We
are introducing the works has arrived to The Competition KIKS III
"ZIKISON 2008" of the Caricature and the Short Alternative Comic Strip:
1.The Portrait Caricature "ZIKISON 2008"; 2.The Caricature Without Words - Free Form; 3.The Short Alternative Comic Strip - Free Form;
ŽIKIŠON 2008 Portret:
Phei Cheng-CHINAand Raul Alfonso Grisales GUAICO – COLOMBIA;
Cival Einstein - BRAZIL;
Gheorghe Matei – ROMANIA;
ŽIKIŠON 2008 Karikatura bez reči:
Ben Heine – BELGIUM;
Veselin Zidarov - BULGARIA;
Ismail Kar ISKOC – TURKEY;
ŽIKIŠON 2008 Kratki strip:
Bira Dantas – BRAZIL;
Oguz Gurel – TURKEY;
Goran Ćelicanin Čelik – SERBIA;
ŽIKIŠON 2008 Specijalne diplome:
Seyran Caferli - AZERBAIJAN;
Valentin Georgiev - BULGARIA
Zhu Zizun – CHINA;
Yuriy Kosobukin – UKRAINE;
Majed Badra - PALESTINE;
Slobodan Srdić – SERBIA.
Stavove
koje objavljujemo u rubrici PRO AT CONTRA su stavovi autora i Redakcija
ni u kom slučaju ne želi prejudicirati kreiranje stavova čitalaca osim
da omogući autorima mogućnost da, polemišući, dođu do određenih
saznanja o temi o kojoj se raspravlja. I da cveta hiljadu svetova...
polemike, satirične...
„Muslimani na baterije“ ili kako licemjeri preživljavaju surovo vrijeme XXI vijeka (stoljeća)
Znam, znam...Nema ništa od toga! Zbog čega pišeš kada će uvijek biti tako i to ne samo kod tvoga naroda. Moram,
velim starom dedi koga sretoh dok je izlazio iz avlije lokalne džamije,
ovdje u Sarajevu. Ja, gnostik, ne idem u džamiju, poštujući pravila i
ove igre...poštujući osobe koje to prakticiraju dok se ja nosim mišlju
iz onoga hadisa: „Džennet će zaslužiti onaj ko iza sebe ostavi djecu, knjige i dobra djela“. Kako god, ali među mojim Bošnjacima, da ne kažem Muslimanima, postoje ljudi koji svoje „probijanje“ unutar životnih scila i haribdi realiziraju
mrzeći: drugog i drugačijeg ne samo po imenu i prezimenu koji/e
nosi/e....već i sve one koji znanjem i umijećem jesu daleko ispred
njih. Mrze, baš mrze, psujući u lice, sve one koji žele raditi:
pošteno, iskreno i zdravo! Ne, oni žele raditi prljavo, lažno i
bolesno!
To su isti oni koji napadaju novinare koji raskrinkavaju pedofiliju u Islamskoj zajednici!
To su isti oni koji napadaju Bošnjake, pardon Muslimane unutar
vlastitog Korpusa jer nisu dovoljno dobri, kako reis Cerić veli „novi“ Bošnjaci, pardon Muslimani!
To su isti oni koji poslijeratne kriminalce tituliraju uspješnim
privrednicima jer daju milione za gradnju novog, zlatom optočenog
Rijaseta Islamske zajednice u BiH ove, 2009.g.!
To su isti oni koji svoje književno umijeće zasnivaju na mržnji druge nacije govoreći: Ne možemo mi sa njima! Oni će nas opet klati!
To su isti oni koji mrze Bošnjaka, pardon Muslimana koji nije kao oni!
Dakle, osoba koja je prljava, lažna i bolesna!
I ponovo se pitam da li ima Boga? Usudiću se kazati da....NEMA...! Jer
da ga ima odavno bi ON ili ONA to riješio/la. Ne, nije to, dragi moji
hrišćani/kršćani kušnja Božija! Nije to nešto što će doći na naplatu na
onome svijetu! To je samo još jedan dokaz da ova civilizacija nije u
sukobu već hrli žestoko ka svom kraju. Zahvaljujući i ovim, Muslimanima na baterije koji će sutra opet biti i komunisti i nacisti i fašisti i nacionalisti ali i ubice, ako bude trebalo.
Ponekad me je zaista stid zbog ološa u mom narodu. Ali, ne odričem se
naroda jer narod je naivan, stupidan i povodljiv. Treba ga neko povesti
u bolje sutra. Zbog čega to, konačno ne bih bio ja.
U nekom drugom životu!
Sabahudin Hadžialić
Neophodan je
preobražaj
Skupštine. Od javne
kuće trebalo bi
napraviti popravni
dom!
Ninus Nestorović
BESMRTNOST KAVEZA
Bez ikakvog smisla, obrve sam okačio o znak pitanja, tugom namrežio
čelo, i umetnuo se, sa porodičnim buljukom, u korotno odelo, i
jadikovku nad pokojnicom, našom jednom – jedinom majčicom. Što no bi
g-din Nušić rekao: „Ožalošćena porodica“. Tužbalice na stranu, vreme je
na istoku, moramo ga užurbano koristiti, hvatam se za telefon,
kontaktiram komunalno preduzeće: „Bliži ste raju" - firma koja obećava.
-'Alo, 'alo... - tugaljivim glasom – molim Vas, budite ljubazni. Žalim
se pokisloj bratiji – Niko ne odgovara, telefon zvrči – očekujem glas u
slušalici. Najedared glas, kanda poznat:
- Izvoljevajte, stojimo vam na usluzi! – nekako je osoran u ophodu.
-Ovaj, znate, kako da vam kažem, to je sasvim prirodno... – umrla nam pokojna majka, i..., zatečeni smo.
