Prvi elektronski nedeljni časopis za političku satiru, humor, karikaturu i strip na Balkanu ŽIKIŠON Broj 40

The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkans

O demokraciji najviše pričaju oni koji ne znaju

njezino pravo značenje.

Ivo Mijo Andrić

BRANKECOVO PROROČANSTVO

Ivo Mijo Andrić

- Samo idioti drže pse u stanovima – kaže mi rezignirano susjed Brankec iz Klaićeve, dok sjedimo na klupi u parku iza ministarstva zaštite okoliša. Za to vrijeme moj simpatični maltezer Fifi stručno i uredno zapišava stablo tek ocvalog kestena. Desnu nogu je maestralno podigao u zrak baš kao bombaš na spomeniku iz drugog svjetskog rata. Dok se žućkasta pišaća cijedi niz sasušenu koru, moj mali i očito umjetnički nastrojeni kućni ljubimac, zainteresirano promatra par koji se ljubi na susjednoj klupi. Slika iz nadrealističnih filmova, zacijelo. Ali, to zapjenjeni susjed gotovo da ne primjećuje opijen gorčinom koju rafalno istresa na ta mala nevina četveronožna bića.
- Ovaj grad je gotov. Kažem ti gotov je. Za koju godinu psi će voditi ljude na vezici. Sto posto će tako biti. Šta sto posto? Hiljadu posto, velim ti. I ljudi će zapišavati stabla kako to čini ono malo usrano pseto. Energično, u pozi KG-beovskog prokazivača upire prstom prema Fifiju, ni ne znajući da je to, zapravo, moj pas. Ili su mu svi psi isti, ma čiji bili i ma kako izgledali.
- I onaj naš gradonačelnik, za koga sam držao da je pametan i ozbiljan čovjek, izdvojio grdne novce za pravljenje nekakvog doma za pse. A staračkih domova fali nam ko u priči. Umjesto da gradi krov nad glavom socijalno ugroženima, on pravi tamo neke domove i azile za jebenu paščad.
Smijem se u sebi, a nije mi svejedno. Otkud u čovjeku tolika netolerancija prema psima. Kao da su oni krivi za stradanja u domovinskom ratu ili za pljačkašku privatizaciju u miloj nam i jedinoj državi. Kao da nas oni koče na putu u evropske i svjetske integracije. Za te i sve druge društvene nedaće susedu Brankecu krivi su jadni i nemoćni, a nadasve - dragi nam kućni ljubimci. Psi!
- Znaš li ti – obraća mi se nakon kraće stanke sa nepoznanicom u glasu – da psi ugrožavaju normalni razvoj naše djece. Jučer sam pročitao u novinama kako su moguće nesagledive epidemije zbog nekakvih parazita kojima psi zaseravaju pijesak u parkovima gdje se djeca igraju. Možeš misliti kakvo će nas zlo snaći ako ta epidemija preraste u pandemiju. Bit će to gore od ptičje gripe. Djecu će nam pokositi kao mlado žito i od nataliteta neće ostati ništa. Morat ćemo kao amerikanci uvoziti i žute i crne da sačuvamo rijetku ljudsku vrstu.
Pokušavam ga smiriti blagim, gotovo telećim pogledom i aspirinskim riječima. Ali to kod njega ne prolazi. Niti me gleda niti sluša. Nastavlja u svom tonu i još žešće nego ranije. Kao da mu je žena za ručak u juhu usula teglu feferona.
- A naša država... pih... Ni da mrdne. Boli nju ona stvar što se mi gušimo u pasjem dreku i što nam lavež ne da snu na oči. Da sam ja neka vlast, kao što nisam... ja bih u roku od 24 sata donio mjere i sve to srezao ko britvom. Ma kakve mjere, donio bih ja dekret... uredbu sa zakonskom snagom kojom bi zabranio držanje pasa po stanovima. I tko se te uredbe ne drži, taj bi mi letio sucu za prekršaje i plaćao masnu kaznu. U sudovima bih uveo rad u tri smjene kao u rudnicima i svatko bi u pola noći mogao podnijeti prijavu protiv držača pasa. Pa da vidim tko bi onda, majke mu ga, tetošio pseto u vlastitom domu. Samo da ga vidim!
Dok se susjed žesti od ljutine moj fifi, nakon obavljena posla, očijuka sa povećim labradorom. Njuška mu stidna mjesta, provjeravajući kojemu rodu pripada. No, kako tom psu nije ni do koljena, uzima zalet i zaskakuje se slobodnim stilom, gurajući pritom njušku ispod labradorovog zadignutog repa. Tu scenu zaljubljeni par s klupe prati sa smijehom, glasno navijajući i otvoreno se diveći fifijevoj medicinskoj i, dakako, muškoj radoznalosti. Vlasnica gore spomenutog labradora, gospođa u najboljim godinama, očito podupire istraživačke namjere moga kućnog ljubimca, izgovarajući svome nekakve, meni nepoznate riječi. Kao „smiri se riki“ ili nešto slično. Fifi je uporan kao i njegov gazda kad mu padne mrak na oči, i ne popušta unatoč svojoj, očito, inferiornoj poziciji. Dok ta zanimljiva pasja seansa zaokuplja moju naglo probuđenu pažnju, susjed započinje novu verbalnu tiradu protiv pasa i svega što im može ali i ne mora biti blisko.
- Znaš li ti onoga Fudu iz Jagićeve? Onoga što ga zovemo Fu-do.
Šutim zamišljeno, pokušavajući se prisjetiti o kome bi mogla biti riječ.
- E, baš toga - nastavlja susjed, prekidajući moju zamišljenost. Od toga ti je Fu-de mali unuk prije neki dan slomio nogu. Misliš da mu je noga pukla od igranja loptom ili od skakanja po klupama u vrtiću? E nije, prijatelju moj. Ni od toga niti od bilo čega drugoga. Sad ćeš ti meni reći: a od čega onda? Od zraka, možda? E nije ni od zraka, već... Aha... ajde pogađaj da te vidim. Nećeš pogoditi ni iz stote. Znam, reći ćeš da sam dosadan. Možda i jesam. Ali ja ti kažem što mi je na duši. Nisam ko ovi naši političari koji jedno govore, drugo rade, a treće – zajebavaju narod. Kod mene ti je sve po pe-esu. Kad jedno kažem, onda ti je to tako i nema šanse da može biti drukčije. Velim ti kao bratu rođenom. E, kad neznaš, reći ću ti. Fu-dina unuka potjerao je pas kad se s majkom vraćao iz vrtića i dijete je palo u neku grabu pa tu slomilo nogu. I ne samo nogu. Razderalo je čelo o grlić razbijene boce i liječnici su mu morali zašiti tri šava. Da vidiš kako mali izgleda? Grozno! Noga u gipsu, a čelo kao u marsovca, svo i zavojima. A zbog čega, pitam ja tebe? Zbog jednog običnog posranog psa kome se prohtjelo juriti malo i nejako dijete. Što nije mene, mater mu jebem, pa da mu ovom tvrdom gojzericom presudim.
Dok izgovara ovu opasnu prijetnu, susjed pokazuje na svoju desnu nogu na kojoj je stara gojzerica, dobrano blatnjava od šetnje podsljemenskim stazama za posljednje kiše. Gledam tupo u tu kvrgavu kožnatu opravu, zamišljajući kako bi bilo grozno kad bi je njezin aktualni vlasnik upotrijebio protiv moga fifija. Ledeni žmarci struje mi niz kičmu dok mi hladne kapi natapaju pohabanu hrskavicu između kralješnjaka L-4 i L-5 koji su već poodavno ušli u fazu kronične lumboišijalgije. Kako bi to bilo grozno da ovaj ovdje naprčeni i nabrijani Brankec zbog, recimo, zapišavanja drveta ili propitivanja tuđe intime, odvali nogom mog malog fifija. To bi za mene bio kraj svijeta. Potop. Pomor. Sodoma i gomora. Ne mogu zamisliti kako bi u tom odsutnom trenutku reagirao. Blagoprijekorno ili kao tigar. Kao zvijer koja brani drugu, sebi dragu zvjerku. Nezamislivo mi je to. Gotovo nepojmljivo. Možda bi ovoga ovdje sveprisutnog Brankeca izvalio kao stablo iz cipela. Ili bi mu povećao površinu ćelavog tjemena. Ili?... Ne daj mi bože da se to desi. Niti ne naslućujem kakve bi posljedice proistekle iz tog bezumnog čina.
