Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu ŽIKIŠON Broj 36

The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkans

Prasak je bio na početku stvaranja svijeta.

Prasak će biti i na kraju.

Ivo Mijo Andrić

JUGONOSTALGIČAR BOSNIĆ

Ivo Mijo Andrić

Ako tražite jugonostalgičara, boljeg od Jugoslava Bosnića rodom iz sela Mačkovca kraj Semberije, sigurno, nećete pronaći. Taj vam je drug gospodin eklatantni primjerak čovjeka staroga kova, kakav se pronađe jedan na stotinu.
Jugoslav Bosnić visok je jedva metar i sedamdesetpet. Kestenjaste je kose i travkastih očiju. Namršten koliko treba da ga ozbiljno shvate namjerni ili slučajni sagovornici. Usput je i ljut na sve osim na punicu i mater. Oca i punca pokopao je dok je bilo ljepše vrijeme, a širu rodbinu redovno obilazi kad su sprovodi ili svadbe u rodnom mu kraju.
Dotični gospodin Jugoslav ljepše se osjeća kada ga zovu drugom i nimalo mu nije stalo da ga drže za svoga. Teoriju o tome kako su svoji najbliži odbacio je kad ga je ženin bratanac Martin Fereža, rodom od Varaždina, navukao kao žiranta za kredit od pet hiljada ondašnjih maraka. Taj kredit i danas vraća s kupa sa zaostalim kamatama, nakon što je prevarant Martin zbrisao s ljubavnicom na zapad, ostavivši u selu ženu i četvero nejake djece. Sve što je Bosnić kazao službenici koja mu je objasnila kako mora preuzeti ulogu nečastivog dužnika, stalo je u dvije proste rečenice. U prvu: „ko vam jebe mater“. I drugu: „jebem i tebe i njega“.
Teško je iz ovako oskudne komunikacije ogorčenog žiranta i iznenađeno šutljive službenice zaključiti, odnosi li se prva prosta rečenica samo na nju i rečenog Ferežu ili je, pak, u tu množinu uračunata banka i jedina i mila im država. A možda i cijela kugla zemaljska, jer jezik i psovka ne poznaju granice. Tek, jugać je kazao svoje i tu se nije imalo šta dodati niti oduzeti.
Druga je rečenica bila jasna kao dan i za njezino razumijevanje nisu bile potrebne nikakve dodatne analize ni jezičke akrobacije. Dovoljno je bilo primiti je k znanju i izbjeći dalje komplikacije glede jamčeve huje.
Istini za volju, ne treba izostaviti ni notornu činjenicu da je oštećeni i ozlojeđeni Jugoslav pokušao izbjeći vraćanje spomenutog kredita. Na neko vrijeme povukao se materi u Bosnu, napustivši prije toga stalni posao u šumariji. No, kad mu je žena dojavila kako je stigla bankarska opomena na kojoj su bile uračunate zatezne kamate, vratio se u lijepu njihovu i na jedvite jade uspostavio na silu prekinuti radni odnos. Primili su ga jer je vladala kriza sjekača, pošto se niko od lokalnih leziljebovića nije želio prihvatiti stare ruske motorke pa po kiši, snijegu i vjetru lutati po bilogorskim i podravskim šumama i proplancima.
Od kad je primio tuđi dug na svoja pohabana leđa i slabašnu plaću, Bosnić je podebljao svoju jugonostalgičnu crtu, naglašavajući u svakoj prilici kako je ona država bila bolja od svakog 'isprdka' koji je iz nje nastao. Uključujući tu i Kosovo. Riječ isprdak iz njegovih je usta ispala i s njom pisac ovih bilješki nema nikakve veze. Sve i kad bi htio!
Lako je zaključiti kako je drug Jugoslav brzo stekao potajne simpatije od jednih, mahom starijih radnika, a ljute protivnike od drugih, uglavnom mlađih zaposlenika koji su s puškom na ramenu i bombom za pojasom branili domovinu od razgoropađenih domaćih i stranih agresora i nadaleko poznate jugoarmade. Dok su se prvi slatko smijali njegovim komentarima i opaskama kako je novu demokratsku vlast bog dao 'samo za krast' i kako će i ova država skapati prije od one, drugi su bijesno škrgutali zubima, nazivajući ga 'prodanom dušom', 'srpskim balegarom' ili 'bijednim titoistom'. Izgovarali su te riječi obično dok su bili u grupi ili kad bi Bosnić na kraju radnog vremena razdužio motorku i mrtav umoran krenuo kući ženi i djeci. Dok mu je motorka bila u rukama, svi su se sklanjali, pazeći da mu se ne vrati huja i ne proradi žuč. Znali su da bi tada mogao izbiti belaj, jer ljudskom i pasjem bijesu ne treba puno do krvi.
Zbog svojih radnih vrlina Bosnić je nailazio na puno razumijevanje kod nadređenih šefova, pa i samog direktora firme. Znali su oni za njegovu nevolju i za životne jade i pomagali su mu kad god bi zatrebalo i koliko su mogli. Nekad povišicom plaće, a nekad lijepom riječju. Hvalili su ga otvoreno pred drugim radnicima, što neki nisu primali sa odobravanjem. Nisu se otvoreno bunili, ali se jasno moglo vidjeti kako ne podnose bolje od sebe i one koji 'ginu' na poslu. A upravo takav bio je drug sjekač Jugoslav Bosnić. Kad god bi trebalo usjeći drvo na nepristupačnom terenu, poslovođa bi se prvo obratio njemu. Mlađi sjekači bi se skrivali iza stabala, čuvajući guzicu od opasnosti i većih napora. Nije im se dalo stradati na radnom mjestu kad su već izvukli živu glavu na bojnom polju. Žrtvujući se za slobodu svoga naroda i za prividno ljepšu budućnost. I baš tu njihovu neprocjenjivu žrtvu Jugoslav je primao kao nešto što se moglo i moralo izbjeći.
