikolića, Viba, Vržine, Bojičića, Tolevskog, Milčinskog Ježeka, Petana, Guzine, Kanižaja, Hadžića, Hitreca, Baloga...
U drugoj knjizi, "Antologiji BH aforizma", (takođe prvencu u svojoj kategoriji) autora Jove Nikolića, zastupljena su 64 autora iz BiH, među kojima i Zeničani: Bojan Bogdanović, Abdulah Alić - Lono, Kemal Mahmutefendić, Muharem Omerović i Suno Kovačević.
 Na ovom velikom projektu radila je prava međunarodna ekipa: priređivači iz Skoplja i Koraja:Tolevski i Nikolić, recenzenti: dr. Esad Bajtal, Željko Ivanković, Aleksandar Čotrić, dr Slobodan Simić, Bojan Šventner... Glavni konsultant i "izbornik" Aleksandar Baljak. Obje Antologije štampane su kod specijalizovanog izdavača iz Beograda, dr. Djordja Otaševića.

  
aforisticari-zenicaPromocija je održana u prepunoj gradskoj biblioteci. Promotor Jovo Nikolić i zenički autori čitali su svoje radove, dok je slikar i karikaturista Alija Kulenović radio portre - karikature posjetilaca.
  Treba reći da je ova kulturna manifestacija, kao i uvijek do sada, zdušno (finansijski) podržana od opštinskog fonda za kulturu.

Bojan Bogdanović

WORLD CARTOON - upravo izašla knjiga iz štampe koju je poštar doneo neposredno pri izradi ovog broja, zato više o samom reprezentativnom izdanju u sledećem broju

Obzirom da je oko teksta Glavnog i odgovornog urednika ŽIKIŠONA, Zorana Matića Mazosa, KRATKA ISTORIJA SRPSKE KARIKATURE koji se nalazi u upravo odštampanoj knjizi WORLD CARTOON, priređivača Bayrama Hajizadeha iz Azerbejdžana, bilo par kontraverzi, osporavanja i sl., Gospodina Branka Najholda, organizatora, Zemunskog Festivala karikature, ŽIKIŠON objavljuje njegovo pismo Uredniku kao i urednikov odgovor njemu, a iz razloga demantovanja više tvrdnji, ovom prilikom demantujemo tvrdnju da iza knjige ne stoji FECO, ovo što sledi u slici je naslovna strana knjige i deo skenirane strane impresa, prosudite sami ko stoji ili ne stoji iza ove knjige...

Zorane,
to što se sa mnom ne slažete ljudski je, ali ni jednom činjenicom niste demantovali moje navode. Ni u najkraćoj istoriji srpske karikature ne može se zanemariti i preskočiti 1848. godina kada ta istorija zapravo počinje, niti se Dzumhur, Kušanić, Corax i Petričić mogu samo uzgred pomenuti. Žikišon, kakvu god građu o njemu imali, marginalna je ličnost u odnosu na sve one (i mnoge druge) koje sam naveo. Moj tekst kojeg ste "prepričali" dve i više godina pošto je napisan delimično nije aktuelan jer Prokopljević više ne radi za "Politiku", Guzina i Volaš nisu više u "Večernjim novostima"... Najzad, proverite stav Petera Nieuwendijka o oficijelnosti Hajizadehove publikacije, odgovor koji ćete dobiti biće verovatno isti kao i onaj koji sam ja dobio: This can never be an official FECO edition. 
Vaš rad na izdavanju elektronskog glasila neobično cenim, ali ovu „Kratku istoriju srpske karikature" smatram potpunim promašajem. Za mene je ova rasprava okončana, jer nemam ni vremena niti volje da se jalovo dopisujem ili da edukujem nekoga ko smatra da od mene zna bolje istoriju srpske karikature. Najpoštenije bi bilo da moju kritiku i ovo naše dopisivanje postavite na sajt vašeg elektronskog glasila i tako pružite priliku i drugima da se o svemu izjasne, ali to, rekao sam več, zavisi od vaše savesti i profesionalnosti. Pozdrav, Branko Najhold, trag@beotel.net

kitab

mazos

Poštovani Branko, ja sam kako i vi rekoste prezauzet da bih sa vama polemisao o nečemu sto je apsurdno, posebno što trazite od mene da postavljam ovakve prazne razgovore na ozbiljnom sajtu kakav  je ŽIKIŠON... Vi ste rekli svoje, vi ste neprikosnoveni i ja poštuijem vaš rad u domenu karikature i organizacije Salona karikature u Zemunu, međutim sve ostalo o istoriji karikature i samoj teoriji, premalo podataka imate ili ih uopšte nemate da bi govorili o Živojinu Pavloviću Žikišonu kao marginalcem za srpsku karikaturu i tu ste pali na ispitu istorije o srpskoj karikaturi... Ja se služim isključivo činjenicima i opipljivim istorijskim dokazima koje imam i u pripremi je knjiga, uvodni deo možete pogledati ako želite, nedeljnik ŽIKIŠON 27 http://www.zikison.net/zikison27_files/zikison27.htm i upoznati se bar malo o ovom velikanu srpskog humora, satire i karikature... Što se tiče spornog teksta po vama, to je za mene završena priča, kajem se samo što sam prepričao taj kraj koji je istina iz vašeg teksta... 
Srdačan pozdrav, Mazos, mazospn@gmail.com

Moja je domovina rođena u JAJCU

i zato je morala otići u KUR...

a budućnost joj je u MAT...ini.