- Kažem ja tebi, svu tu pasju gamad treba potamaniti. Kao vaške. Razumiješ ti mene? Baš kao vaške.
Novom verbalnom navalom susjed mi prekida bujucu crnih misli, vraćajući me u stvarnost i na početnu temu. Kakave kundure, kakvi bakrači, mrmljam sebi u bradu. Niti bi Brankec na fifija, niti bi ja na Brankeca. Mir je u svakom slučaju ljepši od rata. Kako god okreneš život je bolji od smrti. Ophrvan tim i sličnim mislima, zabrinutim pogledom tražim svog malog maltezera. Ne vidim ga. Kao da je u zemlju propao! Jest da je trava narasla, ali fifi je čigra koja svake sekunde skače do pola svoje visine. Odjednom mi pada crna zavjesa s očiju. Ugledah psića kako u busenu neopravdano visoke trave prazni crijevnu floru. S grčem na licu i tijelu, ali uporno i sustavno, gotovo temeljito. Kao ministar koji vladi podnosi svoje netom svršeno godišnje izvješće. Na trenutak me njegov sažaljivi pogled bića, koje traži olakotne okolnosti za započeti čin, vraća u surovu i sumornu stvarnost. Grozničavo mislim kako je teško izbaciti iz sebe sve ono što nas opterećuje. Kako je govno gadna stvar kad mu se ne ide van. Suočen sa tom golom i dozlaboga okrut(n)om činjenicom ni ne primjećujem nogu susjedovu koja se, poput pračovjekove toljage, spustila na moju novu desnu adidasku. Tek bolan stisak vraća me na poprište neumitne zbilje. Pokušavam izvući svoju nogu ispod njegove, ali to ne ide baš tako glatko. Gledam ga samilosno, tražeći oprost za nešto što zasigurno nisam učinio.
- Boli! Je li, boli? – pita me susjed gordo likujući. Potom nastavlja sve u istom tonu stiskajući jače moje već dobrano nagnječeno stopalo.
- A šta bi rekao za ove rane? Za ove otiske koje ću nositi do kraja života.
Dok to izgovara povlači nogavicu naviše, gotovo do ispod koljena. Ukazuje se podosta unakažena potkoljenica. Nagrižena i mjestimično gotovo razderana.
- Šta veliš za ove biljege? Pogledaj ih malo bolje. Vidiš li kako se bjelasaju na suncu. Kao ribe u vodi. Kao zvijezde na nebu. Šta misliš od čega su. Ha... reci... da te čujem. Da vidim je li ti poznata ova geografija. Ova povijest ljudskoga stradanja! Da vidim. Gukni golube. Znam, reći ćeš nešto što nema blage veze s istinom. Nešto kao nepažnja. Ali nije nepažnja, stari moj. Ni „n“ od nepažnje. Vidi, vidi kolike su rupe. Kolike izrasline. Znaš li od čega? Neznaš! Pojma ti nemaš. Ili se praviš! Reci, što bi to moglo biti? Ne okolišaj. Ne vrludaj kao mačak oko plota. Da te čujem.
Opet sam u gabuli. Rekao bih što mislim, ali opet, mogu pogriješit. Ispasti blesav po tko zna koji put. Tragovi na listu i cjevanici susjedove noge jasni su kao dan. Životinjski ujed. Možda pasji, a možda i od kakve druge životinje. Zahvataju veliku površinu. Kao da su konjski. I konji ujedaju kad im se ne vuče. Kad je gazda opak i kada bičem rješava sve prijepore i nesuglasice.
- Reci prijatelju. Provali. Vidim da si blizu. Samo još da zalaješ.
Vrijeđa me ta mješina u ljudskoj koži, ali nije mi do svađe. Nisam sam. Tu je i fifi, i tko zna kako bi on reagirao ako uđem u verbalnu raspravu sa Brankecom. Možda bi ga i napao. Zgrabio za nogu. Hoće to psi kad im ugrozite gospodara. Zato umjesto odgovora nastavljam započetu šutnju. Znam da je i šutnja znak odobravanja, pa skromno mislim; dovoljno je i to. Brankec se kiseli u vlastitom sosu. Vidim nije mu ugodno jer se njegova teška gojzerica dugo naslađuje mojom nježnom i odveć slabašnom adidaskom.
- Ne ide ti pogađanje, stari moj. Vidim da si van forme. Rekao bi, a nisi siguran. Teško bi ti palo ako od prve ne pogodiš. No ja ću ti reći. Pogledaj onu džukelu tamo oko koje je malo prije igralo ono malo psetance. Da, da ,onoga tamo.
Pokazuje mi rukom prema labradoru dok mu brada i cijelo donje zubalo podrhtavaju kao da su dotakli žicu od 220 volti. Oči mu se neritmično šire i skupljaju, a trepavice igraju kao da su stavljene na žeravicu.
- Vidiš li tu zvijer koju idiotska baba drži u svojih 20 ili 30 kvadrata zatrpanog stana. Koja se linja po kauču i potrošenom ćilimu i srče vodu iz posude u kojoj babetina kuva jutarnju kavicu. Eee, mene ti je onakav džukac zgrabio za nogu kad sam se najmanje nadao i zario mi svoje pogane zube sve do kosti. Pogledaj malo bolje ove ljute rane. Tu ti je zalegla njegova čeljust i malo je falilo da mi odgrize pola noge. Danas sam mogao biti invalid prve kategorije i primati mirovinu u stopostotnom iznosu. Misliš zašto nisam? Iii.... zašto ti sve ovo pričam? Pa oteli su me. Iz pasjih čeljusti oteli su me njegov gazda, a moj kum. I kuma uz njega. Izvukli su me iz ralja nemani koja mi je pokušala uništiti dobronapredujuću činovničku karijeru i otpremiti me u invalidsku mirovinu. A možda i na onaj svijet. Tko zna kako bi sve ispalo da se na zlo dalo. Kad su me kuma i kum, ni živa ni mrtva, izvukli sa poprišta stradanja a džukelu stjerali u svoju spavaću sobu, tek tad sam shvatio na što je sve moglo izaći i što me sve moglo zadesiti. Na bolovanju sam bio skoro mjesec dana. Plaću su mi umanjili za 20 posto, a štap sam nosio i za vrijeme ljetovanja u Bolu na Braču. E, tako ti je bilo prije skoro deset godina.
Nakon tih riječi susjed je najprije polako i ritualno spustio nogavicu a potom povio nogu do ugla od 90 stupnjeva. Strujni udar se naglo povukao sa moga stopala, a žmarci su mi isčezli iz kičme. Osjetio sam se kao preporođen. Došlo mi je da zapjevam od sreće. Da cupkam u mjestu kao putnik koji u zimsko predvečerje satima čeka zakašnjeli autobus. No bilo me sram pokazati kako sam se ponovo rodio i kako uživam u novonastaloj situaciji.
- A onaj džukac – javio se ponovo susjed Brankec – on ti je ubrzo završio pod kotačima najnovijeg modela audija. Izveli su ga u šetnju, a on ti, brajko moj, požurio preko ceste i ravno pod kotače jurećeg auta. I to na mjestu gdje nije bilo zebre. Završio kako je i trebalo. Kako je zaslužio. Ugristi čovjeka, molim te lijepo, i to u svojoj kući. Na pravdi boga. Reci mi gdje to ima? Ni u Zanzibaru, a ni u tunguziji. Ja sam mu tek malo nagazio rep. Onako slučajno. Iz zajebancije. Kao što sam tebi malo prije nagazio tenisicu. Ništa. Baš ništa! A on me zbog toga kao zvijer zgrabio za nogu. Mučki i pomuklo. Na smrt gotovo. A ti. Ti se nisi ni pomaknuo, a kamo li da si što rekao. Eeee... u tome ti je razlika između ljudi i pasa. Ljudi šute kao zaliveni a psi ujedaju kao omamljeni. Zato će doći vrijeme kada će psi voditi ljude u šetnju. Kao što danas ljudi vode pse. I kad će ljudi, umjesto pasa zapišavati stabla i aute. Kao što to psi danas čine. Vidio si, kao i ja, onog malog psića što je zapišao kesten. Koliko sutra to isto će raditi njegov gazda. Samo što će tada pas biti gazda, a bivši čovjek će, prijatelju moj, biti kao pas.
Upamti što ti tvoj Brankec kaže. I ne zaboravi ovaj dan!