- Zar već pokojna, pa još i umrla? Iznenađujuće, a bila je tako vitalna.
- Svakako iznenađujuće, starost i to tako, naprasno, najedared. Onaj gore ne bira.
- Znam! Poznato mi je, umrla vam je pokojna majka, i... ništa novo ili novije.
- Mi bismo jedno grobno mesto, na Centralnom groblju. Izvolte! Kažem,
onako toplo, snishodljivo - Da, da, u aleji zaslužnih građana, ukoliko
ima mesta.
– U redu – susretljivo odgovori – da pogledamo. Ovih godina imali smo
veliku potražnju. Znajte da nam je „Milosrdni anđeo“, đavolče jedno,
angažovalo sve snage za produkciju mrtvih duša, povećalo tražnju, a
tržišna ekonomija i tako to. Gledam, zavetne knjige kažu... Hm, da! Vi
posedujete velelepnu grobnicu, to treba iskoristiti. A, što se tiče,
novih parcela mi ih ne posedujemo. Žalim, vi niste kolonijalna sila,
sve je isparcelisano, mnogo pre nego što ste se vi rodili.
- Dozvolite da objasnim. Ona je novoverka i ne bi joj bilo po volji da
bude u zajedništvu sa suprugom. Naime, on je bio antihrist, komunjara i
to... da vam ne elaboriram.
- Žalim, iskreno vam isporučujem žaljenje, molim...? Gospodine, koliko
juče imali smo priliv stanovništva iz bivših republika, a već sutra i
pokrajine će nas zatrpati tražnjom i... ne iz-vod-lji-vo.
- I, sad... šta sada da radimo? - Imate li mesta u hladnjači? U škripcu smo sa vremenom.
- Vreme?! Ono je samo mig u beskonačnom kavezu. Iskoristite zamrzivač –
sandučar od 200 litara, ionako vam zvrji prazan, bar će nečemu da
koristi. Dogovoreno?
- Molim Vas, kad vas molim... Nije pristojno a i... Mi smo već javili
gospodinu popi, treba da je opeva, da joj očati...
- Kome? Onom mrsnom lakrdijašu, klovnu? Taj, što ne posti i, pijan vozi
„micubuši“. Ne brinite, taj je odavno dao dušu đavolu, on je moja
briga... jel' smo se dogovorili?
- Dogovoreno! Međutim, moramo obezbediti umrlicu za penzijski fond i druge, propratne formalnosti.
- Stvarno?! Vi ste nerazumni. Vaša sestra je, koliko mi je poznato,
deponovala potpis kod poštanske štedionice, radi uzimanja novca. A, i
sandučara je korisna maska, ide vam u prilog. A, smrtovnica, barem ste
u tome vičan, zar ne? Potvrdite dogovor!
- Potvrđeno! Vi ste besmrtni, koje li ideje, s' kim sam imao čast da govorim?
- Doktor Fauste, ne prepoznajete me? Ja sam vaš, odani Menfistofel.
Ništa bolje ne bi vas savetovao ni ministar ekonomije. Zna on, tuđe je
uvek slađe, zašto se ne bi snalazili, teška su vremenima. Ne zaboravite
na ugovor! Vrag uvek dođe po svoje.
Andrej Glišić
Informacija namijenjena javnostima
Bosne i Hercegovine
(Federacija BiH i Republika Srpska)
Književnik i freelance novinar Sabahudin Hadžialić i filmski umjetnik - režiser i književnik Ratko Orozović
pripremaju zajedničku turneju po cijeloj Bosni i Hercegovini (oba
entiteta) tokom 2009.g. Kakvu turneju? Odgovor je jednostavan: Filmske
i književne večeri u općinama/opštinama i gradovima Bosne i
Hercegovine. Uz prikazivanje nagrađenih kratkih filmova Ratka
Orozovića i pjesama uvrštenih u bh. i antologije van Bosne i
Hercegovine Sabahudina Hadžialića, autori će govoriti i vlastite
satirične tekstove, pjesme i aforizme uvrštene u bh. i balkanske
antologije.
Ova turneja je obilježavanje 45 godina umjetničkog rada Ratka Orozovića
u filmskoj umjetnosti i književnosti kao i 30 godina književnosti i
novinarskog rada Sabahudina Hadžialića.
Tokom trajanja karavana će biti i promovirane knjige: „Od života sramota“ , reprint izdanje knjige iz 1970.g. autora Ratka Orozovića kao i knjiga aforizama, crtica, kratkih priča i satiričnih drama „Abecedna azbuka“ Sabahudina Hadžialića koja je objavljena januara 2009.g.
PROGRAM FILMSKO - KNJIŽEVNE VEČERI
Program se sastoji iz dva dijela:
I
KNJIŽEVNO, SATIRIČNO HUMORISTIČKO VEČE Sabahudina Hadžialića i Ratka Orozovića
Počinje u 17,17 sati i traje do 18,18 sati
II
FILMSKE KOMEDIJE RATKA OROZOVIĆA
2. Počinje u 19,19 i traje do 20,20 sati
O
filmskom opusu i djelu Ratka Orozovića govori Sabahudin Hadžialić uz
prikazivanje kratkih filmova: „Bolji zivot divljih svinja“; „Gaga i
Ziga kojoj je maca pojela večeru“, „Čarli Čaplin klon bosanski“,
„Vodeni ćiro u srce me diro“ i „Životopis Alekse Maskalenka“.
Tokom
večeri će biti promoviran i prvi elektronski nedjeljni satirični
časopis na Balkanu ŽIKISON...Gl. i odg. urednik Zoran Matić Mazos,
Zamjenik gl. i odg. urednika Sabahudin Hadžialić...Također ce
biti predstavljeno i 100 karikatura iz cijelog svijeta...a
objavljene su u
ŽIKISON-u..