Ratko Orozović

Iz petnih žila

Stevan R. Stević

Juče je danas bilo sutra, a već sutra će biti samo juče. Ne znam da li je zbog toga ova vječita trka sa vremenom? U moru naših problema niko nas više i ne primjećuje. Istina, mnogi rade kao sat. Nažalost, samo u mjestu. Ili se samo vrte u krug...

Nažalost, ovdje, kod nas, nije lako biti čovjek. Svi ga napadaju i svi ga brane. U isto vrijeme... Osim nekih! Ali, nisu ni oni krivi. Ustali bi i oni u odbranu čovjeka, ali su duboko zavaljeni u svojim foteljama. Jedino je problem što nam ponekad drže pridike. Ali, kažu da ih to održava. Zato, valjda, ponekad, ne mogu da prećute ni ono što su prečuli. Poslije njihove priče nama ostaje jedino da ćutimo. Nekad nije dovoljno ni to što im stojimo na raspolaganju. Traže i da ležimo... Za to su, vjerovatno, krivi pojedinci. Oni koji su im dugo išli niz dlaku. Možda su mislili da će im se tako lakše uvući pod kožu. U narodu takve obično nazivaju poltronima. A poltroni najbolje znaju kako se koristi sporedni ulaz. Da bi se brže stiglo do cilja...

Za običnog čovjeka mnogi kažu da je lud. Neki kažu da je lud i cijeli ovaj narod. Međutim, i ako je lud, nije ni narod lud u potpunosti. Lud je samo djelimično. Ali, to nije razlog da ne zna: Prodane duše niko više ne može kupiti ni za velike pare. Bez obzira na to što su se jeftino prodali. Ako već ćuti onaj koji prima, pričaće onaj koji daje! Zato se treba čuvati onih koji puno daju. Jer, oni puno i traže. I ne vole da pričaju. Možda su zbog toga mnogi zbunjeni. A neko je davno rekao: Ako vidite da je neko zbunjen, najbolje je da se pravite ludi! Eto, otkud, onda, ovoliko ludih na malom prostoru...

Ovdje oduvijek postoje i jedni i drugi. I jedni i drugi potežu. Ali, dok jedni potežu iz petnih žila, drugi samo sjede i lagano povlače poteze... Zbog toga je oko nas sve više ljudi pružene ruke. Nažalost, ništa ne nude, već samo traže. Mnogi su već pali na dno. Nekad najbolji sinovi našeg naroda, a danas postaju prosjaci svoje države. Za to vrijeme mladi sve češće vise po kafićima: Ubijaju se od dosade...

Običan čovjek odavno zna da samo jaje koje ne postane mućak ima šansu da dogura do pileta. Nažalost, oko nas je sve više onih sa pilećim mozgom. I svi misle da su pametniji od drugih. Valjda zato što su se okitili nekakvim nagradama: Za hrabrost ili za pamet? Ipak, ne treba im zamjeriti. Lijepo je kad ljudi vjeruju da su pametni. Nažalost, problem nastaje kad to moraju i dokazivati. A kad su nagrade u pitanju, ne trčite za nagradama. Sa njima se nikad ne zna. Jedni ih dobivaju, drugi ih osvajaju, a ostali se uzalud bore za njih...

I ranije smo znali za sudbinu. Ali, nismo znali da se sa njom ne smijemo igrati.  Nismo znali da pepeo nastaje zbog našeg nesporazuma sa vatrom. A igrati se sa sudbinom i životom, znači igrati se sa vatrom. Ipak, ne treba da žalimo za životom. Jer, život je da se živi. I to samo jednom! A u životu je uspio svako onaj kome je kovčeg bio veći od kolijevke. Za običnog čovjeka i to je veliki uspjeh.

U Srbiji se ne zna da li ima više patriota ili

izdajnika. Sve zavisi od toga ko broji!

Ninus Nestorović

JE LI NEKO OD VAS VIDEO AŽDAHU

Zoran Spasojević Paske

-Ko, je l’ ja?
-Video sam kako po sobi promiču neke senke, a iza njih se džilitaju nekakve aždahe, zelene kao trava, s grdnim otvorenim čeljustima.
-Ono što je proždrljivo i grabljivo? Ono što mori svet? Eno ti je Amerika tamo!
-Nego šta sam! Eno ih, vrebaju sa druge strane malih rupa u bankama, opštinama i ostalim birokratskim mestima. Te drljave šalteruše imaju neprekidnu osmočasovnu pauzu.  Kad priđeš rupici odbruse ti: Vrati se u red, sad je pauza.
-Viđao sam ih u Černobilju, imaju i po sedam glava.
-Šta vid’o? Imam je u stomaku. Krenuo sam kući s posla. Na pola puta aždaha mi se razbudila. Svratih u restoran da je umirim. Naručio sam pečeni pileći file u lepinji sa kupus salatom i malo tartara, računam jedno 900 kcal. Međutim aždaha ne miruje. I šta ću, smadrljah još jednu lepinju i ubih dva “jelena” i namakoh još 553 kcal. Ukupno 2353 kcal.
-Kupio sam juče jednu domaću aždahu. Šesto evra za zver na drumu. Troši samo pet litara supera.
-Sreo sam jednu ispred kineske radnje. Utrčao sam, kupio mač i odmah potrčao da je roknem. Udarim je u glavu, ali mač se polomi. Prokleti Kinezi! Jebi ga, aždaha me ujede.
- Ma, imam jednu. Veliku plavogrivu aždahu ogromnih usta: prži sve oko sebe neviđenom žestinom. Nervira me kako se ponaša, kako razmišlja, a najviše kako me tlači... Ali sam i dalje lud za njom. 
-Jesi li ti slep? Pa aždahe su svuda oko nas. Pogledaj! Aždahe što jedu naše princeze i naše ideale, našu decu i nas same. Nemilosrdne, zahuktale aždahe obučene u svilene kravate, lister odela i do idiotluka uglancane cipele iz Italije. Na TV-u kažu da su to zakonite aždahe.
- Pipni me ovde. Imam jednu aždahu u gaćama. Moja žena je obožava i priča svima naokolo da je to njen veliki srpski zmaj.
- Ma pusti pijanduru. Nema više aždaha na ovom svetu. Ser Žile ih je sve pobio.
- Ha, ha, ha. Nemaš ti pojma. Čak Noris je to bio, seronjo.