„Rat se mogao izbjeći“ – ponavljao je po stoti put – „da je bilo pameti ko što nije bilo. Da ratohuškači i plemenske vođe nisu imali putra na tjemenu a slamu u glavi. Samo budale guraju mir u stranu da bi prekonoć ratom, na štetu malih ljudi, ostvarili svoje velike ideale i mračne snove. Da bi iz veće prešli u manju državu“.
Nije Bosnić do u detalje objašnjavao svoju priču o tome kako se rat mogao izbjeći, ali se dalo naslutiti kako se priklanja općepoznatoj demagoškoj pacifističkoj teoriji koja nas, sa zadrškom uči, kako je jedan ljudski život važniji od bilo koje države. Za tu samoljepljivu floskulu hvatali su se a i danas se hvataju mnogi politički homodupleksi kad pokušavaju naglasiti važnost ljudskog života i njemu darovane slobode. Ne ispuštajući iz vida ni svoje politdomoljbne zasluge za tu i takvu slobodu koja je plaćena životima hiljada nedužnih osoba čija je žrtva ugrađena u temelje drage im i mile jedine domovine. Kao da drugu nikada nismo imali niti ćemo je ikada više imati.
Kad bi Jugoslav kazao kako smo i prije u toj, za mnoge nečasne i neupućene, omrženoj državi imali slobodu, sigurnost i bolje plaće, uvijek bi se pronašao neko od mlađih to bi mu začepio usta, nazivajući ga nostalgičarem za propalim sistemom. Uzaludni su bili njegovi pokušaji dokazivanja kako je radničko samoupravljanje bilo bolje od ovoga što danas imamo. I kako je u socijalizmu školovanje i zdravstvo bilo besplatno. Kao i mnogo čega drugoga što danas plaćamo državi i poslodavcima. Mladi domoljupci su mu se smijali, sprdajući se sa onim o čemu nemaju pojma. Sve, samo s jednim ciljem: da omalovaže jugonostalgičara, samoupravljača i socijalistu te da pokažu kako je ovo jadno i malo što danas imamo bolje od onoga što su naši i njihovi roditelji imali. Pritom im nije bilo važno što su zaključili ugovor o radu na određeno vrijeme, što su plaće male i neredovne, što ih se nizašto ne pita u firmi, što su u kreditima do guše i što mnogi od njih ne smiju u brak niti u stvaranje vlastite porodice zbog više nego izvjesne materijalne nesigurnosti. Ko će još mariti za te egzistencijalne sitnice, kada je od toga bitnije dotući jednog jugonostalgičara koji u demokratskoj zemlji širi smrad raspale bivše države i vonj samoupravnog socijalizma.
„Jebem i tebe i tvoje radničko samoupravljanje“- rekao je jednom Bosniću zapjenjeni mladi sjekač, mašući upaljenom motorkom, kao da će ga sasjeći u komade, kako je netom sasječena bivša mu država. „Ako mi još jednom pohvališ taj upišani sustav u mojem su radnici imali vlast, nabit ću na onu stvar i tebe i tvoga Tita i Kardelja. Ja ovdje rintam kao nilski konj, a nemam dovoljno za kruh i auto koga sam kupio na kredit. Još mi i ti pristaješ na muku, hvaleći taj tvoj usrani socijalizam. Uzmi si brate lijepo povratnu kartu, pa idi tamo u tu svoju državu i gradi sustav kakav ti odgovara. Nas ostavi na miru da siječemo stabla za crkavicu i da živimo svojim životom. Imamo slobodu i demokraciju i što nam više treba. Kad ne budemo imali kruha jest ćemo tu našu jebenu slobodu. I od nje se čovjek može zasititi. I crknuti, ako ustreba“.
Nostalgični Jugoslav, na ove je drčne i ponosite riječi mladog sjekača, zašutio kao zaliven. Ostao je bez teksta. Bez jezika. Na kraju i bez usta. Kao da ih je prečuo. Ili mu je ovaj put bilo svega dosta. Očito se nije snašao u šarenoj tiradi krnjih misli sagovornikovih pa je odgovor odložio za neko drugo, možebit, povoljnije vrijeme. A možda se pravi odgovor nalazio i u izgovorenim riječima mlađahnog sjekača, bivšeg bojovnika sa prve crte obrane susjednog grada.
Pogrešno bi bilo vjerovati kako je ovaj jednosmjerni dijalog žestokog domoljuba i u pojam ubijenog jugonostalgičara Bosnića bio posljednja kap u krnjoj čaši vremena. Takvih je verbalnih drekova bilo i kasnije i uvijek su završavali na sličan način ili po istom kalupu. Kad bi Jugoslav imao motorku u rukama, prednost bi uvijek bila na njegovoj strani. A kad bi mlade društvene snage miris sagorjele nafte ili alkohola osjetili u vlastitom njuhu i ustima, jugonostalgičar se povlačio bez riječi, uvažavajući rezultate njihove višegodišnje borbe za oslobođenje od mrske im bivše armije i njezinih razularenih paravojnih pomagača. Parola 'svi Srbi u jednoj državi' tada bi padala u vodu, topeći se u njoj kao mjehurići raspršene sapunice.
Koja je strana i u kolikoj mjeri bila u prvu, nije na piscu da sudi i presuđuje. Za to postoji povijest, ali i njezini mudri kazivači i glasnogovornici. Oni će na kraju, kada se slegne prašina prošlosti i dim neke nove sadašnjosti, otkriti tajne koje mi današnji patnici samo naslućujemo.
A te tajne u podjednakoj su mjeri sklone Bosniću koliko i njegovim vjernim sjekačkim oponentima.
Opet, sve u ovisnosti od toga, u čijim je rukama i čijim jezikom govori upaljena motorka.