Sabahudin
Hadžialić je profesionalni pisac, član Društva pisaca Bosne i
Hercegovine i svojevremeno (1998/99) i predsjednik Skupštine Saveza
Novinara Bosne i Hercegovine.
Ratko Orozović je profesionalni pisac, član Društva pisaca Bosne i Hercegovine i član Udruženja filmskih radnika BiH.
JU Dom kulture Donji Vakuf i Biblioteka Donji Vakuf
16.2.2009.g. (ponedjeljak)
Centar za kulturu Kakanj
05.3.2009.g. (četvrtak)
Uskoro raspored:
Planirano je i učesće na Zeničkom proljeću od 20.3 do 12.4.
2009.g. uz organizaciju Opće biblioteke Zenica... Potvrđena su
gostovanja u martu mjesecu u Doboju i Tešnju.
Kao i obilježavanje 45 odnosno 30 godina rada u vozu Sarajevo-Zenica...specijalno iznenađenje uskoro..maj 2009.g.
Srdačan pozdrav,
PR Filmsko književna turneja
Svaka žena koja rodi dete u Srbiji treba odmah
da bude osudjena za namerno zlostavljanje
maloletnika.
Slobodan Žikić
RECESIJA
Rade Đergović
Svet je zahvatila ekonomska kriza. To nam ponavljaju danima oni koji su zaduženi da se brinu o našim životima, a koje smo mi, demokratskim putem birali. Kad god treba da nam, bar malo ulepšaju naše, ionako izgubljene živote, pomenuta gospoda se uhvate recesije i zatvore nam usta.Doduše, narod bi više voleo kada bi mu ova vlast zatvarala usta nečim konkretnim, pa marar to bio i suv hleb, nego pretnjama o propasti koja se stalno mota oko naših života. Te, biće umanjenje plata i penzija, te biće otpuštanja viška radnika, te biće poskupljenje osnovnih životnih namirnica, te neće biti ovog, te neće biti onoga.
Misli gospoda zadužena za brigu o nama da mi na sve to nismo navikli. Zaboravljaju da u pogledu lošeg života imamo bogato višedecenijsko iskustvo i da nas osim normalnog života ništa više ne može iznenaditi. Ni sankcije, ni recesije, ni ratovi, ni glad, ni bolesti. U svemu navedenom leži naša snaga, a dokle ćemo izdržati, ni mi sami ne znamo. Jedno sigurno znamo, a to je da da nebeskom narodu nisu baš naklonjene zvezde.
SRBI, SLOBODNO SE MRZITE IZMEĐU SEBE. TO NIJE
NACIONALIZAM.
Slavko Mali
VLADAVINA MRAKANA
Mića M. Tumarić
Mala je zemlja Šakajada. Začas je možete prepešačiti. Dok udarite dlanom o dlan, već ste na nekoj granici. Valjda su je zato gazile mnoge vojske. A političari prekrajali.
Nema ni mnogo gradova. Bar ne onih koji s pravom mogu poneti to ime. Zamenjuju ih gradići i varošice. Oni čine većinu u ovoj zemljici. U takvim mestima postoji bar jedna državna zgrada. Najčešće su to stara zdanja. Uglavnom dotrajala.
Pod njihovim krovom su razne opštinske službe. Manje-više skrpljene. Pune kao šipak koštica. Službenika i drugog poluradnog sveta.
To su, zapravo, birokratolendi. Dugih i mračnih hodnika. Musavih kancelarija. Punih starog nameštaja. Tesnih za sve brojnije stanare. Nezaobilazni su i bruka-klozeti. Čučavci. Uvek smrdljivi. Sa mnogo hlora koji štipa oči.
Vazduh je nezdrav.Ustajao. Mirisi izmešani. Miks raznih dezodoranasa, karmina, belog luka i duvanskog dima. Zadaha znoja stranaka koje trče, kao na krosu, od vrata do vrata.
Liliputanska država je umislila kako su državni poslovi važni. Ozbiljni. Iznad naroda i samog Boga. Otuda vas u svim kancelarijama dočekuju mrtvo ozbiljna lica. Vlasništvo činovnika lično. Ta vrsta je polunadrndana. Polubesna. Poluzajebana. Potpuno svadljiva. Potpuno mrzovoljna. Ima i nedojebanih. Potentnih i prepotentnih. Čitava galerija sačuvajmebože likova. Njihovo obitavanje narod skupo plaća.
U prostorije Mrakana, kako ovde zovu službenike, sunce nikad ne ulazi. Tamo vladaju mito, korupcija i debela hladovina. Vazda. Pa su mnogi činovnici pomalo podbuli. Pomalo neurozni. Pomalo krvoločni.
Zbog njih je Šakajada u stalnom polumraku. Koji preti da preraste u mrak. Da državicu pretvori u tunel. Bez svetlosti na kraju.
Marian Avramescu - ROMANIA
Probudio sam se veseo u novoj budućnosti.
Staru prošlost sam ostavio iza sebe.
I ponovo ću. Ako zatreba.
Sabahudin Hadžialić
Satanizam u narodnjaka
Ernest Bučinski Erni
Bog je danas mnogo popularan. Mnogo se spominje ne samo u okvirima institucija čijim je činovnicima posao da ga spominju, nego se interesovanje za njega proširilo i na druge društvene sfere: politiku, ekonimiju, kulturu...
U Boga svi vjeruju, a naročito se u njega kunu ljudi sa estrade (mislim na estradu sa prostora bivše nam domovine SFRJ).