Ne ustručavajte se da prebirate po kontejneru

naše zgrade. Mi smo gostoljubiv narod.

Dragan Ilić

BEZBEDNOST PREDSEDNIKA

Mića M. Tumarić

Postojao jednom jedan predsednik. Mnogo velike države. Ogroman namćor. Prznica. Svadljivac. Samoljubiv. Narcisoidan. Bezobrazan. Lažljiv. Nepravičan.
Mnogo je voleo da putuje. Da se pravi važan. Da prikaže moć. Plaćenu novcem poreskih obveznika. A tamo gde je on prošao, tamo trava, bukvalno, nikada više nije nicala. Zbog silnog obezbeđenja.
Ispred i iza njega išlo je na stotine vozila: limuzina, pikapova, džipova, kombija... Sve blindirana čudovišta. Povremeno su dodavana borna kola i tenkovi. Plus avioni, helikopteri, brodovi, podmornice... Čak i golubovi pismonoše.
U pratnji je bilo desetine hiljada agenata i agentica. Javnih i tajnih. Lekara. Vračara. Admirala. Mesara. Uvlakača. Kurvi. Doušnika... Svita je rasla kada bi išao u neku manju zemlju. Zbog njegovog ega. Želeo je da bude gromada u očima domaćina. Mada je rastom nizak, a u duši sitan. Služba bezbednosti revnosno je čistila sve ispred njega. Baš sve. Na početku predsednikove karijere pobila je sve opozicionare i neistomišljenike. Toliko je bilo posla da je i vojska pozvana u pomoć. Svi rodovi. Čišćenje je često podrazumevalo nasilno iseljavanje čitavog grada. Zavarivanje svakog poklopca kanalizacije. Zaključavanje poklopaca klozetskih šolja. Dok on prolazi, niko ne sme ni da prdne.
Uklanjanje saobraćajnih znakova i putokaza se podrazumevalo. Isto je važilo za bandere, dalekovode, televizijske antene, crkvene tornjeve... Svi prozori, koji su gledali na ulice kojima se predsednik kretao, bili su zatvoreni. Preko njih zakovane daske ojačane specijalnom legurom neprobojnog čelika.
Iz bolnica su izbacivane boce sa kiseonikom, rentgen, ultrazvuk,laseri, magnetna rezonanca i drugi aparati. Dečji vrtići ostajali su bez igračaka u vidu aviona, tenkova, pištolja, pušaka i mačeva.
Često su rušene i fabrike! Ako su na koridoru kojim prolazi predsednik. Na primer, one za proizvodnju sirćeta, jestivog ulja, ali i klanice, pekare, mlekare. Imaju kotlove koji mogu da eksplodiraju.Zato bi takave pogone bezbednjaci jednostavno sravnili sa zemljom. Ljudi iz njegove službe bezbednosti probali su hranu i piće pre njega. Priča se da su i ženske isprobavali. Da nemaju, možda, eksploziv u nekoj od telesnih šupljina.
Kad je on išao na put, ako je oblačno, bezbednost je pucala u nebo. Pucala je i na sve putničke avione udaljene manje od sto kilometara. Uz put su ubijani i znatiželjnici koji su imali: dvogled, fotoaparat, kameru, upaljač, tabakeru, bajpas, veštački kuk...
Godinama je najčuvaniji predsednik živeo mirno i bezbrižno. Niko mu ništa nije mogao. Ni ljudi, ni đavo. Od svega ga čuvala glomazna služba bezbednosti.Najmoćnija. Najbolje plaćena. Od kada je sveta i veka.
Jednog jutra, na zaprepašćenje saradnika, sobarica je predsednika pronašla mrtvog. Na podu spavaće sobe. Okliznuo se. Na prezervativ! Onaj od sinoć. Napunjen za vreme koitusa sa savetnicom.
Pošto supruga odavno nije smela da dođe u njegov krevet. Zbog bezbednosti.