SVEDSKI--STOSlobodan Srdić - SERBIA

Upoznao sam penzionera koji tvrdi da je

vidio leteći tanjir kako se spušta u kontejner.

Ekrem Macić

ŠIPTARI SU DOBILI VOJSKU. JEDINI SPAS

NAM JE DA IM UVALIMO ŠUTANOVCA !

Slavko Mali

U laži su kratke noge, tako da će ova vlada

teško preskočiti tranziciju.

Bojan Bogdanović

goran-celicanin

Goran Ćeličanin Čelik - SERBIA

Političari se više uopšte ne udvaraju narodu.

Odmah prelaze na stvar.

Slobodan Žikić

NA LEDU

Dušan Mijajlović Adski


Sve je počelo jednog zimskog dana. Uletela je u stan poput furije, i poprilično me zatečenog zasula rafalima od nepovezanih rečenica:
- Led! K’o da je ničiji. Niko danima da ga očisti. I, tras! Gotovo!  Jadna ona!
- Alo gospođo! Polako! Pojma nemam o čemu pričaš.
- Mica komšinica, slomila nogu. A ti znaš kakve ona noge ima.
Pretrnuh. Zar je doznala za moju i  ... Srećom, moja lepša polovina nastavi:
- Da je nešto bila osigurana. Da je!? Kad je komšinica Vera čula za Micin udes, odmah je uhvatila svog Teofila za ruku, i pravo u prvo Osiguravajuće društvo. Pametna žena, uči se na tuđim primerima. Sutra moramo i mi do nekog Osiguravajućeg društva.
Ćutao sam. Bilo mi je žao komšinice Mice. Naravno da sam znao kakve noge ima, i više od toga. Ipak, to sa osiguranjem, nije mi se mnogo dopalo.
Sutradan ne izdržah pritisak svoje pametnije polovine. Negde oko podneva, osigurah oboje. Mislio sam da je s tim činom osiguranja, tačka turena. Da bih ženi to i dao do znanja, posprdno rekoh:
- Više nismo na ledu.
Nažalost, nije me čula. Požurila je do komšinice Vere da joj se pohvali. Bolje da
nije. Kad se od nje vratila, zakukumavčila je:
- Oni osigurali i kuću. Sutra moramo i mi.
Uhvati me neki inat, baš da ne bude, sutra. Ali, kuću osigurasmo prekosutra. Mislio sam – e, tu je  kraj! Malo sutra. U subotu uveče kod nas dođe komšinica Vera. I odmah nam saopšti da su njen i muž i ona, osigurali baba Natu.
- Ali, baba ne živi s vama. Koliko je meni poznato, već vozi stojadina – našalih se.
- Za desetak dana napuniće devedeset sedam. Nju je trebalo prvu da osiguramo– neda se komšinica.
- A baba Natine tarabe, da li ste i njih osigurali – nedam se ni ja.
Komšinica se ljutnju. Moja pametna polovina promeni temu, poče da priča o novoj domaćoj seriji, koja je zaudarala više od svih latinoameričkih.
Mislio sam,  posle tako konstruktivne rasprave, moja će supruga zaboraviti na to prokleto osiguranje. Bio sam u zabludi. Već sutradan osigurasmo njene roditelje.       
Defnitivno smo mogli da odahnemo i mirno živimo.  Mogli smo, a nismo. Prvo je moja preduzimljivija  polovina ostala bez posla,
radila je u tekstilnoj industriji. Potom su i moju firmu počeli da uništavaju, trebalo je što pre da se proda Žena k’o žena, počela je da kukumavči. Kad mi je dosadila, ja joj dobacih:
- Tako nam i treba. Osigurali smo i tvoje roditelje, a radna mesta smetnusmo s uma.  
Od tvojih roditelja ne možemo da tražimo da se žrtvuju, kad smo ti i ja u pitanju, biraj!
- Ne razumem te?!- ona će.
Đavola me nije razumela. Žene su to.
Jednog dana, uđoh u stan, a žena će, kako samo to ona ume, rafalno:
- Kruške. Hoće čovek da bere kruške. Brao kruške, a obrao bostan.
- O kakvom mi to mađioničaru pričaš?- upitah je posprdno.
- Tebi je do šegačenja. Sram te bilo. Zbog nas se popeo na tu đavolu krušku.
- Ko!?- povikah iznerviran
- Tata!. Popeo se na krušku, i... tras! Pukla grana. Sav se polomio.
Zaista sam bio zatečen. Ali, kad đavo čoveku neda mira, setih se da joj je otac osiguran. Nespretno izvalih:
- Smiri se. Nije to ni tako loše. Bolje je što je pao s kruške nego s konja na magarca.
Ne znam odakle joj se stvorio tiganj u ruci.  Pre nego što me je opučila, čuo sam je gde vrišti:

- Vidi ti njega, njemu još i drago. Videćeš ti ko je konj a ko magrac, i ko je od njih osiguran?! Evo ti, na!