Oznake i religijski simboli vise na sve strane. Po pupčanim vrpcama, pirsevima, nosnjačama, ušima i obrvama, nema đe ih nema. Estradni umjetnici su veliki bogomoljci. Oni oko vrata kače toliko teške krstače i mjesečeve polutke da ne mogu hodati kao normalni ljudi, već su savijeni kanda boluju, nedobog, od celebralne paralize. Kažu kako im je Bog darovao talenat te da se zbog toga nekako Bogu moraju odužiti.
Ali uzalud im je svo to busanje i prsenje, jer gdje se Bog u tolikoj mjeri spominje znaj da tu Boga nema. I ne da ga nema, nego je tu sam vrag upleo prste. Nije njima Bog talenat dao, jer među njima najmanje talentovanih ima, nego su oni sa vragom ugovor potpisali, u tome je stvar.
Kako vjerovati jednoj plastičnoj lutki od 40 kilograma žive vage i 20 kilograma silikona pride da je vjernik, kako reci te mi, kada u tekstovima ne vadi onu stvar iz usta?!
Pjeva "prc, prc, kvrc šmrc", pa poslije udari po Isusu, kako ga voli i obožava, klanja mu se pet puta na dan i moli za oprost.
E pa ne ide to tako drugovi pioniri.
Ili ona debela koza iz Semberije. Mješa vino sa sve aspirinima, kafetinima i bensedinima, opjevava ljubavne jade sa preko dvadeset mladića sa kojima je u vezi u isto vrijeme, a onda u novinama izađe slika kako pola novca od koncerta daje za obnovu nekakvih bogomolja.
Pazi molim te, ala je samosvjesna. Iz lijepe kuće, reko bi moj komšo Ćiro.
Pih, trice i kučine, sranje......kenjaža!!!! - reko bih ja.
A onu kučkastu Dalmatinku, koja bi do sada da ne koristi kontracepcijska sredstva trebala izroditi najmanje 101 Dalmatinera, nećemo spominjat. Ona je is svih knjiga izašla. Njena životna priča je biblijska, novozavjetna. Može se porediti sa životom Marije Magdalene. Preko svih javnih sredstava informisanja nam je pokazala kako se radi onaj posao i da je prvoklasna kurvetina koja nema stida ni pred Bogom ni pred narodom, a onda se pokajnički odstranila neko vrijeme u stilu velikih zvijezda sa zapada. I kada se narod poželio njenih sisa i guzica, eto ti nje nevine, čedne i pobožne.
Ali molim vas lijepo Isus je rekao - "Ko griješio nije neka prvi kamen baci", e pa hajde stisni frajeru, pa baci kamen, ako imaš muda.
Da je tu o đavolskoj raboti riječ govore i tekstovi pjesama koje izode pjevači i pjevačice ove hibridne i hiperaktivne muzike.
Evo, kao primjer navešću refren jednog hita veoma popularne pjevačice.
Tekst pjesme glasi:
Takni me takni, polako se primakni, nježno dodirni, ĐAVOLE nemirni.
I šta očekivati poslije ovakovog snošaja, poslije ovakovog bezbožničog orgijanja i nemorala. Ništa dobro, jarane moj. Najmanje zlo koje se može izroditi iz ovoga je ROZMARINA beba.
U neravnopravnoj borbi subjektivnih snaga sa
brojnim teškoćama objektivnih okolnosti, kao
krajnji ishod privrednih tokova - rezultirala je
pozitivna nula!
Miodrag Tasić
Zoran Zlatičanin - SERBIA
Budućnost Balkana? Nema je. Sadašnjost
Balkana? Nema je. Balkan? Nema ga.
Sabahudin Hadžialić
„ĐOKOVIĆ JEDINI SRBIN KOJI POŠTENO ŽIVI OD REKETA”
Satiričari lista „Ošišani jež” dobili su priliku da sa skupštinske govornice pošalju poruke preko najboljih aforizama
Da su srpski poslanici i ministri kojim slučajem prisustvovali jučerašnjoj neobičnoj „sednici” satiričara u Domu Narodne skupštine imali bi priliku da uživo čuju kako ih domišljate „bodlje”, potekle iz oštrih pera aforističara „Ošišanog ježa”, najstarijeg ilustrovanog lista u jugoistočnoj Evropi, bockaju ismevajući njihove zablude, slabosti i mane. I baš kao što mnogi u Srbiji sve rade u minut do dvanaest, tako su i „ježevci” Milenko Pajović, Ranko Pivljanin, Aleksandar Stojadinović, Dejan Pataković, Jasmina Bukva, Dragutin Minić Karlo, Milovan Vržina, Miodrag Stošić, Milan Mihajlović, Dragan Lakićević, Radivoje Bojičić (kao i čuveni karikaturista Dragutin–Gane Milanović) juče u 11.59 simbolično počeli da izražavaju neslaganje sa društvenom stvarnošću.
– Pored domaćina, zahvaljujem se takođe i određenim službama koje su budno pratile ovaj naš informativni razgovor. U to ime dižem ovu čašu kisele vode i nosim je kući kao uspomenu. Nije baš slika ili fotelja, ali će uspomena da bude – zaključio je njihova izlaganja Radivoje Bojičić, dugogodišnji urednik lista „Ošišani jež”.
– Mislim da je ovo prvi put u istoriji parlamentarizma da su satiričari u nekoj skupštini zatražili reč. Mi iz redakcije lista „Ošišani jež” dobili smo priliku da sa skupštinske govornice pošaljemo poruke na svoj način, preko svojih najboljih aforizama. U svakoj od pročitanih rečenica ogleda se naša društvena stvarnost. Mislim da je ovo samo početak jedne prakse i da bi možda za ovom govornicom mogle da se nađu i druge profesije – rekao je za „Politiku” Radivoje Bojičić.