ZA(K)LON

Rade Đergović

Opet bih rekao nekoliko reči o ovom novom Zakonu o zabrani diskriminaciji. Nema šta, Zakon je na mestu. Kao običan građanim, koga niko i ni za šta ne pita, zalažem se za podjednaka prava svih ljudi na ovoj planeti. Nemam ništa ni protiv crnih, ni protiv žutih, ni protiv crvenih, a boga mi ni protiv onih koji stalno menjaju boju, pa se ne zna koja im je matična. Brinu me, iskreno, oni koji u poslednje vreme tako nasilno idu dupetom napred. Verovatno su shvatili da se idući glavom ne može mnogo toga postići. Sve što je u Srbiji povezano sa glavom, nema šansu da uspe.
Ali, bojim se da nam se ne piše dobro ni sa ovima kojima je iz glave došlo u dupe, jer svet je postao strašno nastran, pa čisto sumnjam da će dupe izdržati. Ipak smo mi nejaki.

Obama Carlos Latuff - BRAZIL

IZLAZ Slobodan Srdić - SERBIA

CIA je najavila raspad Evrope do 2020. godine!

Baš kad Srbija treba da udje u nju!

Slobodan Žikić

THE FUTURE IS WRITTEN

Sabahudin Hadžialić

...i ne može, nažalost, ni biti drugačije....

Pokušavam na trenutak zanemariti svu kaljužu kojom je žestoko optočena ova zemlja. I mržnju, i zavist, i ljubomoru, i aparthejd, i nebulozu, i neznanje, i ignoranciju, i svo ono mediokritetstvo koje nas svakodnevno zapljuskuje gurajući pravednike ovdašnje ka žarištukraja.

Pokušavam na trenutak zanemariti šverc, drogu, trgovinu ljudima, neplaćanje poreza,silovanja, samoubistva, saobraćajne nesreće, i svo ono mediokritetstvo koje na pijadestalsuperiornosti postavi neznalice duha što sebe zvijezdom vodiljom naše sudbine zovu.

Pokušavam na trenutak zanemariti podijeljenost sporta, školstva, kulture i ljudi kao isvo ono mediokritetstvo koje iznjedri neke nove osobnosti što pokušavaju nam ustoličiti nekenove istine, crno- bijele.

Pokušavam na trenutak zanemariti pirateriju u svim njenim oblicima, inflaciju knjiga i„pisaca“ koji nas svakodnevno obasjavaju svojim „istorijskim“ djelima a da im tragove nipotomstvo neće znati pronaći, kao i svo ono medikritetstvo što uspostavi mnoštvo mogućnostiza negaciju kvalitetne kreacije koja pretpostavku kulturnog razvoja društva znači.

Pokušavam na trenutak zanemariti nestručnost doktora, inženjera, novinara i inih dokprimaju diplome u ruke od strane svojih, postratnim oreolom ovjenčanih, škola. Jer, zaboga,valja učiti, a šta, nije važno...bitno je učiti, učiti, a pokušavam i zanemariti i svo onomediokritetstvo koje iznjedri vrhunske stručnjake što prepisuju magistarske radove, doktorskedisertacije i naučna djela a da nijednoga trenutka ne trepnuše od mučnine zbog toga.

Pokušavam na trenutak zanemariti činjenicu da svaka država ima svoju mafiju dokovdje neka nova „mafija“ ima svoju državu, kao i svo ono mediokritetstvo koje ne dozvoljavakreativnost pojedinaca što općem streme uobličiti u zajednički cilj jednoga društva.

Pokušavam na trenutak zanemariti to da sam Bošnjak, Hrvat i/ili Srbin „na baterije“kao i svo ono mediokritetstvo koje ime stavlja ispred znanja i umijeća.

Ali, ne uspijevam zanemariti najvažniju stvar koja je „uslov svih uslova“ za gorenavedeno. Šta mislite o čemu se radi? Odgovor je jednostavan, zaista, jednostavan:

Sve dok narodi/ljudi/gradjani/žene/djeca/starci/mladi/ ovih prostora ne budu shvatili da onaj drugi i drugačiji nije tu da bi ih „klao, ubijao i palio“, ovdje prosperiteta nema.
Sve dok narodi/ljudi/gradjani/žene/djeca/starci/mladi ovih prostora ne budu shvatili da vidjeti trun u tudjem a ne vidjeti balvan u vlastitom oku nije prednost već mana, ovdje prosperiteta nema.
Sve dok narodi/gradjani/žene/djeca/starci/mladi ovih prostora ne budu shvatili da država znači i odgovornost, vjerovanje, ljubav, poštenje, znanje i suživot, ovdje prosperiteta nema.

A kada se to može i očekivati? Ne prije 2109 godine. Za stotinu godina. Jer nas tada neće biti. A nismo ni bolje zaslužili. Sada.

BUDUĆNOST JE NAPISANA

Trebalo bi da nas prime u Evropu pa da vide šta

je to zajednički život u kome niko ni skim ne

može.

Živko Vujić Živuj

BenHeine

Ben Heine - BELGIUM

U BiH je sve normalno osim Srba, Hrvata i

Bošnjaka s visokim predstavnikom na čelu.