Završio sam u bolnici sa razbijenom glavom. Posle nekoliko dana, igrom slučaja, tast i ja se nađosmo u istoj bolesničkoj sobi. Naravno, slagao sam ga u vezi svoje povrede, rekao sam mu da sam nezgodno pao. Tast je bio prilično utučen, ali kad sam mu pripomenuo da smo osigurani, i da moj prijatelj već piše odštetni zahtev, razvedrio se. Preko  svog zemljaka nabavio nam je neku brlju. Ja mu nazdravih:
- Živeli! Osigurano je osigurano.
- Živeli! Ako je i Zozovača*, neko će se ipak obradovati – uzvrati on.

***

* Zozovača- rakija posle čijeg je konzumiranja umrlo oko 50. ljudi

JEDAN JE BIO HITLER. U NJEGOVIM

LOGORIMA NIKAD NIJE SMELO DA

FALI GASA !

Slavko Mali

zikison

S. EBAČKA PJESMA
(posvećeenu čovjeku osuženom na doživotnu ebačinu)

Ratko Orozović

Ebu me danas
ebu me sutra
ebu me svaki dan
zato sam ovako
ovako dobro izeban

Ebu me danima
ebu me noćima
ebu me ušima
ebu me očima
ebu me sa svim
samo ne sa njim

Da im da im
ednu pesmu
ebačku
naručim

***

OPTIMIZAM

Savo Martinović

Za mene je optimizam:
kad ne padam, dok se klizam.
Optimizam po meni je:
kad ne plačem, no se smijem.

Za mene je optimizam:
kad sam prvi, a ne iza.
Optimizam po meni je:
kada žanjem, a ne sijem.

Optimizam može biti:
samog sebe preskočiti.
Optimizam biti može:
protivnici kad se slože.

Optimizam što je, zbilja?
Kad ne fali izobilja.
Optimizam, zbilja, šta je?
Novi život kad nastaje.

Čvrsto mi je ubjeđenje:
Optimizam je rođenje!

***

   ŠMINKER

Andrej Glišić

I stara taraba zna, ko je baraba.
Više ili manje, on krade imanje.
Taj zna znanje, i kad je vikanje;
-Držite lopova! Javno nadmetanje.

Za svoje postupke ima opravdanje,
Porodično stanje, nemanje imanje.
Umno koristi haotično stanje,
Blagi pogled, i vešto šminkanje.

Od vrata do vrata, čovi od zanata,
Ne smeta ni jaka brava,
on je tata mata.
Tužnim likom, pažnju zavarava.
Kuca tiho, kvaku proverava.

A, za svaki slučaj,
s' rešenjem u ruci,
Domaćina obrađuje,
kako je u muci.

S' Kosova sam rode,
znaš kakvo je stanje,

Propao sam skroz na skroz,
oteto imanje.

Sažaljenje zatrepti,
srce mi otvara,

Kazuj rode šta bi hteo,
ali nemam para.

Baraba je hitar,
uspešno se vadi,

Domaćine dinar daj mi,
umirem od gladi.

Prozre ga domaćin,
i za to ne haje,
Veknu hleba,
tek kupljenu,
barabi je daje.

***

zikison_002

Resized-088Zoran Matić Mazos - SERBIA

BAL

Živojin Denčić

Društvo za zaštitu životinja u Gornjoj Klisuri i ovdašnje pevačko društvo ''Disharmonija'' priredili su u subotu na Svetski dan osoba sa invaliditetom trećeg decembra ove godine na Bulevaru vladara veliki dobrotvorni bal sa kostimima međunarodne seoske nošnje, iz sredstava fondacije ''Podrška unapređenju životnih uslova izbeglih pasa i mačaka lutalica'' pri Evropskoj agenciji za rekonstrukciju. U interesu same zabave posetioci su zamoljeni da dođu u seoskoj nošnji i to bez maske, osim onih od pozvanih političkih ličnosti kojima je dozvoljeno da dođu sa maskom u raznim karakternim kostimima. Pošto se do sada dešavalo da na ovakve zabave dođu i nepozvani, to je upravni odbor rešio da se na zabavu puste samo oni, koji su od odbora dobili pozivnice. Svi oni, koji nisu dobili pozivnice, bili su upućeni da se obrate predsedniku našeg Društva za zaštitu životinja gospodinu Goranu Orloviću. Međutim, njemu se desio maler dosad nezabeležen u medicinskoj praksi. Naime,  nedavno mu je zakazana operacija kuka, ali je u zakazano vreme greškom u tumačenju napisanog, izvršena operacija bruha umesto kuka, pri čemu je nesrećniku Orloviću hirurg omaškom u radu odstranio jedini testis. Sada je u šoku i na intenzivnoj nezi, zbog čega zainteresovani nisu bili u mogućnosti da ostvare svoje želje da svojim prisustvom uveličaju pomenuti skup posvećen osobama sa invaliditetom.

srbimanjinarwDanica Mašić

Iznenađenje

Slobodan Trikić

“Zašto koristi ove noćne kreme, da mi je znati?” – pitao se Trivun posmatrajući svoju suprugu Darinku koja je ležala pokraj njega hrčući sve u šesnaest. Bilo mu je jasno što se šminka preko dana, premda je i  s tim znala pretjerati. Često je izgledala poput Indijanca koji je na ratnoj stazi. Ali zašto prije spavanja?I što stavlja ove bodljikave viklere što zveckaju k`o  daire? Zar nema neki drugi nacin da se uvije kosa? Nervirali su ga i hrkanje i kreme i vikleri i... Njegovo razmišljanje prekinu  golicanje u predjelu genitalnih organa. U prvi mah je pomislio da mu se neka bubica uvukla u gaće. Pogledao je dole i gle čuda, stvar se digla.Iz čista mira. Izgledala  je poput risa koji se sprema da skoči na plijen. Prošla je kroz prorez na pidžami,i činilo mu se kao da mu namiguje s onim jednim “okom” i govori:

- ”Došlo je i naših pet minuta!”