Prema njegovim rečima, „Ošišani jež” je ušao u 75. godinu „bockanja”, tokom koje će, kako bi se dostojno obeležio veliki jubilej, biti organizovane brojne izložbe i književne večeri, koje će „šetati” po celoj Srbiji.
– Naš list je osnovan 5. januara 1935. godine i prošao je kroz svojih 75 godina na isti način na koji je prolazilo i društvo. Prestao je da izlazi 6. aprila 1941. na dan bombardovanja, da bi ga obnovili naši oficiri u zarobljeničkom logoru Osnabrik u Nemačkoj. Tako je „izašlo” nekoliko brojeva, pisanih rukom, u četiri-pet istovetnih primeraka. Krajem oktobra 1944. ponovo je počeo normalno da izlazi, kao „Jež”. Devedesete godine prošlog vekasmo časopisu vratili pravo ime „Ošišani jež”, koje mu je bilo oduzeto – objasnio je Bojičić.
Postoji nekoliko verzija nastanka imena ovog lista. Prema jednoj od njih, osnivači su sedeli 1934. godine u kafani „Ginić”, na mestu današnjeg Doma omladine, i razgovarali o tome kako da krste svoje „čedo”. Imali su razne predloge, a onda je, navodno, naišao kelner Simče koji ih je služio, i rekao: „A što ne bi bio ’Ošišani jež’”? Njima se to dopalo i ime je stvoreno. Tokom sedam i po decenija postojanja, „Ošišani jež” je na najbolji način dokazao da je „aforizam najvidovitija poezija”, a satira magični smeh, jer „ostaje na licu i na usnama i posle smrti”.
Satiričari „Ošišanog ježa” čitali su juče u Domu Narodne skupštine svoje aforizme, od kojih neke objavljujemo:
„Nije srednji vek, ali buzdovani opet odlučuju”. „Dunav je naš najsigurniji priliv iz inostranstva”. „Ovo je kolektivno ludilo, ali se neki pojedinci naročito ističu”. „Kad neki ministri prijave imovinu, neće se znati da li je to imovinska ili geografska karta”. „Dogovor kuću gradi samo ako ne postoji građevinska dozvola”. „Ne dozvoljavamo da nam Evropa kroji kapu, čvrsto se držimo šajkače”. „Novak Đoković – jedini Srbin koji pošteno živi od reketa”. „Slavica Đukić-Dejanović, predsednica skupštine, po zanimanju je psihijatar, ali malo je jedan psihijatar na onoliko poslanika”. „Čim Radovan Jelašić kaže da se dinar stabilizovao, evro prosto skače od sreće”. „Za svađu je nekada bilo potrebno dvoje, sada ih treba 126”.
T. Bojković
[objavljeno u Politici: 11/02/2009]
TURCI SU U SRBIJI IMALI PRAVO PRVE
BRAČNE NOĆI. EVROPEJCI NAS JEBU KAD
GOD IM SE DIGNE !
Slavko Mali
Razmišljam o gladi
Senada Smajić
Razmišljam o gladi
i glupom izumu
kućnih vaga.
Ma kome, dovraga,
treba par sto grama srca
za stolom punim pohanog mozga?!
I ko to, zaboga, još vaga
dekorativno lišće -
tanko kao intuicije,
na vrhu priloga,
što se obavezno ide
uz bikova jaja.
***
MEDIOKRITETSKA
HIMNA
Sabahudin Hažialić
Njihovo je da govore nama, podanicima njihovih želja.
Ne vjeruju nam. I nikada nisu. I nikada neće.
Naše je da se divimo njima, nama nedostupnima, nadajuci se ...da ce Zima ove godine biti jaka.
Možda se neko na ledu oklizne i padne, ostavljajući mjesto za nas... Osrednja ništavila što žude za vlašću.
***
TRPiMIRI
Dušan Mijajlović Adski
Mozete li još da trpite Trpimiri
ove rane što se iznova otvaraju?
Zar ne vidite drčni Vlastimiri
kako nam se svi krugovi zatvaraju!?
Boli muk i tišina brate Tugomire
mnogo nas decenija stežu i natežu.
Ni ovce se s ledinom lako ne mire
još manje gologuz na ježu?
Ne okreći se brate Jezdimire
ne izazivaj u sebi to ustreptalo.
Ovde će neki drugi da se rašire
ne iz mržnje već što nas je malo.
Bacimo koplja u trnje Branimire
stigao me umor a neizvesnost slama.
Pusti marodere nek sebe podmire
mada će ostati večito gladni i ljuti
što poneko zrno zapadne i nama.
NEMANJIĆI
Tako mi je teško
što smo svi mi , ovako il' onako, nemanjići.
Sve bih dao da smo nešto, svi mi,
ovako il' onako, Nemanjići.
Nemanjići, tu i tamo, pomenu Svetog Savu
nekog od Stefana, svake prestupne godine.
A dok beše Nemanjića, dragi moji, nemanjići
bi i carstva i pameti!
***
Karijera jednog
uvlakača
Slobodan Trikić
Od malih nogu je imao dar
da se uvuče vlasti u čmar.
Još dok smo bili Titovi pioniri
vidim ga iz viđenije guze viri,
i poslije kao pravi oportunista
uvali se i kod komunista.
Kune se u bratstvo i jedinstvo
i kaže sve su starke jednake.
Kad ovi nestaše jednog dana
mišljah karijera mu je okončana,
al` on se hitro zabi kod šovinista
i tvrdi da ipak svaka nije ista.
Kao naše su poštene i mirišu
a njihove samo na našu kidišu.
Nedugo zatim i šovinisti otprdiše.
E, rekoh sad ga sigurno nema više
al` on se ne da sistemom omesti
brzo se i kod demokrata smjesti.