Živko Vujić Živuj

Basna

Lav i hijene

J.Mrkalj Kadmus

Lav spada u familiju mačaka (lat.Felidae).Najpoznatiji je afrički lav (lat.Pantera leo).Ima okruglu čupavu glavu, mekano krzno, jake šape i oštre kanđe i vitko telo. Zaista je pravi kralj životinja.
Dan prije izbora za novog kralja životinja je lav mirno dremao u hladovini i čekao nočni lov. U dremežu mu se sanjalo, da jede meso mlade zebre. Tako je u polusnu povremeno sa svojim zverskim zubima zaškrgutao.
Na drugom rubu savane su se sakupljale hijene na pred izborni kongres. Po završenom dnevnom čiščenju uginulih životinja i ostataka bile su vesele i stalno se kikotale. Poznato je, da se hijene hrane otpadcima i mrtvim životinjama. Za njih je karakteristično da strašno smrde, mnogo su proždrljive i mnogo su plašljive. Slične su psima ali se od njih mnogo razlikuju.
Na tom izbornom kongresu je svoj izborni govor počela šarena hijena (lat.Crocuta crocuta):
»Drage moje drugarice hijene. Na sutrašnji dan, kada su izbori mi moramo izabrati novoga kralja iz naših redova. Nas hijena je najviše. Mi smo najzaslužnije, da u našoj državi savani nema epidemija, jer pokupimo sve smeče i zarazne mrtve životinje«.
Sve hijene, šarene, sive i bele su sa svojeim lajanjem i kikotom odobravale ponuđeni predlog.
Dok su hijene derenčile i sve glasnije se kikotale, najedamput se ko grom prolomi rika lava, kojeg su hijene probudile. U trenutku sve hijene umukoše i sa podvijenim repovima otrčaše u svoje brloge.

Moral, koji je sjedio na grani sa skupinom pavijana poče da brunda:
»Kukavice uvek ostanu sakrivene i onda kada među životinjama zavlada demokracija«!

Aforizmu ukazujte puno poverenje samo ako

iznosi poluistinu.

Živojin Denčić

IZJAVA MUSLIMANA NA BATERIJE: OVAJ PUT SMO TO SAMI SEBI URADILI?!

***

ČISTI IDEALI

Jasmina Šikić Jašiki

Ja dižem ruku, u ime časti,
za komad mesa neću da prodam,
reč što sam dala- za šaku vlasti,
dignute glave ja ću da hodam.

Klanovi bednih, sramotno služe,
sa tuđih leđa zguljene kože,
da na planeti ostanu duže,
da seme svoje u zlu namnože.
---

I upri prstom u moje čelo,
blatnjavom motkom ti me raspali,
ispod tvog blata, moje je belo,
čisti su moji ideali!

***

NABAVKA

Zorica Sentić

kupi ...kupi ...
dve tikvice i banane
i jabuke
dva plava patlidžana
tri kruške i narandže
malo belog i crnog luka
ne zaboravi paprike
jaje i nanu
grožđe
tri četiri paradajza crvena
vezicu peršuna
i kilogram krompira
ulje, brašno, puter
sir
nemoj vina, imam
ni hleba, umesiću
ne zaboravi lipu
kamilicu
kanelu
i uzmi po kesicu bibera i soli
i razne travke
malo pečuraka
i... još nešto čega je tvoja duša žedna
al' uzmi molim te
i iglu i konac
treba da ti zakrpim čarape
dok ti spremaš večeru

***

NA MOM PUTU

Slobodan Maksimović

U znaku poprečno presečene jabuke,
sa crvenom maramom oko vrata,
sa mnogo rada i znanja, ali bez muke,
živeo sam u zemlji radnika i seljaka
na mom putu u zemlju predaka.

Sada, u znaku nekakvog orla dvoglavog,
bez crvene marame oko vrata,
sa etiketom crvenog, bivšeg i propalog,
živim u zemlji levaka i dešnjaka
na mom putu u zemlju predaka.

Još su mnoga iskušenja do kraja moga puta.
Bez ikakve marame oko vrata,
strepim da li će biti za koru hleba žuta
u dolazećoj zemlji bogatih i prosjaka
na mom putu u zemlju predaka.

Ali se nadam da će sve drugačije da bude
kad za mene ponesu crne marame oko vrata.
Biće to trenutak žalosti za neke ljude
u bogatoj zemlji radnika i seljaka
a ja ću sasvim da odem u zemlju predaka.

***

Neotkani Sizif

Sabahudin Hadžialić

Ogledalo
razbijeno ostade,
jer ja
pokušavah
izmijeniti sopstveni imidž
tolerantnog,
čudjenju vrijednog,
pjesnika.
Pokušavah
izmijeniti sliku
u
ogledalu
sudbine.
Da ne budem više prvi!
Da ne budem više drugi!
...
Da budem normalan i stidan!
Da budem običan lik u moru osobnosti!
...
Ogledalo nije izdržalo.
Ostadoh samo
onaj
što bješe pokušao
i
ostao na tome.

***

Slobodan Trikić

Prerana smrt

jednodnevne muve

Jedan žabac slasno je smaže
Tek što ujutru napusti stan
Zadnje što je uspjela da kaže
Bilo je :“Danas nije moj dan”.
Nosio se sa mišlju
Nosio se sa mišlju.
Bila je jaka al' ni on se nije dao.
Na kraju se pomirio sa njom
i na kauč mrtav umoran pao.

Tajna uspjeha cvjećara
s govornom manom

Srećko je najbolji cvjećar u gradu
Snabdjeva skupštinu i gej paradu
On jedini ima ono što svi vole
Kuranfile,ljupičice i gladidole.

Oksimoron daje

savjet hiperboli

Malo pretjerujete, kolegice
i premda ste čuli milion puta
ponoviću vam originalni kliše:
« U poeziji manje je više ».

Sizif u krevetu

Gurao je gurao, gurao,
sve je od sebe dao,
a onda mu je pred
samim vrhom pao.

Jedna ševa čini

proljeće

"Ne znam za laste,
al` ševa čini proljeće",
reče moja supruga
cvjetajuć od sreće.

Pjesmica porodicnog cvrčka
koji se odmara poslije ručka

Živjele sapunice
i crtići
Oni donose
mir u kući !

U se i u svoje kljuse

Više se ne uzdam
u politiku, EZ i Ruse
već kao i prije
u se i u svoje kljuse.

Filmske zvijezde

Nekada davno
bili su slavni par
Ona je sada
ex-bomba

A on samo

super star.

Ahilova peta

Pričao joj je mitove o muškosti,
o snazi i velikoj izdržljivosti,
al` kad su se našli u krevetu
brzo otkri njegovu ahilovu petu.

Jadi ginekologa

Kurtza

Prsluk mi nimalo ne puca

Što se žene kikoću
kad kažu: ”bila sam kod Kurtza”.
Ali tek će biti bruke, brate slatki
kad saznaju da to znači kratki

Prašenje

Hajde da se prašimo malo
Zamoli krizantemu tulipan
Neću s tobom da se pipam, lalo
Ja sam dama, a ti običan klipan.