Potpuno se izgubio, a  kako i ne bi nakon tri i po godine mekikitisa, kako je to njegova supruga običavala da zove. Svašta je radio da bi ga privolio da proradi:gutao je viagru i biljne lijekove, boli su ga iglama. Čak je išao i kod vračare da mu skine zle cini,ali ništa nije pomagalo. Svi ti lijekovi i tretmani dijelovali su na druge dijelove tijela ili iscjelitelje ali ne i na penis. Od vijagre se Trivun  sav naduo i ukrutio. Ljudi su pomislili da se iz nekog razloga uobrazio pa su ga počeli izbjegavati. Bioenergetičar je pao u nesvijest nakon dva sata tretmana. Odvezli su ga u hitnu pomoć da mu daju infuziju, a visuljak se još više smanjio i uvukao u sebe kao da se srami što ga dovodi u neugodne situacije.
Žena mu je ispočetka pomagala: izvodila striptiz, tepala mu, spremala kaloričnu hranu. Poslije ga je počela zadirkivati i prijetiti. Tražila je da joj ga pozajmi kad pere prozore da ga koristi umjesto sunđera. Govorila je da ne zna koliko će još dugo moći da potiskuje prirodnu potrebu za seksom i da će ako se stvar otegne potražiti donatora. To mu je teže padalo nego impotencija. Na njene provokacije nije odgovarao. Samo je ćutio i mislio :

-”E, pokazaću ja tebi jednog dana !”

I noćas je taj dan došao. Nakon desetak sekundi kad se povratio od iznenađenja prešao je na stvar. Mislio je prvo da ženu probudi al, šta zna možda se “ponos” u međuvremenu predomisli. Zadigao joj je spavaćicu što je brže mogao i... Kad je već sve bilo gotovo Darinka otvori oči i zacuđeno prošapta: 

- Aaaaa, stari, pa ti mene jeba???

      -     Daaaaa, daaa, jesi vidjela ??!!! – reče Trivun s neskrivenim ponosom u glasu i poljubi je.

Evropa je humana. Uvek se vraća na mesto

zločina da pomogne žrtvama.

Danica Mašić

Epigrami

DUŠAN MIJAJLOVIĆ ADSKI

Imali smo, sećam se, tek ponešto
Ali i to malo sad prigrabi hulja.
Oni sad to zovu demokratijom.
Narod – život i bez klot pasulja!

***
Učlani se u stranku, i gospodari!
Razmišljaj o neradu i debeloj fotelji.
Sa visine, drugačije izgledaju stvari -
I najbolji prijatelji postaju neprijatelji!

***
Koga još briga za neuspeh i padove
I što je mnogo domova bez sreće!
Tajkuni političare (i obrnuto) love
Dok svako iz svoje žabokrečine krekeće!

PRAŠINA  

Vida Nenadić

Prašina pada svuda.
Prašina sveta.
Prašina pada na sve.
 
Ne diraj je!
I ona je na svoj način tu,
da svedoči o vremenu.
 
Samo, kad te molim,
ne daj joj
da pada po mozgu.

Zaposlili smo se uz blagoslov prosijačkog

štapa.

      Abdurahman Halilović Ahil

„I MI imamo Bermudski  trougao, BRE“

(Priča je dobila Diplomu Zlatna kaciga 2009. u Kruševcu)

