The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkans

zikison-maskota

ŽIKIŠON saznaje da će uskoro na,

060914035

BHT1 (državnom javnom TV servisu Bosne i Hercegovine) uskoro i satiri biti otvorena vrata.

O detaljima više u narednom broju.

***

POLEMIKA OSLOBODJENJE

13.4.2009.g.

JESU LI BOSANCI I HERCEGOVCI IZGUBILI SMISAO ZA HUMOR

Od smijeha

nema boljeg

lijeka

Od Nasrudin hodže do današnjlh Fazlinovića
Jesmo li to zaboravll! da se šallmo i smljemo? Nekad je naš humor bio prepoznatljiv u cijelom regionu, Imall smo ga I za Izvoz, a gdje smo sada?

Džemal Dragolj

Otkako je stari Travnlk nastao i otkad su veziri napravili novu prijestolnicu (a možda oni ranije), u Bosni je humor imao svoje mjesto. Po predanjima, bogati trgovci su birvaktile plaćali Ijude da osmišljavaju zgode i nezgode. koje bi se godinama prepričavale. U to su doba čaršije bile poznate po ljudima i njihovim dogodovštinama. Zapravo, njihove su se anegdote zadržale i do današnjih dana.

Pet minuta smijeha

Čak iz dalekog Stambola donosili su konjanici u pisanom obliku šaljive priče koje su u tadašnje vrijeme bile popularne. Izbjegavajući careve naredbe, mudri Nasrudin-hodža prvo je zbijao šale na svoj račun, a zatim na račun drugih, što su to tadašnji pisari bilježili. Priča se da je Nasrudin-hodža bio veoma pametan i dosjetljiv čovjek. Kad su mu jednu noć upali lopovi u kuću, on se sakrio u ormar. Kad su lopovi shvatili da se nema šta ukrasti u kući, a nema ni Nasrudina, otvoriše ormar. U ormaru, čuči Nasrudin-nodža. Ugledavši ga, lopovi mu rekoše: E, moj dodža, mi ti pljačkamo kuću, a ti se sakrio u ormar. Nasrudin-hodža odgovori u svom stilu: E, moji momci, stid me što nemate šta ukrasti, zato sam se sakrio u ormar.
Ova bi se šala mogla i danas primjenjivati. I da ne nabrajamo druge anegdote, nego da se mi vratimo našoj stvarnosti. Naš domaći, bosanskohercegovački humor naprosto kao da je nestao. Narod se jednostavno o svom jadu zabavio, pa na humor zaboravio.

Vicijada: PLJAČKA
Pljačkali Bosanac i Crnogorac banku u Americi i nakon uspješno obavljenog posla, došli u stan. Veli Bosanac Crnogorcu: Ustaj ljenčino, da brojimo pare. „No, Bogami. Upali televizor, sad će CNN da javi koliko smo ukrali.

ZAKLETVA
U svakom političkom sistemu političari na prvoj sjednici prvo usvoje zakletvu: Da Bog da se ne pomak'o s ovog mjesta.

SABRANA DJELA
Pita Suljo Muju kako se zovu sabran djela jednog uspješnog političara. Ovaj odgovara: „Sva moja obećanja“