***

Živko Vujić Živuj

ULOVLJENI

Love nas
Dok ne ulove
A kad ulove
Pišu nove uslove

SVE JE ISTO

Kako zaviti u čisto
Sirotinjsku krastu
Kako kad sve je isto
Samo cijene rastu

EVROKAZNE

Nama su ugrožena
Sva ljudska prava
Dok nas Evropa
Stalno kažnjava

EVROSAVJETI

Teško tebi
Napaćeni svijete
Dok ti Evropa
Dijeli savjete

EVROUKORI

Nama je suđeno
Da uvijek bude gore
Dok nam Evropa
Dijeli ukore

KOMENTAR NEDELJE/NEDJELJE/SEDMICE

REDAKCIJE ŽIKIŠON-a:

Zaista, u čemu prođe proteklih devetnaest demokratskih godina

TO JE NJIMA NAŠA BORBA DALA...(IV dio)

Srbija na istoku
XXX

Dve greške te godine...

Dana 24.3. se navršilo deset godina od početka vazduhoplovnih napada 19 članica NATO na Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ). Godišnjica bombardovanja Srbije obeležena je zvukom sirena u podne, u znak sećanja na stradale i polaganjem venaca na spomenike žrtvama. Vlada Srbije je održala posebnu sednicu. Građani se nerado sećaju tih dana, a pitanjem da li se bombardovanje moglo izbeći u javnosti se malo ko bavi. U noći kada je u centru Beograda razorena zgrada Generalštaba, Ratko Bulatović ostao je bez obe noge. Sa kolegama iz štaba civilne zaštite posle prve detonacije izašao je na lice mesta, drugu nisu očekivali: "Sećam se strahovitih detonacija dve bombe, pao sam na trotoar. Pokušao sam preko radio-veze da se javim kolegama, međutim, nekoliko sekundi posle ranjavanja izgubio sam svest." Deset godina kasnije, zgrada Generalštaba izgleda potpuno isto, a pitanje da li se bombardovanje moglo izbeći i dalje je tema kojom se u javnosti malo ko bavi. Pisac i akademik Milorad Pavić na 1999. godinu danas gleda: "Kao na dve greške, i onih koji su bombardovali i onih koji su bombardovani."

XXX

Policija trenira torturu

Iako vlasti u Srbiji tvrde da sistematske i organizovane torture nema, mnogi skorašnji slučajevi ukazuju da je zbog prekoračenja ovlašćenja javnih službenika, najčešće policajaca, život građana i dalje ugrožen. Mnogi veruju da je poslednji primer policijske torture ubistvo (24) Đorđa Zarića, kojeg je nakon ulične potere ubio pripadnik intreventne jedinice MUP-a Srbije. U poslednjih nekoliko meseci bilo je više primera slučajeva prekoračenja ovlašćenja pripadnika MUP-a ili nekog od oblika torture. Može zvučati čudno, ali primeri policijske torture mogu se videti na sajtu YouTube. Pripadnici interventne brigade sami sebe su snimali tokom hapšenja kradljivaca automobila, koji pri tom nisu pružali nikakav otpor. Policajci su se nad njima iživljavali, šutirali, psovali i šamarali ih dok su im lisice bile na rukama.
Zamenik premijera i ministar policije Ivica Dačić ukazao je na neophodnost zajedničkog delovanja policije, tužilaštva, javnosti i nevladinog sektora u sprečavaju bilo kog oblika torture u Srbiji, ističući da većina policajaca profesionalno obavlja svoj posao.On je na konferenciji o sprečavanju torture rekao da se ne može govoriti o policijskoj torturi, već o prekoračenju ovlašćenja pojedinaca, navodeći kao primer slučaj kada je na Novom Beogradu pripadnik interventne jedinice ubio mladića Đorđa Zarića.

XXX

Bosna i Hercegovina ni na zapadu ni na istoku

Zatražena dodatna zaštita za poslanike iz RS

Predsjedavajući Zastupničkog doma državnog Parlamenta Beriz Belkić izrazio je uvjerenje da tokom sjednice doma, u srijedu, na kojoj se očekuje usvajanje amandmana 1 na Ustav BiH za Brčko Distrikt, neće doći do bilo kakvih ekscesa, incidentnih situacija ili neugodnosti za bilo koga. Belkić je ovo izjavio nakon što su poslanici iz Republike Srpske zatražili od nadležnih sigurnosnih službi da preduzmu sve radnje i omoguće normalno održavanje sjednice. Entitetski poslanici, naime, na taj način su izrazili negodovanje zbog prošlosedmičnih incidenata u Parlamentarnoj skupštini BiH kada su u holu postavljeni plakati aktivista nekoliko bošnjačkih organizacija.

Poslanici iz Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine zatražili su dodatne mjere sigurnosti tokom rada Parlamenta. Inicijativu je pokrenuo poslanik SNSD Slavko Jovičić. Povod za ovakav zahtjev je incident koji se dogodio tokom javne rasprave o amandmanu na Ustav BiH koji se odnosi na rješavanje statusa Brčko Distrikta. Tada se nekolicina predstavnika nevladinih organizacija za govornicom žustro usprotivila ovakvom rješenju statusa Brčkog, te u skupštinskoj zgradi lijepila plakate uvredljive sadržine.

XXX

Iz BiH otišlo 200.000 Hrvata

Broj Hrvata koji žive u glavnom gradu BiH dvostruko je manji od predratnog. Od 37.000, koliko ih je u Sarajevu živjelo prije rata, prema podacima nevladinih organizacija ostalo je oko 20.000. Nije bolja situacija ni u ostalim dijelovima BiH.
Budući da se popis stanovništva još uvijek čeka, procjena je da u BiH sada živi oko 570.000 Hrvata, odnosno da je zemlju zauvijek napustilo njih skoro 200.000. Na odlazak Hrvata, ali i drugih koji ne vide perspektivu u BiH, upozorio je nedavno i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.

Prema procjenama Katoličke crkve u BiH, samo u prošloj godini iz Sarajeva se iselilo oko 1.000 Hrvata. Na to je nedavno upozorio i vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Odlazak, kada je riječ o Sarajevu, motivisan je ne samo političkim nego i privrednim razlozima, smatra Puljić dodajući kako i etničke razlike ostaju bitna prepreka za istinski suživot. Predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak, profesor Franjo Topić smatra da su razlozi odlaska iz glavnog grada BiH uglavnom ekonomske prirode.

XXX

Veto na dvojno državljanstvo sa Crnom Gorom

Član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić proglasio je odluku koja se tiče ugovora o dvojnom državljanstvu sa Crnom Gorom destruktivnom po vitalni interes Federacije BiH. U obrazloženju se navodi da takvi ugovori, sa bilo kojom zemljom, ne vode rješenju problema jer se dvojno državljanstvo u bh. zakonodavstvu uslovljava bilateralnim ugovorima između zemalja koje daju državljanstvo.
Kako je potvrđeno u Predsjedništvu BiH, Silajdžić je imao isto obrazloženje kao i za odbijanje ugovora o dvojnom državljanstvu s Hrvatskom jer zahtijeva izmjenu člana 17 Zakona o državljanstvu BiH.