Sudbina je tako htjela: Slobo, Franjo i Alija.

U paklenom džehenemu i dalje ratuju za

nacionalne interese.

Sabahudin Hadžialić

bhdani

EVROPSKI KONGRES TRANSPLANTOLOGA
Zorica Rajković

Predstavnik britanskih ljekara izvještava:

Našli smo čovjeka bez kičme, presadili smo mu kičmu. I sada, nakon samo sedam dana provedenih u bolnici, a zahvaljujuci otkrićima britanskih naučnika, taj se čovjek odlično osjeća, već je vani i traži posao.

Predstavnik francuskih ljekara izvještava:

Ah, u Francuskoj smo učinili puno značajniju stvar! Uzeli smo čovjeka koji nije imao jedno plućno krilo, presadili smo mu plućno krilo, I nakon samo tri dana on se odlično osjeća , već je vani i traži posao!

Predstavnik italijanskih ljekarа izvještava:

Mi smo uzeli dva pacijenta bez srca, presadili smo svakom od njih pola zdravog srca i nakon samo dva dana obojica se odlično osjećaju i već su vani i traže posao.

Predstavnik ljekara BiH izvještava:

Nas, ipak, ne može niko stići. Mi smo uzeli tri čovjeka, apsolutno bez mozga, postavili smo ih na čelo države i u rekordnom roku već je više od pola stanovništva vani i traži posao!!!