Svetlana Pollak i Sanja Petrović

Ova je priča, zahvalnost svoj deci majke Srbije i šire za puno razumevanje i usvajanje klauzula o propozicijama nerazumevanja i konfuzija i sprovođenje istih. A tema, ljubavni trougao.
Zaista je priča sjajna. Pozorište volim ali ne u svojoj kući, tako da ću vam sa slašću ispričati zgodu. Ma sve to, dragi moji, ne bi bilo interesantno, da se nije desilo na Dan zaljubljenih. Elem, pesnikinja slavna pesme kao leptiriće publici je slala. Mnogima su iste zavrtele mozak. Po najviše se primio admiral broda. Vrlo markantan pedesetogodišnjak, jareće bradice, pomalo proćelav, sa uvek spremljenim češljićem u džepu. Zanesen lepotom izgubi se jadan, zaboravi na svoju pratnju, pred kojom, ponudi pesnikinji slavnoj večernju zabavu. Pesnikinja prista, obli ga milina, pozvaće ga ona, oh kakva brzina. Dugo bi još on u oblacima bio da mu nije pratnja, g-đica Perla, sunula vodu po sred čela. A ogledala nigde u blizini...a i publike dosta...kakva sramota... Ali to joj nije bilo dosta. Pesnikinju slavnu za rukav povuče i predstavi se vrlo važna:
„Da se zna: ja sam Crvena Perla, estradna dama visokog, novokomponovanog ranga. Svojim likom i delom uzdahe otimam. Meni ne trebaju pesme umne jer ja imam grudi bujne! Ja uživam dok se druge stide jer svi dolaze da me vide! Meni ne trebaju reči snažne jer su samo sise važne! Dekolte mi čuda stvara, sva mi vrata pootvara. Da se zna. Ja sam spremna za ulazak u Jevropu. Vidiš kako sam se naoružala?“
Pesnikinja bi u šoku, al odluči da tome važnost ne daje te ode bez reči kući. Ništa strašno, zar ne? Ne bi bilo da je to sve. Nastavak sledi: prolazili su dani, a pesnikinja se ne javlja admiralu broda...U očaj samo što nije pao kada se oglasi ona. Od sreće je zapevao:
„Sve pare da vrate i kamate plate ne bi bilo sreće kao ovo veče i da me nazove Anđelina Džoli rek’o bih joj, rek’o, da me glava boli.“
’Beš život bez rakije, ko peva zlo ne misli - kad bolje razmislim ove školsko-narodske terminologije o životu odbijaju, zvuče očajno i otrcano. Ali, mi smo bre protumačili život i sad nam je džet set. Da li ovakav ili onakav, kad ga mi okujemo u lance starostavnih mudrosti ima bre da bude miran i bespomoćan. Nema da mrdne više. A šta ima i da mrda. Pa zar nema u našem, srpskom načinu življenja izvesne filosofske strategije. Da ne kažem, čiste filosofije. Što bi mrdali, evoluirali, kultivisali se? Kojekude, što bi rek’o Karađorđe - kad će se opet vratimo na isto? Da li ćemo se vraćati ili se nećemo ni pomaći, meni izgleda nekako u egalu što bi rekli u Evropi. I ja zaista ne razumem te naše materičke trudove koje zauzdavamo da bi se porodili u tuđem svetu. Ovaj ovde, nije neki ali je bar naš. Mi vozimo koturaljke u drugom smeru. Bole nas, bole mene, nek’ bole i tebe. Radovane, kućo stigli smo do E! Ovde se ljudi jedino plaše samoće. Izuzgajali smo se pet vekova pod Turcima i još ćemo pet pod raznim „činiš’voliko“. Na svakih 50 godina jedan Karađorđe potpiše, a jedan Miloš zasluži. Mi moramo pre svega da razumemo važnost Evrope koja je namenjena nama od Budimskog sporazuma pa na ovamo. Da je onaj Hati Šerif bio pametan imao bi ne 202 nego 2002 garnizona. E, moj Hati Šerife vrano jedna, da si se samo setio na vreme da zapevaš i za pojas zadeneš. Svi bi pevali sa tobom. I da još svakom Srbinu daš po jednog Turčina da mu pravi društvo. Da ima čovek sa kim da ogovara kad već ne ume da peva. Još da si nam krave menjao za časove pevanja. Ma idi, zbacili bi mi umesto tebe koga oćeš. Ma, ajde molim te zbacili bi sami sebe. Ali da se vratimo na našeg admirala. Da vidimo šta je izabrao. Jadan, nije ni znao koliko će ga glava tek zaboleti. Sastali se oni u obližnjem kafiću. Poglede, toplinu počeše razmenjivati kad kao u svakom dobrom filmu, g-đica Perla u baš taj kafić utrči: „Domunđavate se vi, domunđavate...ko u skupštini...ne gledaj me predugo - nismo jedno za drugo...ej, slavna pesnikinjo, nemoj da misliš da si neka faca...trebaš ti njemu zarad nečeg...ček samo kad interes ostvari ima odmah od tebe da se otcepi...ko od mene sada... Al ja znam dobro ko sam i šta sam: visina nad visinama, širina nad širinama. Ne gledajte me čudno. Pričam o fizičkim osobinama. A sad o mentalnim... Znate, ja ovaj svet uopšte ne razumem. Je l hoće on u Jevropu ili neće? Iz korena sve mora da se menja...oh, kada ću ja biti te sreće?“
Nervozan admiral iz džepa vadi češljić, gladi bradu jareću i ogleda se u ogledalu, sav zvaničan, jer reči g-đice Perle ipak ga pogodiše:
„U Evropu, draga moja, tako se ne ulazi! Imaš li ti pasoš?“
Perla sva važna: „Imam!“
„E vidiš, to ti nije dovoljno! I vize ti trebaju, za koje se red čeka i to po nekoliko sati...a potom te odbiju...jer nisi obojen i tako to... Ti bi u Jevropu, pa u Jevropu...Da li si ti ikad bila tamo?“
Perla: „Ne, što pitaš?“
„Radi babinog zdravlja, verovatno!“ – sada već vidno iziritiran admiral – „Sedi tu gde jesi jer i onako i za gde si nisi.“
„Više od po Srbije videlo sveta nije. Pa šta! Zato i hoćemo u Jevropu. Da je ogledamo malo. Da i mi vidimo kako se lepo može živeti...eto, ja bih, na primer, mogla od umetnosti...ja sam se naoružala!“
„Ja nisam naoružana?!“- dodaje pesnikinja.
„Zato ćeš da ostaneš tu gde jesi!“- dodaje Perla – „Bolje ičim nego ničim. Vidiš li sve one glumice? Misliš li da su im prave guzice? Il zubi? E, draga moja, misliš da se sa samom pameću može daleko dogurati? Da ti ja kažem: NE! Moraš u nekoj stranci biti! Znam i ja nešto. Možeš biti najpametnija al ako nisi, kako ono oni kažu...da, obojena, e cvrc Milojče, ima da nema, niko nema da te vidi. Znam i ja nešto, nego šta!“
„Pa u koju si ti stranku ušla?“ – admiral zainteresovano poče ozbiljno da se koleba.
„E, ja ću osnovati moju stranku! Zvaćemo se Silikonska dolina za Jevropu! Ni pasoš, a ni te tvoje vize nam neće trebati. Samo silikoni!“ – ponosno će Perla.
„To će se stvarno smatrati izlivom mozgova!“ – dodaje pesnikinja.
„Tako je! U Jevropu.“ – još ponosnija Perla.
„Upravo ovakve okolnosti su naterale nas, male ljude, da svoje srodne duše okupimo pod jednu kapu i da se čvrsto držimo održavajući naš integritet.“ – više za sebe dodaje pesnikinja.  
Admiralu nije lako, uzdiše čovek. Ostaće sam. Za koga da se odluči? Nije naša stvar, mislite se vi. I ne bi bila da samoća ljude Srbe ne selektira u dve podvrste:
- Prva vrsta je prava pravcata kolonija poluidiota koji to nisu bili ali ih samoća naterala. Srbi iz samoće počinju da se bave politikom, valjda da imaju gde i sa kim da popiju kafu pre nego što zakrvave po službenoj dužnosti; rasprodaju seoska imanja da bi se uvalili u gradski krkljanac; studiraju po trideset godina da bi imali društvo sa fakulteta.
- Drugi su slobodnjaci, samotnjaci, slobodoumnici i zauzetnici samima sobom kojima se fućka za sve. Oni ni ne primećuju da su sami dok ne nalete u neki bircuz kad tamo drug iz škole sa firmom. Slave dvadeset godina rada. Blago njemu: on ima šefa. Sad je jasno kako to ide. Čim Srbi počnu da se druže, firma se privatizuje i kuš - sam si se rodio, sam ćeš i da umreš. Samoća je specifične zapremine i ne bi bilo zgoreg potpisivati ugovore o samovanju. Ja  penzije ne bi ni davao onima koji rade a ne samuju, nego onima što samuju a ne rade. Treba bre to potegnuti na leđima. Srbin i samoća su ko rak samac i alga vlasulja. Vizir im je isti.
E, zato se naš admiral muči! Ne može više sam. Ali, šta izabrati? Ovo mu je ko crveno crno na ruletu, mala i velika serija. Ostala mu još samo jedna ruka. To što pesnikinja pametno zbori i nije mu neka siguracija. Folk diva opet glupa jeste, ali sve to mož’ da bude, a ne mora da znači. Možda mi bez obzira na koeficijente inteligencije, predodređenosti i talente treba ipak da budemo razumni i oprezni, a sve u svrhu odlaganja preteranog napretka. Neke stvari se ovde nikada ne menjaju. A što bi se i menjale kad će opet da se promene i vrate na isto.  Kažu, što ti je let viši, to ti je tres teži. I da se ne lažemo: oni koji su na prečac uspevali i odletali odavde nisu se vraćali već sunovraćali. Eh, ja se raspričao kao da me neko nešto pita. Kao da su uživo. Ali žao mi čoveka.Vuku ga unazad ali ne bere on brigu. Tamo se i uputio kad bolje razmisli. Unazad. Spala knjiga na tri slova: skupština, fakultet ili grand šou? A šta kažete? I MI imamo Bermudski  trougao, BRE. Ja se evo krstim već duže vreme, sve se krstim i levom i desnom. Da me vidi moj pokojni Milojica na mestu bi me ubio.