XXX
Crna Gora na jugu

Predizborno širenje pesimizma i optimizma

U Crnoj Gori tokom predizborne kampanje političke partije mnogo obećavaju. Vlast širi pretjerani optimizam, a s druge strane, opozicija krajnji pesimizam.
Priča o „svijetloj budućnosti“, na ovim prostorima je duboko ukorijenjena čak decenijama unazad, odnosno, iz vremena poslijeratne Jugoslavije. Danas, kada građani žive najteže dvije decenije poslije Drugog svjetskog rata, opet, umjesto kvalitetnog života u sadašnjosti, stalno dobijaju obećanja da će jednog dana imati život kakav priželjkuju. Premijer Milo Đukanović u nastojanju da pošalje optimističku poruku kaže da će ekonomija biti stabilna i tokom krize, te da Crnu Goru očekuju značajne investicije. Građanima Đukanović nudi i viziju:
"Imamo viziju mediteranske, razvijene Crne Gore, kao prestižne turističke destinacije, i imamo dovoljno strpljenja da kontinuirano ispunjavamo standarde koji će Crnu Goru uskoro učiniti punopravnom članicom Evropske unije."
Funkcioner opozicione Socijalističke narodne partije Aleksandar Damjanović predizbornu ponudu vladajuće koalicije smatra nerealnom:
"Jasno da je da su Crnoj Gori potrebne velike investicije i veliki projekti poput autoputa i dokapitalizacija i valorizacija resursa, međutim, mi u SNP-u smatramo da sadašnja Vlada i koalicija DPS-SDP jednostavno nema te kapacitete."

XXX

Prvi prilog na albanskom i to pred izbore

Javni servis Radio Televizije Crne Gore je 23.3.2009.g. prvi put u nacionalnom dnevniku emitovao prilog na albanskom jeziku. Zanimljivo je da se to desilo sedmicu uoči izbora. Da li će to postati praksa na Javnom servisu?
Zanimljiva priča o Štjepanu Ivezaju, dugogodišnjem profesionalnom fotografu koji sakuplja starine, sinoć je u nacionalnom dnevniku Radio Televizije Crne Gore objavljena na albanskom jeziku sa titlom na službenom. Takozvani pozitivan iskorak Javnog servisa koji je tako proširio svoju ulogu u pravcu veće integarcije manjina u crnogorsko društvo upao je u oči posebno ako se uzme u obzir da je objavljen samo sedmicu uoči prijevremenih parlamentarnih izbora zbog čega ostavlja trag sumnje da li će to postati praksa.

XXX
Hrvatska na zapadu

Pad prometa nekretninama

Promet nekretninama u Hrvatskoj pao je u siječnju ove godine čak za 80 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. No, unatoč padu prometa nekretninama, u Hrvatskoj još uvijek nema osjetnijeg pada cijena stanova, kuća i zemljišta. Analitičari predviđaju da će doći i do toga, ali ipak ne drastično, osim kod prenapuhanih cijena.
Prosječna cijena stana u Zagrebu, u odnosu na prošli tjedan, nije pala, već je porasla za 0,67 posto, pa je prosječni kvadratni metar i dalje iznad 2.000 eura, točnije 2.092 eura. Negdje je dovoljan samo i "pogled na Zagreb", kao recimo u južnom, prigradskom selu Berozivica, pa da se cijena ne spušta ispod 1.300 eura:

"Svaki stan ima svoj posebni ulaz. Iz dnevnog boravka se izlazi na Zeleni vrh s pogledom na Zagreb."

O elitnim sjevernim dijelovima grada da i ne pričamo, neke su dosegle i 6.000 eura po kvadratu, ali kriza će, ističe ekonomski analitičar Damir Novotny, kao i u svijetu, najprije srezati ono što je nerealno i prenapuhano:

"Imamo klasičan balon cijena koji se sada ispuhuje i očekujemo da će se nastaviti trend spuštanja cijena na tržištu nekretnina i u Hrvatskoj."

Jasminka Oreški iz Realis Centra Nekretnina:

"Mislim da cijene neće pasti drastično. Ne pričamo o onim cijenama koje su 3.000 eura, već o onima koje su od 1.600 do 2.000 eura, koje su realne cijene."

No psihoza na tržištu je očita. Podatak o padu prodaje za čak 80 posto u siječnju mnoge je zaustavila u namjeri kupovanja, tržište je zamrlo, pa se banke i građevinari dovinjavaju raznim akcijama kako bi privukle kupce. U agenciji Eurointerijeri iznajmljuju tako potencijalnim kupcima dovršene stanove u visini rate kredita, na godinu ili dvije, dok im situacija s krizom, poslom i kreditima ne bude jasnija.

XXX

Vlada razbila sindikalni front

Sindikati državnih službenika prihvatili su zamrzavanje plaća na razini prošle godine, a sindikati javnih službi odbijaju dogovor s Vladom. Mogući su štrajkovi u prosvjeti i zdravstvu.
Kako se i najavljivalo, Vlada je uspjela razbiti sindikalni front i privoljeti bar dio sindikata, koji plaće dobivaju iz proračuna, na popuštanje – sindikati državnih službi, koji zastupaju 65.000 državnih službenika i namještenika u ministarstvima, policiji, carini, pravosuđu, poreznoj upravi i uredima državne uprave na terenu, pristali su na zamrzavanje plaća na razini konca prošle godine. Dakle, osnovica plaće iznosit će im mjesečno 685 eura, umjesto 730, koliko su primali prva dva mjeseca ove godine.

XXX

Slovenija na sjeverozapadu

Streljal na napadalca

20-letni Celjan je svojega očeta obvestil, da sta ga dva moška pretepla in oropala. 50-letni oče se je odločil, da bo vzel pravico v svoje roke.

V soboto ponoči je v Celju prišlo do streljanja, v katerem je bil 23-letni Celjan hudo ranjen, so sporočili celjski policisti.
Pred tem je v enem izmed gostinskih lokalov prišlo do prepira, ki se je sprevrgel v pretep. Dva moška, gre za 35- in 23-letnika, sta pretepla 20-letnika in mu odvzela 160 evrov. Poškodovani je poklical svojega očeta in mu povedal, kaj se je zgodilo. 50-letni oče je prišel v lokal, toda moška sta v družbi še dveh oseb že zapustila kraj dogodka.
Oče in sin sta z osebnim vozilom sledila skupini. Dohitela sta jih na Jamovi ulici, kjer je 23-letnik na njunem vozilu razbil šipo. 50-letni oče pretepenega in oropanega mladeniča je na napadalca streljal in ga zadel v predel prsi. 23-letnik se je pognal v beg, oče pretepenega pa je še enkrat ustrelil za njim. Tokrat ga ni zadel.
Ranjenega 23-letnika so z reševalnim vozilom odpeljali v celjsko bolnišnico in je še vedno v življenjski nevarnosti, so sporočili policisti. 50-letnika so policisti našli na njegovem domu in ga aretirali. Zoper njega so podali kazensko ovadbo zaradi suma storitve kaznivega dejanja poskusa umora. Privedli so ga k preiskovalnemu sodniku, ki je zanj odredil pripor.