VLADA ĆE PREDUZETI RADIKALNE MERE ZA

PREVAZILAŽENJE KRIZE. PODELIĆE

BESPLATNO SVIM GRAĐANIMA PO DVA

METRA KONOPCA !

Slavko Mali

VLADA ĆE PREDUZETI RADIKALNE MERE ZA PREVAZILAŽENJE KRIZE. PODELIĆE BESPLATNO

Alberto da Costa AMORIM - BRAZIL

U našoj demokratiji više niko ne jaše narod.

Sad ga tek osedlavaju i zauzdavaju!

Slobodan Žikić

LAJAVI KRELAC

Andrej Glišić

Te 1998. godine dogodio se i nadimak, zasluženo ili ne, na vama je da procenite. Vraćam se u Beograd pun nade da sam se otkačio raznoraznih ključeva, podobnog vrednosnog stava i šaputanih komentara. Računam biće bolje, kad se na Kalemegdanu sretnem sa godišnjacima, na čistom vazduhu uz šahovsku tablu i, pričom razvežem strategijsku varijantu na temu: gde smo, šta smo i dokle ćemo raditi tako, zlo i naopako.
Kale-megdan je namršten, beloglavo sivilo klupa je opsesivno, gleda u pravcu mase dobrovoljaca. Dele im dvopek, konzerve, želje da se vrate ko heroji, i uverenje da su u pravu, pravi pravcati Srbi – božiji narod. Smešno, čak ih i blagosiljaju.
Opet sam prinuđen da šapćem: Ljudi! Pa to ne može baš tako, ubijate mladost, dogovorite se, valjda ima i sa kim. Ne nema sa kim – sotona nudi elaboraciju – prvi su počeli, moramo im uzvratiti, dosta smo trpeli kalupe i tražili razlog zašto nas žuljaju.
-Šah, mat! Dreknu starina – gotovo je gotovo – slavoljubna replika belokosog.
-Ne, ne, po stoti put kažem: Ne! Nije šah a, još manje mat. Pomešao si kralja i kraljicu, a od bravljeg i svinjskog nije dobra manđa. Samo slepac pravi takav previd – oglasi se kolovođa. Kiselo se nasmejaše saučesnici, uporno gledajući u pravcu dobrovoljca, i nisu primetili ovako nesvesno skrojen potez - mahinaciju.
-Gospodo! – nervozno im se obratim – nije moguće da ste slepi kod očiju, zar ne vidite da će bez topova biti kraj igre. Ne isturajte pešadiju, to se čini tek nakon svrsihodne artiljerijske pripreme i ...
-'Alo, dođoš! Pusti nas na miru i mi konja za trku imamo. Nismo ni mi selo bez kučića. Ajde šetaj. Preko glave su nam lajavi krelci, razumeš.
Odlazim. Ja sam samo običan čovek, pohaban, potrošni materijal u rukama vlasti. Nad Beogradom i dalje je sivilo. Oko fontane na trgu Nikole Pašića neprekidno tapkanje i šuškanje. Likovi u prolazu, preprodavci -diler me nutka: - Prodajem marke, kupujem marke, markice za gradski saobraćaj. Zlato ... zlato ... zlato! Lančić je čist od zlata, želite?
Smrklo se. Korzoom lepršaju nafrakane i blede noćne leptirice. Prodavac večernjeg izdanja, glasniji od megafona, nudi sutrašnju štampu:
-Otvorena je Nacionalna banka, g-din Dinkić je prvi uložio na štednju, boljitak je na vidiku, mladost je za kormilom, pridružite joj se... U pravu je samo Vlada može da me podmladi, vratili su me u pedesete godine. Kačamak, kopriva i raznorazno razno zelje sve češće je za stolom – nazdravlje!

U državi imamo narodni režim i strani kapital.

Režim vlada u ime naroda, a raspolaže

kapitalom koji je narodu stran!

Miodrag Tasić

zikison

***

BALADA O RADNIKU

Zoran Matić Mazos

Dok sunce baca poslednje zrake
Na gradske solitere i barake
Ulicom pustom radnik korača
Sa teškog rada on se vraća!

Kroz glavu razne misli mu lete
Kako da nahrani ženu i dete
Kako da plati kiriju skupu
Kad svoju platu on gleda kroz lupu?!

Svakoga dana od jutra rana
Pa sve dok može do kraja dana
Platu vredno u fabrici stiče
Pored šefa koji stalno viče!