A nikako da se sjetimo da baš humorom i zdravom šaolom mnogi stresovi se liječe. Poznata krilatica ovog vremena je da lijepa riječ i društvenu kasu otvara. Mnogi svjetski doktori preporučuju dnevno bar pet minuta smijeha. Pa bar je kod nas sve smiješno. Mi bismo se trebali stalno smijati, smijeha imamo, ako treba, za izvoz. U medijima nema odvojenog prostora za humor i humoreske. Il’ nema humorista il’ nema mjesta. Pokloni mi moj prijatelj iz prošlog vijeka Vehid Gunić lijepu knjigu, od meni dragog čovjeka Vlade Dijaka. Polagano listam i tabirim njegove šaljive pjesme i humoreske. U njegovorj biografiji čitam kako je u ono vrijeme zaglavio zatvora mjesec dana kad se šalio kako svaki dan ide slika i prilika drugu Staljinu. Taman je to odlež’o, onda Vlado dobije Golog otoka bukadar dana što je zaboravio da skine Staljinovu sliku sa zida.
Ostavio je pokojni Vlado Dijak iza sebe svoje pjesme i humoreske. Neke se pjevaju, a neke prepričavaju. Jedna od najpoznatijih pjesama je “Stanica Podlugovi”: Zima je bila sa puno snijega, Ček’o sam za Travnik vezu, Stresla je snijeg sap lave kose, Čekajući voz za Brezu. Ovu pjesmu pjeva Zdravko Čolić, a pjesmu “Selma” pjeva legendarno Bijelo dugme. Ovaj dragi čovjek volio je slobodno vrijeme provoditi u nekad poznatoj kafani San, u samoj blizini tadašnjeg radija. Volio je Vlado praviti šale na svoj račun, tako je poslao pismo Traumatološkoj klinici u Sarajevu sa molbom da mu obezbijede jedno mjesto u bolnici jer nastupa prelomni trenutak u njegovom životu.

Vladine anegdote

Evo još jedne od Vladinih anegdota. Kad je čuo koliko novca zarađuje jedna samozvana narodna vidarka muškoga imena, i Vlado Dijak je odlučio da se počne baviti nadriljekarstvom i ljekovitim biljem. Vlado Dijak je umro u Sarajevu 28. novembra 1988. u 63. godini. Na njegovoj smrtovnici je pisalo: Umor je Vlado Dijak, ambassador boema. Osim Dijaka, Sarajevo u svojim riznicama ima i vrsnog Enku mehmedbašića, čije se anegdote još prepričavaju. Nikola Škrba bio je izvor nepresušni sa svojim tekstovima koje su govorili popularni likovi Rudi Alvađ, poznatiji kao Momo i Rejhan Demirdžić, poznatiji kao Uzeir. Fistik je bio pravi bosanski alčak. Josip Pejaković sa monodramom “Oj, živote” ušao je u anale bosanskohercegovačkog glumišta. Zijah Sokolović izlazio je na svoje daske koje život znače sa svojim predsdtavama hiljade puta. Sve je to prošlost. A gdje smo sada? Nekad je javnost sa nestrpljenjem očekivala bosanski humor kako na televiziji, tako i uživo. I što je bilo i što nije, pripisivalo se das u to uradili Suljo i Mujo, doduše u većini slučajeva i pretjerano. Bilo kako bilo, imali smo taj dar za humor. Nije se mogla zamisliti ni jedna dobra fešta nez Bosanaca. Kao das mo predali i taj prirodni dar poklonili drugima ili nemamo više ideja za humor. Jedina svjetla tačka nam je humoristička serija “Lud, zbunjen, normalan”. Možda je to fitilj koji tinja da se ponovo zapali bure bosanskog humora.

PITALICE
Kad Hercegovac nosi crne čarape? Samo kad je na tajnom zadatku. Ko zviždi sa ženama starijim preko 40 godina? Samo pretis lonac.

AFORIZMI
Dana sje teško biti glup, jer je konkurencija velika.

Biti ili ne biti. Odlučio sam da bijem.

Punica mi je ko hamajlija. Stalno mi je za vratom.

Zrno po zrno i budeš izrešetan.

U ratu je kao u seksu, izgubi se mnogo krvi, a stradaju samo nevini.

Da narod krene živjeti pošteno, koliko bi policijaca ostalo bez posla.

ŽIRANT
Reklamirala jedna ugledna banka u Sarajevu svoje usluge i na prvo mjesto stavila kako daje kredite bez žiranta, dugog čekanja i previše papira. Čuo to Mujo, pa požurio u banku. Kad je popunio samo jedan obrazac, kaže mu službenica da ide na blagajnu, Kako odmah na blagajnu, a đe mi je drugi papir, pita on. Koji papir, pita službenica. Pa onaj za žiranta.