Pahor: Ni razlogov za paniko
Slovenija letos s štiriodstotnim znižanjem BDP

Strateški svet za gospodarstvo se je na današnji seji seznanil s spomladansko napovedjo urada za makroekonomske analize in razvoj (Umar), po kateri bo Slovenija letos zabeležila skrčenje obsega bruto domačega proizvoda (BDP) v višini štirih odstotkov, je povedal premier Borut Pahor. Ob tem je poudaril, da ni razlogov za paniko.

Pahor je po koncu strateškega sveta za gospodarstvo v izjavi za medije napovedal, da se bo zato že prihodnji teden sestala krizna skupina ministrov, ki bo začela pripravljati ukrepe, s katerimi bodo omogočili, da bo Slovenija izšla iz krize močnejša.

Po zadnjih pričakovanjih vladnih analitikov naj bi Slovenija letos zabeležila 0,6-odstotno gospodarsko rast.

XXX

Makedonija na jugoistoku

Селмани ги сруши етничките и партиските бариери

Нема гласачко место на кое не се гласало за Селмани. Редниот број 1 го заокружувале и Македонците, но и Албанците кои инаку гласаат за другите албански партии.
Околу 56.000 гласа од освоените 150.000 ги дале неалбанци, во најголем дел Македонци, но и Роми, Бошњаци, Македонци-муслимани и Турци.
„Селмани беше единствениот којшто понуди обединувачка порака, тој имаше доста позитивна кампања, самиот слоган сугерираше промени, сугерираше будење, сугерираше нови вредности“, изјави Марија Ристеска, политички аналитичар.
Иако неговата партија не освои ниту едно градоначалничко место, а само во четири оди во вториот круг, Селмани убедливо победи во сите поголеми градови со мешано или доминантно албанско население, со исклучок на Тетово.
Освои двојно повеќе од конкурентите во Гостивар, Струга, Дебар и Чаир.
Речиси 150 илјади гласови што ги освои Селмани се апсолутен рекорд за кандидат за претседател Албанец. На претходните избори Гзим Остерни од ДУИ имаше 134 илјади гласа, а пет години претходно Муарем Реџипи од ДПА имаше 131 илјада.
Скоро во општините со доминантно македонско население, за Селмани гласале од 5 до 10 отсто од граѓаните. Најмногу, 12 отсто, освоил во Радовиш.
Во Валандово, родното место на двајца од кандидатите, за македонскиот Обама гласале 407 граѓани или околу 6 отсто. За да го задржи ваквиот рејтинг, Селмани, според Ристеска, ќе мора партијата во иднина да ја отвори и за неалбанците.
„Доколку се промени концептот на партијата, веројатно ќе има, не можам да тврдам, но може да се очекува одржување на ова гласачко тело“, рече Марија Ристеска.
Слабата излезност во Западна Македонија, според Центарот, е главната причина поради која Селмани не успеа да влезе во вториот круг.
Над 50 отсто излезност имаше само во Арачиново и Сарај, за разлика од источниот дел на земјава, каде излезноста се движеше од 70 до 80 отсто.

XXX
Рен очекува и изборното финале да биде фер

Охрабрен сум од заклучоците на набљудувачката мисија на ОБСЕ/ОДИХР дека изборите во Македонија биле успешни и ги исполниле повеќето меѓународни стандарди, вели еврокомесарот за проширување Оли Рен.

- Во изминатите месеци ЕУ инсистираше на важноста на овие избори за европската иднина на земјата. Внимателно го следев текот на првиот круг од изборите и гледам дека нашата порака е разбрана. Граѓаните на земјата мудро ја искористија можноста да го остварат своето демократско право и да гласаат. Државните институции одиграа важна улога во обезбедувањето најдобри можни услови за гласање, како и за доставување на избирачкиот материјал до повеќето гласачки места и покрај снежното невреме - истакнува Рен. Првиот круг, посочува еврокомесарот за проширување, е само полуфинале од изборниот процес.

- Финалето ќе се одржи за две недели и очекувам да биде фер. Уште еднаш нагласувам дека тоа е патот кон ЕУ - порачува Оли Рен.
Еврокомесарот вчера во Брисел повтори дека остануваат истите услови кои се неопходни да се исполнат за да се почнат преговори за членство. Слободни и демократски избори се еден од тие услови и поради тоа тој смета дека Македонија има реални шанси да ги почне преговорите.

zikison_0

The results of 2nd" Molla Nasreddin- Azerbaijan 2009 " International Cartoon Contes

Lav i hijene

IZJAVA MUSLIMANA NA BATERIJE: OVAJ PUT SMO TO SAMI SEBI URADILI?!

***

***

Prerana smrt

jednodnevne muve

Oksimoron daje

savjet hiperboli

Sizif u krevetu

Jedna ševa čini

proljeće

U se i u svoje kljuse

Filmske zvijezde

A on samo

super star.

Ahilova peta

Jadi ginekologa

Kurtza

Prsluk mi nimalo ne puca

ULOVLJENI

SVE JE ISTO

EVROKAZNE

EVROSAVJETI

EVROUKORI

Dve greške te godine...

Policija trenira torturu

XXX

Zatražena dodatna zaštita za poslanike iz RS

Iz BiH otišlo 200.000 Hrvata

Predizborno širenje pesimizma i optimizma

Prvi prilog na albanskom i to pred izbore

Pad prometa nekretninama

Vlada razbila sindikalni front

XXX

Slovenija na sjeverozapadu

Streljal na napadalca

20-letni Celjan je svojega očeta obvestil, da sta ga dva moška pretepla in oropala. 50-letni oče se je odločil, da bo vzel pravico v svoje roke.

Mogao bih da vam kažem šta je pokojni

ministar rekao pokojnom direktoru dok su

sedeli kod pokojnog biznismena.

Ako bih hteo da budem pokojni.

Živko Vujić Živuj

SUPER DONACIJA

DONACIJE

MUĆAK

STRIP PROVALE - Outbreak

Franja Straka - SERBIA

Copyright © Zikison, 2008/2009. Autors & Zoran Matic Mazos. All Rights Reserved.

Sva prava zadržana. Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.