Navikao on je vredno da radi
Da ženu i dete spasi od gladi
I sve što može on jadan čini
Da žive na kakvoj takvoj visini!

Njega ne pogađa cena benzina
On samo bicikl stari ima
Auto nema šta će mu luksuz taj
On otplaćuje kredit za nameštaj!

Na svojim plećima za dobro nacije
On hrabro podnosi teret tranzicije
Radeći vredno primer je svima
I šteta što radnika takvih malo ima!

Kad kući stigne gde ga žena čeka
Odmah će poći do kreveta
I pre nego što obavi dužnosti bračne
Savladaće ga san sutra je radni dan!

***

Poruka
Malim bogovima

Sabahudin Hadžialić

Osjećam

snagu

poruke...

Valovi

čudjenja

zapljuskuju moju

dušu.

Osjećam

snagu

poruke.

Nestajem

unutar

valova

istine.

Bolne istine.

Istine

neumitnosti

prolaznosti

ljudske.

Prije svega.

***

ZAŠTO JE TO TAKO

Slobodan Maksimović

U karton gradu
U prestonom Beogradu
Cigani se vesele
U naselju ispod Gazele.

U Geneks-apartmanima
Bogati tuguju danima
Imaju sve što požele
Al' nikako da se provesele.

I niko ne zna zašto je to tako,
Jednima teško, a drugima lako.
U istom danu
Jedni u karton gradu,
A drugi u apartmanu.
Jedni i gladni i ružni
Al' nikad tužni.
Drugi imaju sve što duša poželi
Al' nikad nisu veseli.

A kad se malo bolje sagleda stvar
Izgleda da uvek zajedno idu
I božja kazna i božji dar:
''Za Beograd svi su pošli'',
Al' na različita mesta došli;
Jedni u karton gradu
Na sirotinjsku zabavu i veselu paradu,
A drugi u tople stanove i palate
da se bogate i zlopate.

***

Ne okreći se, sine...

Sabahudin Hadžialić

I ova godina

neumitno

nestaje

izlijevajući žuć

vlastitog nestanka

na ruke

paora ovdašnjih.

Paora?!

I ne samo

njih!

Već i svih onih pravednika

što nadaše se boljem

životu

u ovoj i ovakvoj

zemljici Bosni (a i Hercegovini).

I doći će Nova

sa nadom da će biti bolje.

Kao i uvijek.

...I iznova...

Balkan je ovo, sine moj.

***

zikison_0

Go-back Alexei Talimonov - ENGLAND

KOMENTAR NEDELJE/NEDJELJE/SEDMICE

REDAKCIJE ŽIKISON-a:

Zaista, u čemu prođe proteklih devetnaest demokratskih godina

TO JE NJIMA NAŠA BORBA DALA...(I dio)

Srbija na istoku

XXX

Srpsku sramotu plaćaju srpski građani

Dok su građani Srbije ogorčeni odlukom Vlade da za državnu tajnu proglasi odluku da im iz džepova izvuče milion dolara za odštetu porodici Steinhauer, čijeg je sina Bryana pretukao domaći nasilnik Miladin Kovačević, potpredsednik Vlade i ministar policije Ivica Dačić tokom vikenda poslao je svoje inspektore u prostorije “Borbe”, lista koji je prvi provalio ovu sramotnu državnu tajnu. Dana 23.2.2009.g. su njegovi policajci obavili “informativni razgovor” sa glavnom urednicom navdedenog časopisa Oliverom Zekić.

XXX

Manjak četiri do pet milijardi evra

Nepuna dva meseca u novoj godini pokazala su ono što je stručna javnost od početka znala: budžet Srbije planiran je na nerealnim osnovama zato što vlast nije htela da vidi i prizna dubinu ekonomske krize. Slede sada rebalans budžeta i nova zaduženja.

XXX

Bosna i Hercegovina ni na zapadu ni na istoku

Radnici blokirali centar Tuzle

Dana 24.2.2009.g. radnici "Aide" prosvjedovali su ponovno u Tuzli. Za razliku od "običnih" prosvjeda 23.2.2009.g., radnici su 24.2.2009.g. razapeli šatore i blokirali grad.