Zalaže se da se uklone sve međe
i da se što prije u Evropu uđe
Zna da i tamo mnoge važne guzice
jedva čekaju da prime svoje ulizice.
Reklama za čistu savjest
Ako hoćete da vam savjest bude čista
Da mislite za sebe da ste humanista
A ne tamo nekakav moralni šljam
Gledajte naš televizijski program
Zbogom korupcijo, uvlačenje i mito
Peremo mozak vrlo temeljito
Mi smo savjesti vaše vjerne sluge
Za sve ćemo okriviti one druge
***
Slobodan Srdić - SERBIA
NUŽDA
Živojin Denčić
Jedva se i sećam svih uvredljivih epiteta kojima su me častili u prošlom političkom životu. I doista, šta sam postigao u prošlom političkom životiu. Samo to da su me nazivali mangupom, alkoholičarom, švercerom, seksualnim manijakom, slugom stranih obaveštajnih službi, lakejom medjunarodnog imperijalizma, špekulantom, parazitom, crnoberzijancem, klevetnikom, lenjom bubom, vukom u ovčijoj koži, džukcem koji kevće s lanca, tikvom bez korena, Judom koji se prodao za šaku dolara. Sada sam za sve to nagradjen ljubavlju i priznanjem koje mi ukazuju članovi Društva za zaštitu životinja u Gornjoj klisuri, jer sada činimo vladajuću većinu u Društvu. Naš Klub poznatih napravio je koaliciju sa Klubom priznatih.
Na svetski dan kretanja desetog maja održana je izborna skupština. Izabran sam za potpredsedika Društva, a dosadašnji lider Kluba priznatih gospodin Džinkić ponovo je izabran za predsedika. Svi kojima je novac popio mozak moraće da odu sa svojih položaja, a lično sam uputio poziv i drugim klubovima da se reformišu. U obraćanju članovima rekao sam da naš Klub neće odustati od borbe za evropsko i ekonomski jako društvo, kao i da se u ostvarivanju tih ciljeva nećemo povlačiti, i pored napada kojima je naš klub izložen, jer nas na to tera nužda. Predsedik Džinkić je istakao da je njegov uslov da se ponovo kandiduje za predsednika bila reforma njegovog Kluba priznatih. Prema njegovim rečima predstoji reforma ovog kluba i da će u njemu biti mesta za sve koji su tu sa idejom da menjaju sistem na bolje u cilju zaštite kućnih ljubimaca u skladu sa evropskim standardima.
On je rekao da je tačno da put Društva ostaje ubrzanje evropskih integracija i jačanje ekonomije. „Kada neko misli da je uradio nešto sa lažnim napadom i da će oterati nas od ove borbe za Društvo kakvo želimo, znajte da ćemo tada biti najjači. Nećemo se povlačiti ako nas ološ napada, ali ćemo prihvatati sve dobronamerne sugestije“, rekao je predsednik Džinkić.
Ceca Krstić - SERBIA
ŠAMPION NA POGREŠNOM MESTU
Slobodan Simić
Došao odnekle neki mali trkač. Kao, oće da trči za nas. A rodjen čak u Australiji, dete naših iseljenika. Pustimo ga mi, ionako nemamo mnogo atletičara.
Jedno prvenstvo- zlatna medalja! Drugo prvenstvo- zlatna medalja! Olimpijske igre- zlatna medalja! Mali pravo trkačko čudo. Odjednom Atletski savez u prvom planu.
Čestita Predsednik, čestita Premijer... Svi živi čestitaju, nama milo, što da ne bude.
Medjutim, nije prošlo mnogo, došao mali kod nas u savez. Kaže, vi ste meni dužni pare!
Mi se prenerazili.
Kakve te pare spopale, sinko!?
On nam poturio pod nos naš pravilnik. A tamo, crno na belo. Olimpijska zlatna medalja 500 000 evra , a ostale po 250 000. Mali sabrao, ukupno, milionče ! Kaže mali, morate da platite po pravilniku. E tu nama pukao film. Skupimo komisiju i zovnemo maloga.
Jesli li ti imao opremu za treninge, pita ga komisija.
On klima glavom.
A koliko si puta pokisao u toku treninga?
Kaže mali, nikad u životu, mi smo trenirali u sali.
A da li je sala imala grejanje?
Naravno, čudio nam se šampion.
E pa u tome je problem, zaključila je komisija. Milion zaslužuje samo onaj koji je trenirao u našim uslovima. Znači, bez opreme, bez sale, bez grejanja, po žezi , po kiši i snegu. I za džabe.
Slušao nas mladi šampion, čudio se, pa ustao i otišao. Neki kažu, na avion...
Videlo se odmah, nije pravi patriota...
Goran Ćeličanin Čelik - SERBIA
Od kada se vlada zalaže za transparentnost u
radu, ni lopovi više ne nose čarapu na glavi.
Ninus Nestorović
Ljubav iz nužde
Stevan R. Stević
Tek kad je sa muškarcem i njegova ljepša polovina postaje jedna cjelina... Samo tada, žena je sigurna u sebe.. Ili se bar većina muškaraca nada da je to tako. No, dok jedni i dalje žive u nadi (a neki i sa Nadom), mnogima je nada ostala u Nenadu. Možda baš zato što se najljepši snovi o ljubavi sanjaju u samoći...?
Savremena ljubav počinje bez i jednog razloga, a završava se iz stotinu i jednog... Rađa se u visinama, razvija se u dubini, a završava se kad sve izbije na površinu! Neko će reći da ljubav započinje pogledom, a završava se pitanjem. Za mnoge, ljubav na prvi pogled završava se početnim udarcem. Ipak, svi će se složiti u jednom: U pravoj ljubavi više nema tajni. Sve je gola istina. Ne znam da li zbog toga, ali, u ljubavi više nema priče: Svako ćuti i gleda svoja posla. Ipak, treba biti oprezan. Ni u ljubavi nije najbolje ako baš uvijek idete do kraja.