Gospodine, objasnila sam vam lijepo, mi smo banka od povjerenja, ne treba vam nikakav žirant.
Ma nemoj! Ti ćeš da mi kažeš. A ko će kredit da mi vraća?

POLEMIKA OSLOBODJENJE

17.4.2009.g.

Dvorske lude ili ozbiljni

satiričari

Povodom teksta “Jesu li Bosanci i Hercegovci izgubili smisao za humor – Od smijeha boljeg lijeka nema”, autora Džemala Dragolja,
OSLOBODJENJE, 13.4.2009.g. str.44 i 45.

Recesija je ušla na velika vrata u B(iH)! Konačno nešto i nama da uđe!

Margaritas ante portas! Zbog čega? Odgovor je jednostavan. Iako samo naizgled nije, ipak jeste. Zbunjujem vas? Da, ali mnogo manje nego autor teksta iz podnaslova moje reakcije. Zbog čega? Odgovor je jednostavan. Bolno jednostavan. Kakav humor u ovim i ovakvim vremenima, kakvi bakrači? Humor je potreban unutar jednog radosnog, kreativnošću uslovljenog vremena, vremena koje smo (bar smo mislili) svojevremeno i živjeli, bar nakratko, kao što je predsmrtno stanje živoga bića, ali i društva koje smo živjeli nekada. Pred sami kraj sopstvenog života izuzetno dobro se osjećalo to društvo ni ne znajući da ide ka sopstvenom kraju. Ali kako sam i naveo u jednom svom aforizmu: U socijalizmu je sve bilo trulo. Sa kapitalizmom je ciklus završen…Na ovaj ili onaj način idemo ka kijametskom, pardon sudnjem danu. No, da se vratimo navedenom i objasnimo nepotrebnost humora sui generis, ali potrebitost satire par excellence.

Sukob ljevice i desnice u B(iH). Do sljedeće koalicije!

Vlastima, svim na svijetu, pa i našim, bez obzira bila to trenutna pozicija ili opozicija i treba humor tipa emisije “Lud, zbunjen, normalan” jer silina grubosti toga humora unutar prime time emitiranja nerijetko prelazi sve granice dobrog ukusa. Ali ne onoga ukusa koji jedva čekaju “utemeljeni” kako bi napali iskrivljenost slike o Bošnjacima koji u liku Izeta Fazlinovića iz navedene serije pokazuju svu nedorečenost, neizgrađenost i nesuvislost izvrnute slike u ogledalu Dobroga Bošnje. Istovremeno zaboravljajući da je humor koji se koristi u seriji idealan upravo i za poziciju kao i opoziciju da bi, jednostavnim riječima, kazali: To smo mi. ‘ebo ti nas! Da bi se sutradan, u ponedjeljak, pojavili na našim bijednim radnim mjestima, gdje su nam sadašnji šefovi dojučerašnji prosjaci uma, osobe koje svojim znanjem ni cipele ne mogu vezati nama, dojučerašnjim vodičima. Ali, to je njima naša borba dala…Zar ne? I, molim vas, gosp. Dragolj, nemojte pominjati bez potrebe gospodu Josipa Pejakovića i Zijaha Sokolovića koji ne tako čestim boravkom na daskama koje život znače u Sarajevu (bar kada je humor u pitanju) danas možda šalju neku drugu poruku.

Bošnjaci, Srbi i Hrvati u B(iH). Tri loša ubiše Miloša!

Kako i sam Zijah nedavno reče u intervjuu za jednu TV stanicu iz susjedne nam Republike Hrvatske (parafraziram, oprostiće mi Zijo):”Zašto nisam više u Sarajevu? Možda zbog toga što su sada tamo neki drugi ljudi.” Ko su ti drugi ljudi? Da li su to isti oni koji prečiščavaju BBI centar pravovjernim nakanama onoga protiv čega smo se borili (bar smo mislili) u ratu netom završenom? Da, borili smo se protiv ETNIČKOG ČIŠĆENJA, ali smo dobili možda novu izvedenicu danas koja je prijemčiva na svim stranama. I vidljiva unutar ovog aforizma: Srbi, Hrvati i Bošnjaci su jedan narod. Najljepša je bajka ovih prostora! I ona glasi ETNOČIST! Zbog toga ne treba ni govoriti ni pisati o humoru u današnjem vremenu. Treba govoriti, pisati i vikati o satiri… i to o političkoj satiri!