XXX

Okončano burno cjelodnevno zasjedanje

Burno i cjelodnevno zasjedanje Predstavničkog doma Federalnog parlamenta u Sarajevu završeno je 24.2.2009.g. izmjenom jednog zakona iz oblasti socijalne zaštite i odobravanjem prijedloga još jednog zakona iz tog resora, uvrštenog danas u dnevni red naknadno po hitnom postupku i na posebnoj sjednici. Do toga uopće ne bi ni došlo da na sjednicu parlamenta nisu “upali” invalidi (“civilni”) koji su i natjerali parlamentarce na ovaj potez.

XXX

SNSD prijeti povlačenjem iz vlasti

Da li će nakon podizanja krivične prijave protiv Milorada Dodika i više ministara zbog „nanošenja štete budžetima BiH i RS“ u iznosu od 145 miliona konvertibilnih maraka, u Republici Srpskoj biti aktiviran tzv. "plan B"? Inače, on podrazumijeva povlačenje svih predstavnika entiteta iz institucija Bosne i Hercegovine. Naime, vladajući Savez nezavisnih socijaldemokrata prijavu protiv svog predsjednika i premijera Dodika tumači pritiskom na Republiku Srpsku.

XXX

Crna Gora na jugu

Korupcija i prijetnja od pljačke javnih resursa

Crna Gora ima toliko slabe mehanizme za zaštitu od korupcije da se našla na listi od trinaest zemalja pod posebnim nadzorom kojima prijeti velika pljačka javnih resursa, objavila je američka neprofitna organizacija "Global Integriti". Istovremeno u medijima je osvanuo i zaključak nacionalne Komisije za suzbijanje korupcije i organizovanog kriminala koja veliča ulogu državnih organa u obračunu sa ovim društvenim problemom.

XXX

Protesti pred Vladom ne prestaju

Pred zgradom Vlade u Podgorici se svakodnevno okupljaju nezadovoljni radnici više preduzeća koji, za sada, nailaze samo na zid ćutanja vlasti. Iako se protesti intenziviraju, a nezadovoljstvo uvećava, radnicima se još uvijek nije obratio niko od predstavnika Vlade. U nadležnom ministarstvu kažu da čekaju inicijativu drugih institucija.

XXX

Hrvatska na zapadu

Ponovno zatvor na Golom otoku?

U Hrvatskoj trenutno ima oko 5.000 zatvorenika. Prenapučenost u zatvorima u ovoj godini dosegla je 50 posto. To je navelo saborskog zastupnika iz Istarskog demokratskog sabora Damira Kajina da predloži da se, nakon 21 godine, kao kaznionica aktivira - Goli otok. Ovaj je otok do prije pedeset godina služio kao zatvor za one koji su bili optuženi da su se izjasnili za Rezoluciju Informbiroa, ili pojednostavljeno - za Staljina, a protiv Tita.

XXX

Oštre kritike Hrvatske u "Vašington tajmsu"

Najveće razočarenje Balkana nakon raspada Jugoslavije je Hrvatska, koja zbog raširene političke korupcije zaostaje za sjevernim susjedom Slovenijom, piše list "Vašington tajms".

XXX

Slovenija na sjeverozapadu

Među "izbrisanima" prijatelj filmskog junaka Kekeca

Među tzv. "izbisanim neslovencima" kojima je vlada Boruta Pahora u ponedjeljak počela izdavati rješenja da im je poslije osamostaljenja države nezakonito oduzet domicil nalazi se i Boris Ivanovski, najbolji prijatelj legendarnog slovenskog junaka Kekeca.

Policija izazvala skandal privođenjem pisca

Slovenska policija odustala je od kaznenog progona mladog književnika bosanskih korijena Gorana Vojnovića, autora romana "Južnjaci van", u kojem likovi pripadnike slovenskog redarstva nazivaju pogrdnim imenima "kaps", "debil", "bumbar" i šupak", ali tek nakon ogorčene reakcije liberalne ministrice Katarine Kresal koja zbog skandala ipak nije prihvatila ostavku ravnatelja policije Matjaža Šinkovca.

XXX
Makedonija na jugoistoku

Makedonija: izborni zakonik promenjen pred izbore

U vreme dok se partijske masinerije zahuktavaju, pre zvaničnog početka izborne kampanje 2. marta, svi mediji u Makedoniji i učesnici u izbornoj trci su zatečeni i zbunjeni izmenama u Izbornom zakoniku. Naime, one predviđaju zabranu za sve forme medijskog predstavljanja političkih subjekata pre starta kampanje, osim, kao što se naglašava, u dnevno- informativnim programima.