U savremenom braku muškarac i žena žive zajedno, a uživaju odvojeno. Jer, savremeni brak je institucija u kojoj nema ni bratstva, ni jedinstva. Brak je rezultat ženidbe i udadbe. Svako očekuje da dobije ono što mu nedostaje. Ipak, nije nikakvo čudo što neki u brak uđu zaslijepljeni ljubavlju. A onda im pukne pred očima... Možda je, zato, ponekad, bolje i brak iz računa, nego iz nužde. Pogotovo ako je velika. Jer, u braku je kao i u politici: Ulazimo sa oduševljenjem, a izlazimo razočarani. Razloga za to je na pretek: Danas mnogi ne znaju da i ljubav i brak počivaju na teoriji razmjene, da i u ljubavi i u braku vlada zakon ponude i tražnje...
Sad, u životu na određeno, više nema ni ljubavi na odgođeno! Mnogi, zbog toga, ili zbog nečeg drugog, prave izlete izvan braka... Pri tome zaboravljaju da je ljubav izvan braka igra koja se najčešće završava neriješenim problemima. Jer, najteže je muškarcu koga tuđa žena uzme pod svoje... Nekima za utjehu, a nekima za nauk: Treba znati da je tuđe slađe samo za one koji su zaboravili na svoje. Zato je lijepo čuti i kad neko kaže da je pravi muškarac samo onaj koji ima uspjeha kod sopstvene žene. Jer, Bog je stvorio ženu vjerujući da će jednom i od nje da postane čovjek. A, ponekad, čak i žena zna da bude duša od čovjeka. Drugi će, na to, odgovoriti, da žena muškarcu otvara dušu, ali mu zatvara usta. A da bi vam žena otvorila dušu, morate dobro zatvoriti vrata. Majka nas je naučila da govorimo, a žena nas uči da ćutimo... Rezultat mnogih muških dijaloga o muško-ženskim odnosima je dobro poznat: Samo kad bi žene mogle da prećute sve ono što izgovore, možda bi i muškarci izgovorili sve ono što su prećutali?!
Istina je: Žena muškarcu pruža mnogo, ali mu mnogo i uskraćuje. Majka nas donosi na ovaj svijet, a žena nam pomaže da sa njega odemo.. Mudrost ih čini opreznijim od muškaraca. I, za razliku od muškaraca, žene su najjače kada ih uhvatite u raskoraku. I pored toga, niko nije bez mane: Muškarci često nasjednu, a žene lako podlegnu... Da bi uspjele u životu mnoge žene se daju. Muškarci se uglavnom prodaju.
Muškarac od žene traži ono što vidi, a žena od muškarca ono što očekuje.. Žene, nažalost, izgleda, zaboravljaju da najviše dobijaju onda kad najviše daju. Sjetimo se! Nekad je muška deviza bila: Traži, da bi dobio. A danas: Podaj, da bi tražio.
Možda zbog toga, umjesto šaputanja na jastuku, danas sve češće slušamo razgovor gluvih. A onda mnogi muškarci kažu da bi rado mijenjali ženu koja hrče, za ženu koja uzdiše. Jer, nekad su bili jedna duša. Sad su samo dva svijeta. Muškarac je nekad bio srećan kad u svojoj supruzi pronađe čovjeka. Nažalost, danas teško može da pronađe i ženu...
Za razliku od muškarca, žena ima samo jednu želju: Da ima sve. Nekad je iza uspješnog muškarca stajala žena, a danas stoji telohranitelj. Za to vrijeme, iza uspješne žene ostaju neuspješni muškarci. Na kraju balade, ni muškarcu ni ženi nikako nije jasno: Ko je zaista dobio, a ko izvukao, deblji kraj... Bilo kako bilo i u braku i u životu, bolje sutra imaće samo oni koji su na vrijeme legli!
Vidio sam budućnost ovih prostora!
Bila je ružičasta. U crnilu svome!
Sabahudin Hadžialić
Alexei Talimonov - ENGLAND
Rene Bouschet - FRANCE
Narode vježbajte stezanje kaiša - prijete
nam da će biti za vratove.
Abdurahman Halilović Ahil
PECKATIVI IZ B(iH)
Sabahudin Hadžialić
XXX
Željezara Mital StilZenica….Zenici s ljubavlju 2009.g.:
U Zenici se građani u posljednjih 66 dana nadisali sumpora i prašine onoliko koliko, po zakonu, mogu udisati građani Evropske unije u narednih 22 godine.
XXX
U Bosni i Hercegovini konačno se prešlo sa riječi na djela: Novinari su i fizički napadnuti!
XXX
Ponovo se crtaju mape u i oko B(iH). Ne crtajte više. Obojite ih konačno!
XXX
Emir (Nemanja) Kusturica izjavio Hrvatskom Glubusu, januara 2009.g.:
“…Bosna mi je odvratna…”
Nemoj više, brate Nemanja!
XXX
Šume u Bosni i Hercegovini su posječene! Mada sjedimo na uvoznom namještaju napravljenom od ovdašnjeg drveta.
XXX
Nisam vidio kada su ga izabrali na mjesto Gradonačelnika.
Jer ovdje, bar u Sarajevu, indirektno biram.
Šta god to značilo!
XXX
Odlazim, ali ne kao prije…Sad plači, više ti nikad neću doć’…
Pjesma Republike Bosne i Hercegovine 1995.g…Dejtonska.
XXX
Ukrali su mi devetnaest godina života.
Od “prvih demokratskih izbora” 1990.g. Ne žalim se. Nemam kome!
XXX
Satira je kada ne budeš zatvoren zbog toga što si bio otvoren.