Komunizam je bio đubre od sistema. Još se njegovi otpaci valjaju ulicama.

Humor je, poštovani gosp. Dragolj za vremena neka druga. Treba čitati aforizme, priče, pjesme: Ratka Orozovića, Bojana Bogdanovića, Jove Nikolića, Gruje Lere, Ekrema Macića, Abdurahmana Halilovića, Sune Kovačevića, Kemala Mahmutefendića, Himze Skorupana, Marinka Čavara, Petka Čančara, Muharema Omerovića, Srećka Lazarija, Mihajla Zekića, Slobodana Jankovića, Momčila Dragičevića, Miloša Zrnića, Jakova Ivandića, Ranka Lalovića, Danila Karapetovića, Saliha Mulalića, Ismeta Salihbegovića, Alije Kapidžića Alkapa, Mileta Basale, Miroslava Klinovski Klinje, Mehe Barakovića, Silvestera Ištuka, Milovana Jevtovića, Nebojše Ivaštanina, Slobodana Živanovića, Stevana Stojičića, Živka Vujića, Milutina Pejića, Ive Mije Andrića, Borislava Mitrovića, Frane Vukoje, Ferde Kovača, Ismeta Smajlovića, Radovana Piljka, Branislava Ribara, Bože Marića,, Živke Đuze, Radomira Rečevića, Alije Hodžića, Milada Obrenovića, Aziza Nuhića, Gorana Kljajića, Abdulaha Alić Lone, Nebojše Borovine, Vojina Trivunovića, Ernesta Bučinskog, Stevana R.Stevića, Nenada Nestorovića, Gojka Mandića, Dragana Ilića, Đorđa Latinovića, Miladina Berića, Senada Honića Hona, Nedeljke Blažića, Riste Maleševića, Dinke Osmančevića, Darka Samardžića Kodara i Jasminke Grujić. Ali i pisati o njima.

Lijepo je sjećati se Reihana Demirdžića i Rudi Alvađa. Sa pijetetom. No, oni su izvođači, performeri predočenih tekstova, pjesama i riječi. Osobe koje su ulijevale dio svoje nepatvorene osobnosti u vrhunsko izvodjenje određenih djela, ali nisu bili djela sama. Pardon, jesu! Bili su to unutar svoje umjetničke glumačke perfomanse humorom istkane, ali da li je to onaj bosanskohercegovački humor koji nama treba danas? Vlado Dijak, Nikola Škrba i Enko Mehmedbašić su dio mozaika. Još uvijek nedovoljno istkanog ali, ipak, dio. I tu se slažem sa vama. Priznajem, ali to je nedovoljno da vaš tekst, gospodine Dragolj, dobije dvije stranice OSLOBODJENJA. Šta smo sve mogli staviti na te dvije stranice? Šta sve? Odgovor je, prijatelju dragi, zameo vjetar. Ili, možda, ove moje pisanije?

Snijeg i led Bosnom viju. Hercegovina hladnom postaje.

No, zbog čega nema stranica humora u bh dnevnim listovima? Odlično, jer po planu i programu će ih biti. Upravo ste to naciljali poštovani gosp. Dragolj. Da kao dvorske lude stojimo naspram domanovićevskog stada koje slijepi vođa vodi. I da zadovoljimo i taj segment sopstvenog bitisanja, odnosno snoviđenja. Da se smijemo po sebi a ne za sebe! Da ponovo preživljavamo aforizam „Da li će sloboda umijeti da pjeva kao što su sužnji pjevali o njoj“. E, moj Branko Miljkoviću...Niti pjeva niti umije pjevati. Gluhonijema je...