XXX

Veliko nepoverenje između Makedonaca i Albanaca

Većina stanovnika Makedonije smatra da između Albanaca i Makedonaca ne postoji poverenje, pokazalo je najnovije istraživanje Instituta za političke i interkulturne studije iz Skoplja.

zlaticanin Zoran Zlatičanin - SERBIA

Nema ništa gore nego kad uvrnuti političari

zavrnu narod !

Boban Miletić Bapsi

IME

Aleksandar Čotrić

Dobio sam sina prvenca, pa smo pozvali kuma da mu da ime. U našoj familiji kum je svetinja. Već dvesta godina familija Mirkovića kumuje nama Dimitrijevićima. Deda Stanko je često imao običaj da kaže: Bog na nebu, kum na zemlji, a kada bi popio govorio je i: Kum na nebu, Bog na zemlji!
Kada je žena sa sinom izašla iz porodilišta, i kada se cela uža i šira porodica našla na okupu, kum Jovan je došao da našem malom nasledniku da ime.
- Kume Petre, odlučio sam da se kumče zove Slobodan. Moj pokojni otac se tako zvao, pa zbog uspomene na njega. Bio je mnogo dobar čovek.
Kad on to reče, nešto me probode posred stomaka.
- Joj, kume, izvini, ali nemoj to ime, molim te. Pa ti znaš da sam se ja deset godina borio protiv tog satrapa. Ne mislim na kuma Slobu, već na onog što je sad pokojni, a bio je u Hagu. Pričao sam ti da me je njegova policija pretukla na prvim demonstracijama, a posle sam ostao i bez posla.
Međutim, moj deda, koji je uvek glasao za socijaliste, silno se obradovao kumovom predlogu. Zapljeskao je rukama i povikao:
- Kum mora da se poštuje. I kad on kaže ime, onda je to – amin!
- Aman, deda – viknuh i ja – daje se ime mom sinu, a ne tvom, tako da se u ovom slučaju ja se pitam. Makar raskinuli kumstvo, ime Slobodan ne dolazi u obzir. Neću da mi sin celog života ima problema zbog ovog imena.
- Dobro, bre, kume, nemoj da si nakraj srca. Spremio sam ja i drugo ime – reče kum Jovan da me odobrovolji.
- Može bilo koje drugo – rekoh i ja u pomirljivom tonu.
- Evo, šta kažete za ime Vojislav? Tako se zove moj stariji brat, dobro ga poznajete, on je duša od čoveka.
- To je zaista tačno da je on dobar čovek, ali nije dobar onaj što je sve ove godine podržavao diktatora. I neka ga sada u zatvoru, baš je zaslužio. Ja sam dete rodila i ne dozvoljavam da dobije ovo ime, pa da i on, ne daj Bože, bude robijaš! – uključi se u razgovor i moja žena.
- Dobro, kumo, ali ima i onaj drugi Vojislav.
- E, ne može ni po njemu. Neću da mi unuče bude mlakonja na njega – energično će moja majka, koja je u trpezariji postavljala ručak, ali je slušala naš razgovor.
- U redu. Ako kume nisu za ovo ime, neka se mali kum zove Zoran. Vi znate da je to ime mog strica.
- Kume Jovo, ti živiš u drugom selu, pa verovatno ne znaš da u našem selu ovo ime uopšte nije popularno. Nemoj da imamo probleme zbog imena sinovca! – prozbori moj brat Žarko.
Za ime Vuk deda nije hteo da čuje, ime Boris nije dopalo našoj snahi, a ime Mirko svi smo jednoglasno odbili.
Posle sedam sati kum je otišao iz naše kuće neobavljenog posla. Ni u narednih mesec dana, iako je kum dolazio još četiri puta, nikako nismo mogli da se saglasimo oko imena. Iz opštine su počela da stižu pisma, u kojima mi se preti i zatvorom, ako hitno ne upišem sina u matičnu knjigu rođenih, tako da sam bio na velikim mukama. I konačno, jednog jutra, posle neprospavane noći uputio sam se u kancelariju matičara. Odmah s vrata odlučno sam rekao:
- Ako može kod Brazilaca, kao Artur Antuneš Koimbra Ziko, što ne bi moglo i kod Srba?! Pišite ime: Slobodan Vojislav Boris Vuk Čeda Nenad!