XXX
Satira je kada sjaše Murta i uzjaše Kurta.
I to nikoga ne boli.
XXX
Satira je kada mu ….m nanu naninu ali to on ne skonta.
I čemu, onda, takva satira?
XXX
Komunisti su bili ljudi od zlata. Poslije njih su došli alhemičari.
XXX
Komunisti su imali pobačaj. I to ne samo jedan. Okrenite se oko sebe. Čitav ih je roj.
XXX
Komunisti nisu bili ni loši.
Jer uvijek može biti i lošijih.
XXX
Demokratija u Bosni (i Hercegovini) je kada su na vlasti kriminalci.
Da, jer smo ih mi birali. Demokratski!
XXX
Orwelova ŽIVOTINJSKA FARMA 2009.g. u BiH:
Pobjegao sam u bespuće vlastitog uma.
Naći će me i tamo. Prljavog i masnog.
Životinjskog.
XXX
Komunizam i Demokracija: Jednostranačje i Višestranačje. Ateizam i Teizam: Pismo i Glava. Dolarska!
XXX
Kažu da Svijetom vladaju Masoni!
Ne znam kako ih zovu, ali su jebeni, brate!
XXX
Komitet 300 vlada Svijetom. Centralni?
XXX
Ove 2009.g. najpopularnija knjiga će biti KAPITAL od Karla Marksa.
Kako to dobro i jako zvuči.
Novčano!
XXX
Svijet je u recesiji. Tako je krenulo i sa SFRJ. I, znate i sami kako je bilo na kraju!
XXX
Nosim cipele Prada i Rayban naočale. Nagradno pitanje: Ko mi je tata Anno Domini 2009, Balkane moj?
***
Amerikancima u svijetu gdje nije ravno oni to sravne.
Ni zašto nemamo vremena od kad smo u njemu izgubljeni.
Oni koji imaju uzeli su sve onima koji nemaju.
Abdurahman Halilović Ahil
- Kad političar zine: ili će slagati ili umrijeti.
- Komparacija pridjeva: dobar, bolji, budala.
- Imamo političare boli glava... leđa...bubrezi...
Nedeljko Blažić
- Ukinuli smo vojsku. I tako postali garant mira u regionu.
- Stigla ga je ruka pravde. I - pomilovala ga.
- Dali smo im povjerenje. Da imaju šta prokockati.
Nebojša Borovina
- Deda za babu, baba za dedu: Povuci, potegni...izdržaše /nekako/ do sledeće penzije.
- U Srbiji je najlakše doživeti - dva metra duboku starost.
- Penzioneri obavljaju lavovski dio posla: malo-malo, pa riknu.
Srđan Dinčić
- Šta vredi što su uzde u našim rukama kad je konj na izdisaju.
- Narod bi zaxvalio vođi na svemu, ali do njega ne može da dođe od obezbeđenja.
- Bruka je pukla. Za nastradalima se traga.
Rade Đergović
- Moja roba, moj dućan. Tražim ortaka.
- I ja sam za promjene. Ovo mi je peta fotelja.
- Vlast je nalagalada tako mora biti.
Slobodan Živanović
- Jedni sude, drugi se - usuđuju.
- U prošlom sistemu imali smo besplatno liječenje.
- Danas imamo: sistem bez plata i - plaćamo liječenje.
Nenad Nestorović
- Vratićemo se za pregovarački sto čim se podignemo sa patosa.
- Odluči Svevišnji da lokalizuje požar. I bi potop.
- Niko ne zna šta se iza brda valja, ali ni sa ove strane ništa ne valja.
Jovo Nikolić
- “Odelo čini nečoveka!“ - reče nudista.
- Žena mu je pomogla da izađe na kraj s rogatim - nabila mu je rogove.
- Terali su nas u ćošak - da bismo na život gledali iz svog ugla.
Raboš Rakijaveli
- Dali su mu riječ, a on im održao slovo.
- Oni stalno trče pred rudu. Na kraju ćemo opet mi da ispadnemo konji.
- Tražili smo hljeba i igara. Hljeba nam nisu dali, ali smo dobili igre bez granica.
Stevan R. Stević
- Gospodine Godo, svečani stroj postrojen je u vašu čast! Godinama.
- Kad je izdavao naredbu, da li je Bajazit rekao da Jakuba proburaze ili proburazere?
- Ovo što se nama dešava nije ništa novo. Poznato nam je iz ličnog iskustva.
Nenad Ćorilić
I komunisti su mogli da vaskrsnu mrtve. Ali samo za izbore!
Plašim se svetle budućnosti koju nude mračni tipovi!
Navodno je po tvrđenju nauke evolucijom od majmuna nastao čovek.
Miodrag Tasić
PROLETERI SVIH ZEMALJA, NASMEJTE SE.VIC JE ZAVRŠEN!
PRIPREMAMO SE DA POŠALJEMO SLIKU O NAMA U SVET. NAROD UPRAVO PROLAZI KROZ MRAČNU KOMORU.
NE VIDI SE SUNCE...SVI MAŠU ZASTAVAMA.
Branislav Milovanović
Podmićuju me, dakle jesam.
Ne kao bumerang, danas ti se stvari vrate kao poludela pametna bomba.
Kamen spoticaja najbrže ožulja Ahilovu petu.
Krv nije voda, rakija nije destilisana voda.
Političari su mi vrlu blizu – osećam njihovu ruku u džepu.
Najjeftinije su još uvek radničke knjižice.
Ponekad ide ljubav kroz želudac kao proljev.
Iz Amerike je posle fast fooda došao i fast war.
Obiteljsko srebro prodao sam za zlatne zube.
Na politikantskoj berzi uvek su najviše kotirale prodane duše.