Da, kao autor ovoga i hiljade drugih aforizama ne mogu a da ne pozovem na promišljanje svih nas o vremenu i prostoru u kojem živimo. O vremenu mračnom i samo naizgled bezizlaznom. Jer humor je tu da stavi flaster na ranu dok je satira tu da injekcijuda. Injekciju koja će samo inicirati neka druga promišljanja o sebi i društvu unutar kojeg obitavam.

Da možda ne samo kroz aforizam već i da kroz priču, esej ili stih pokušamo, i uspijemo pronaći modus vivendi rješenja problema u našem društvu.Možda, kada prestanemo plemena biti i društvom postanemo. Jer...Kako razlikovati mafijaša i političara u B(iH)? Mafijaši rade ilegalno ono što političari rade legalno!

I antifašisti su činili zločine! Ali, fašisti su samo to i radili!

I zbog toga molim uredništvo OSLOBOĐENJA da stvarni fokus usmjeri ka satiri. Umjesto ka humoru. Zbog čega? Jer satira sadrži itekakvu dozu humora u sebi, i još ako je politička, dok humor sadrži samo odsjaje pretpostavljene satire. I to kao ispijena čaša u koju smo ponovo usulu neku drugu vodu. Ili sok. Ali ne onaj isti od ranije. Satirični!

I odgovoriću na naslov iz podnaslova moga teksta sljedećim naslovom: Bosanci i Hercegovci nikada neće izgubiti smisao za humor. Ali ne prije nego se nadju..U satiri.

Sabahudin Hadžialić

Mislio je da je pisac. Dok ga nisu pročitali.
Sarajevo

EHO DEMOKRNTIJE

Dušan Mijajlović Adski

Nenad Ćorilić : PREUZIMANJE NEODGOVORNOSTI; NB ’’ Vuk Karadžić’’,
LOZNICA 2008

Neko će reći: šta će nam danas satiričari kad smo uveli demokratiju. Nenad Ćorilić u jednom aforizmu kaže: Naša demokratija je, ustvari, demokrntija. Slažem se sa njim, i mogu da dodam - to je zato što smo mi uveli demokratiju, a demokratija nije krava Šarulja pa da je uvedemo u štalu i završimo posao. Demokratija je proces koji traje... otuda potreba za satirom i aforističarima.
Verovali ili ne, Domanović je rođen 1873 godine. Užas! Ne zato što se rodio jedan veliki pisac i satiričar, već zato što današnji čitalac pomisli kako je Radoje svoje satirične priče napisao juče, k’o da je njegova Stradija dvojnik ove naše, današnje, Stradije Zato postoje satiričari, da razaotkrivaju stvarnost svagdanice.
Nenad Ćorilić, zapisjuje:
*
Nova vlast je obećala da se više ništa neće raditi mimo zakona. Mito i korupcija će biti prebačeni u legalne tokove.
*
Poslanici ne žele nikakve privilegije. Država im sve plaća.
*
Hteo sam da uđem u mafiju ali sam odbijen. Nisam član nijedne stranke.
*
Dugo smo se kolebali koga da izaberemo. Kao da nije svjedno.
*
Kao svaki dobar aforiostičar i Nenad Ćorilić lako uočava paradoks kao naše obeležje, kao nerv koji povezuje generacije i čini nas osobenim, ali, ta nam osobenost ništa dobro nije donela. Ćorilić, svojim britkim aforizmima, poručuje: samo kod nas iracionalno ima veću težinu od racionalnog, nepojmljivo od pojmljivog, a laž je draža od istine. Tolstoj kaže: „Razum je najveća svetinja i stoga najveći je greh ako zloupotrebljavamo razum, ako ga upotrebljavamo na to da se sakrije ili izopači istina.’’ Nažalost, naše vođe ne vole istinu, a znano je, ne padaju nam vođe s Marsa već ih je narod iznedrio. Sirotinja je uvek bivala
prepuštena sebi, oduvek je morala sama da se snalazi, i da glasa, a ne da bira, da ćuti i sluša. Poznata maksima poručuje: I ćutanje je politika. Nenad to ovako formuliše:

U zdrastvu nema korupcije. To su priče bolesnih ljudi.
*
Koliko smo prokleti, naš Robin Hud bi krao od siromašnih.
*
Ako vam se ukaže prilika da pošteno zaradite, kradite dok možete.
Ćorilić duhovito, ironično, i tek ponekad blago cinično, ukazuje na greške, koje se, vidmo po mnogim njegovim aforizmima, ponavljaju. Život aforističara, podrazumeva konflikt jer on je uvek na klackalici, biti običan čovek, a opet, svoju stvarlačku strast ne sputavati radi bilo kakve lagodnosti. Jedno je sigurno, aforističar nije kriv što nam ide, kako nam ne ide, što nam je moralna svest, niska. Objavljeni aforizmi fokusiraju svokednevlje, istoriju, egzistenciju, bračne odnose:
Žena je čovekov najbolji neprijatelj.
*
Ne bežite od problema. I oni su ljudi.
*
Nemojte se družiti s lošim ljudima. Dajte im šansu da se poprave.

Ćorolić ima veoma dobro zapažanje. Poznata je stvar da kod nas ogromna većina ljudi mašta da bude na nekoj funkciji. Ne znam da li svaka svraka mašta da jednog dana zapeva k’o slavuj, ali pouzdano znam, svaki nesposoban Srbin priželjkuje neku funkciju, po mogućnosti što veću. Nenad to lepše definiše:
Kad god zaspim u fotelji sanjam da sam na funkciji.
*
Prva violina je, u stvari, truba.
Kad sam pročitao zbirku aforizama Preuzimanje neodgovornosti, nisam mogao da poverujem da se autor nije osvrnuo na problem Kosova i Metohije. Pomislio sam, političari su toliko dosadili Ćoriliću pa je zato zaobišao ovu temu. Ali, kad sam po drugi put čitao aforizme, naiđoh na ovaj: Kapitulaciju nikada nećemo potpisati. Dovoljno je što je do nje došlo. Baš tako... i na žalost. Niko nije govorio o kolonama izbeglica sa Kosmeta posle potpisivanja Mirovnog sporazuma, a onda su naglo počeli da govore o povratku izbeglica kojih pre toga nije bilo. Ništa bolje ni danas nije, niko ne priznaje kapitulaciju ali niko nesme da kroči nogom na svoju svetu zemlju. Sav taj paradoks, aforističar je sažeo u gore pomenuti aforizam. Branisalv Jarić s pravom kaže: Aforizam – to je duga priča.
Mada je aforizam najkraća satiričan forma, vidmo po Nenadovim aforizmima, da kao takva nije lišena promišljenosti, dubine, pa i višeznačja. Zbirka je odraz stvarnosti, nastala je spontano, sa jasnom namerom da ni jedan problem ne obesmisli već naprotiv, duhovito, jezgrovito i osmišljeno ukaže na srž opštih problema. Nenadovi aforizmi su odraz onog najbitnijeg za ovu kratku formu, a to su duhovno i inventivno. Zašto su, ovi aforizmi, dobri aforizmi? Navešću nekolikko razloga:
Pod jedan :Nenadovi aforizmi su kratki, jezgroviti, promišljeni i domišljeni, britki i pitki, mudri i svakako, poučni, za one koji su skloni da prihvate tuđe mišljenje.
Pod dva: aforističar nas opominje na posledice a čiji je uzrok: glupost, sebičnnost, gramzivost, zavist, laž, bahatost, itd... To čini odgovorno, misaono, sa dozom blagog humora a jake satiričnosti.
Pod tri: sve ovo ne bi bilo dovršeno da nije Nenadove oštroumnosti, aktuelnosti, i odvažnosti da uđe u srž problema, svidelo se to nekom ili ne. Za pohvalu je, stalna opreznost autora da aforizam ne zameni poslovicom, dosetkom ili šalom.