 Rekoše mi da mogu pasti travu - uspio

sam pronaći mladu.

Abdurahman Halilović Ahil

Gaza-hand Majed Badra - PALESTINE

PalestineBen Heine - BELGIUM

PECKATIVI IZ B(iH)

Sabahudin Hadžialić

XXX

B(iH) političari izjavili januara 2009.g.:
Bosna i Hercegovina je demokratski sazrela.
Jakako! Za konačnu podjelu!

XXX

Uskoro je i u B(iH) na sceni zabrana pušenja na javnim mjestima.
Zakasnili su. Narodi su već…popušili!

XXX

Aktuelni premijer Vlade FBiH nije lud.
Lud je narod koji ga je izabrao!

XXX

Tročlano predsjedništvo ima B(iH).
Nigdje brojnijeg predsjednika a manje učinkovitosti na svijetu nema.

XXX

Kako riješiti aktuelne probleme u B(iH)?

  1. Zatvoriti lopove.
  2. Zatvoriti kriminalce.
  3. Uspostaviti Vladavinu prava.

Hvala…Sljedeći?!

XXX

Stalno nas huškaju jedne na druge.
Kao da ne znaju da je to već u genima?

XXX

Njemu je devetnaest godina. Mrzi drugoga i drugačijega.
I živi na području bivše Jugoslavije.
Aferim demokratijo!

XXX

1980.g. je umro najveći sin naroda i narodnosti.
Bar smo mislili da je bio najveći.

XXX

U kafani sjedim i pišem aforizme.
To je meni moja borba dala.

XXX

Profesionalni pisac u Srbiji ima naknadu.
Profesionalni pisac u B(iH) nema naknadu.
I ko je tu jebena strana?

XXX

Pozivaju me na promocije knjiga u drugoj državi?
Ovdje sam suvišan.
Državni.

XXX

Danas sam se kartao sa đavolom.
I izgubio. Na kartama.

XXX

Republika Srpska je entitet.
Federacija Bosne i Hercegovine je entitet.
Bosna i Hercegovina je p........ m..........!

XXX

Danas su svi demokrati.
I Mehmed i Milan i Mario!
Elhamdulilah!

XXX

Pomoćnik ministra za borbu protiv terorizma u B(iH) u drugoj državi (Hrvatskoj) priveden u policiju zbog terorizma.
Konačno, dohakaćemo im! Bar se nadam.

XXX

Zbog čega sve države nastale iz bivše SFRJ ne bi bile moje domovine?
Jer, svi smo se rodili u Jugoslaviji. Bar mi rodjeni do 1991.g!

XXX

Slovenija koči ulazak Hrvatske u EU.
Zbog Piranskog zaljeva, vele.
Ukočen sam ja ovdje u B(iH) već devetnaest godina.
Šta mislite zbog čega?

XXX

Na prostoru bivše Jugoslavije sve je moguće:
Januara 2009.g. objavljen novi album Toše Proeskog!
A umro čovjek oktobra 2007.g!

XXX

Dva vozača, malo jača sjede iza upravljača.
Jare i Paja.
Nema više Pavla Vujisića i Miodraga Petrovića Čkalje.
A ni ja se ne osjećam baš najbolje!

***

Oj, Evropo

"kurvo stara",

ponestaće tebi para,

a i "hleba i igara"!!!

Boban Miletić Bapsi

Organi reda su otkrili počinioce. Znao sam da su lopovi policijski izum.

Izgubili su u miru ono što nisu opljačkali u ratu.

Kako god ih baciš naši političari se dočekaju na biračko tijelo.

Zahvaljujući Haagu deficit nam je u porastu.

Predizborno obećanje: Ni jedan siromah neće biti sam.

Prodajem poštenje. Skoro neupotrebaljavano.

I ako preživimo, šta onda?

Odbio sam da se bavim politikom. Neću pred ženom da se švaleram.

Cilj je ispred nas. Jesmo ga prešli.

Pokvario nam se pješčani sat. Baca nam prašinu u oči.

Bio sam veliki optimista vjerujući da ćemo jesti korijenje, ali nakon brutalne sječe šume mome pesimizmu nema kraja.

Koliko je nama trebalo demokratije da ih podčinimo.

Izvini što sam te smatrao bratom.

U bosanskom loncu dno je na vrhu.

Naš mrak je između svijetle prošlosti i sjajne jučerašnjosti.

Ekrem Macić

Netko čeka limun, a netko limunadu.

Krajnje je vrijeme da stvari krenu s mrtve točke!, povika govornik. Živio!, povikasmo mi.

"Mijenjam starog kralja za mladog konja". (oglas dvorske lude Richarda III.)

Prodao je dušu vragu. Ništa drugo nije imao.

Letio bez glave. U torbi je našao.

Bio samodržac i vlastodržac. Ali se nije dugo održao.

Pravio se da je lud pa ga oslobodili. Poslije rekao - Nisam lud da služim vojsku!

Uvijek bio pozitivan. Čak i kad je nalaze dobivao.

Ni luda za druga, ni foteljaša za pajdaša.

Dobra žena pridržava tri ugla kuće, a još bolja i pijanog muža.

Poslije boja koplje u trnje, a glavu iz kacige ako je ima.

Starleta i po mjesečini zube sunča.

Danas jesi, sutra nisi, a preksutra ni ja s tobom.

Plodove otresi, a s tebe će poreznici otresti.

U mutnom lovio. Kad ga uhapsiše, ko riba šutio.

Žarko Milenić

Volite se ljudi! Nekada – altruizam, danas – alterizam.

Kod nas jedino krem nije gladan. Sve smažu!

Sve naše pobjede su zlata vrijedne. Zato je najbolje je da ćutimo!

Demokratiji uvijek nešto nedostaje. Demokrate to sebi ne dozvoljavaju.

Ko puzi, najbolje stoji!?

Najbolji smo u zemlji! Kremiranje ne dolazi u obzir.

Kad uđemo u NATO, svi će vidjeti kako USA dere JADCA.

Budžet usvaja većina, a prisvaja manjina.

Živimo perfektno! Ne mislimo na budućnost.

Kod nas je zakon sve. Osim zakon.

                                    Veljko Rajković

Neimaština nam je došla u izobilju.
 
Novinarske patke nadglasale su političare.
 
Znamo mi da nam je vuna - ali od kud crna.?

Novinari su zatvorili svoje patke - političari se žale da ih ujedaju.

Na narodnom skupu vlasti su odlučile da može sve  poskupiti.

Držao je glavu u pogrešnoj torbi - odnesoše mu je.

Na protestnom skupu vlasti su nam poručile da se gonimo svi skupa.

Abdurahman Halilović Ahil

I ove godine radnici će ići na zasluženi, a direktori na plaćeni odmor.

Kamen temeljac civilizacije je nadgrobni kamen.

Politika je zlatna jama za Neandertalce.

Svaka stolica svakom dupetu ne donosi zlatnu žilu.

Samo magarac ide jednom na slado – led.

Ko visoko leti, ne sme imati osetljiv stomak.

Šta se milicioner nauči, to policajac zna.

Samo bogu najdopadniji imaju vrašku sreću.

Pametniji popušta dok se ne opameti.

Milan Fridauer Fredi

pain-in-gaza

Camilo A Triana C. - COLOMBIA

rocco-lombardi----ITALY

Rocco Lombardi - ITALY

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Graphic1

"STRAŠNI O' STOJA"

Miloš Krnjetin - SERBIA

0052

STRIP PROVALE - Outbreak

Franja Straka - SERBIA


Copyright © Zikison, 2008. Autors & Zoran Matic Mazos. All Rights Reserved.
Sva prava zadržana. Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.