Ako su vam deca nevaspitana krivi su roditelji.
*
Šuplji smo na sve strane. Dali smo sebi oduška.
*
Izdaje me sluh. Odavno ništa pametno nisam čuo.
Tako je to kod nas, rečiti govore koješta, pametni su primorani da ćute. Evo jedne paralele između Nenadovih aforizma i nepravaziđenog Radoja Domanovića:
Tek što sam pare uložio u vinograd a našao sam se u neobranom grožđu.
*
Njive će nam i ove godine roditi kao nikada. Duboko smo zabrazdili.
A Domanović, kaže:
Koliki je budžet, ako smem pitati, gospodine ministre?
- Lanjske godine, kad je bilo drugo ministranstvo, bio je budžet manji, ali ja sam uspeo velikim trudom i zauzimanjem da u budžet uđe pet miliona dinara.
- To je za vašu zemlju dovoljno?
- Dovoljno... E sad, vidite, u zakon je uneta i ova tačka: '' Žito, i uopšte
usevi, moraju dobro uspevati, i mora ih biti što više.''
To je ta, naša boljka, uvek plitko mislimo, zato uvek duboko zabrazdimo. Nenadovi aforizmi, izrazom i bojom, dostižu i zavidan nivo literalne prezentacije, nezavisno od problema koji je iznedrio varnicu u datom trenutku:

Svi koji pričaju prazne priče imaju pune stomake.
*
Rekli smo pameti doviđenja, ali se njoj učinilo da smo rekli zbogom.
*
Političatri su kao baloni. Dok ne puknu ne spuštaju se na zemlju.
*
Saberimo se, dosta smo se delili!

Na kraju, treba pohvaliti zbirku kao kompletno ostvarenje, a to znači da dobre aforizme prate i dobre karikature gospodina Babića.

OBAVEŠTAVAM SVE ONE KOJI BI SE

ZAJEBAVALI NA MOJ RAČUN...

...DA JE ISTI BLOKIRAN !!!

Tatjana Drobni

20_rich_and_poor_color

David Baldinger - USA

Blago Domanoviću!

Njegov Vođa je bio samo slep?!

Boban Miletić Bapsi

Razasute vizije sopstvenog kraja

Sabahudin Hadžialić

Odlazim, ali ne kao prije...ovaj put zauvijek...sad' plači..više ti nikad' neću doć'

Bijelo Dugme nekada

Pokušavam napisati nešto što bi moglo biti nalik na suvislu rečenicu, književnošću optočenu. I jednostavno ne uspijevam zbunjen količinom zla i neznanja kojim sam (smo) okružen(i).

Država koja to nije sa ljudima koji jesu, sada i ovdje nestaje u sunovratu gluposti kojanas okružuje. Parlamentarni zastupnici nesmiljeno atakuju na već iscrpljene građane namečući„namet na vilajet“ zahtjevima za nesuvislim povećanjima izdataka za njihove snove (a zaista ispavaju na sjednicama) unutar svih nivoa parlamentarne demokratije u zemljici Bosni (a iHercegovini).

Kulturne institucije nestaju pod udarima „cultur politiken“ novih vlastodržaca bacajućiu pepeo ostavštinu predaka koja nestaje, topi se u memljivim podrumima muzeja i inihinstitucija. Pozorišta prestaju sa radom jer novca za njihovu egzistenciju nema. Pisci štampajujeftine knjige čije cijene (iako zaista male) ne mogu pokriti troškove štampanja osim akonemate dobru zaleđinu u jednoj od (pravovjernih) institucija koja/e otkupljuje kompletan tiražknjiga koje niko ne čita. Zaista, kako cijeniti objavljene knjige? Po tome da li ih neki kritičarhvali (lobira kao predstavnik odredjene grupacije- čitaj naroda) govoreći o milenijumskimkvalitetima napisanog djela i/ili po tome koliko puta različite osobe (čitaj- nacionalnosti) otoj/tim knjigama pišu na jednom od (za sada) tri važeća jezika u dragoj nam domovini? Ili potome ko je i koliko puta pronašao sebe u jednoj od domaćih a da ne govorimo o stranim Antologijama? Zaista, kolege književnici, koliko nas je takvih danas?

Nezaposlenost raste dok crno tržište cvijeta...Na stadionu u Širokom Brijegu otvoreno se skandira „ubij Turčina“ i „gazi balije“ uz zviždanje nijemoj himni i sa rukom na srcu dok gorljiva bješe himna zapadnog susjeda. A i sarajevski parket Mirzine Skenderije trpi udare hiljade upaljača usmjerenih onima što drugo i drugačije ime nose a Srbima se zovu. Da ne govorimo o manjem entitetu (RS- za one koji ne znaju) gdje je ime Bosne i Hercegovine svršeno prošlo vrijeme...Stranke na vlasti gube tlo pod nogama dok razvaljena opozicija grca u totalitarnom grču najmanje jednog (a ponegdje i više ljudi) čovjeka...

Bolesti na sve strane...Umiru mladi ljudi. Jednostavno utonu u san i ne probude se. Gripa, meningitis, mehinokoka, leukemija, rak...Gradjani Bosne (a i Hercegovine) više to nisu.

Ostala je samo riječ. Da li će i ona nestati? Pitajte istraživače koji će za nekih hiljadu/tisuću godina kao Indiana Jones tražiti zakopano blago na ovim prostorima. Neće ga naći. Ovdje više ničega nema. A ni nas uskoro neće biti. Allahu dragi, Bože mili...Reci nam konačno zbog čega smo sve ovo zaslužili...I nemoj nas mučiti više. Snage više nemamo.

Umiremo a umrli nismo.

Radjamo se a rodili se nismo.

Audiatur et altera pars....Makar jednom, saslušaj nas.

Reis Cerić izjavio da je vrijeme za „nacionalnu

državu Bošnjaka!” Jakako, da napravimo i mi

svoj pašaluk - sarajevski!

Sabahudin Hadžialić

KRESANJE

Rade Đergović

Uveliko se u našoj zemlji govori o merama vlade za ublažavanje svetske ekonomske krize, koja samo što nije došla i na ove prostore. Očekujemo je kao ozeblo Sunce, jer smo željni novih izazova. Na ovakve izazove smo odavno navikli, pa čak i stekli bogato porodično iskustvo. Mi nismo navikli na lep, ugodan i normalan život. Na glad, bedu, nemaštinu i ostale stvari slične ovome, Srbi više ni ne obraćaju pažnju. To je kod nas već viđeno.
Elem, ljudi koji brinu o nama (a mnogo bolje bi nam bilo da ne brinu), najavljuju da će biti kresanja svuda gde to bude bilo moguće. Plate će biti zamrznute, cene će biti slobodne, pa ko izdrži, izdrži. Ako je verovati gospodi iz vlade, biće oporezovani oni sa visokim primanjima, među kojima su i naši dragi narodni poslanici. Doduše, poslanici tvrde da se oporezivanjem njihovih primanja neće mnogo uštedeti. Ako su u pravu, onda im ne treba dirati lične dohotke, jer i oni imaju dušu, mada su je mnogi od njih odavno prodali.
Kako ja, običan trudbenik slutim, a slutnje me nikad nisu izneverile, opet će ceh krize platiti sirotinja. Ona to najbolje ume jer je na kresanje vlasti navikla.

VOLJA ZA BEZUMLJEM

Ernest Bučinski

Ljudi mogu biti srećni iz više razloga, ali ona dva najvažnija jesu:
1. Kada ne znaju ništa pa blebeću o onome o čemu pojma nemaju;
2. Kada se pomire da ne znaju ama baš ništa i da nikada ništa doznati neće.
U oba slučaja (naročito pod rednim brojem 2.) čovjeku dođe da kaže "ah meraka, ljudi moji!"
To je smirnaj u kojem nema razloga za ružne misli jer u stanju čovjekove volje, volje za neznanjem, misaoni subjekt (u ovom slučaju subjekt besmisla) uopšte i ne razmišlja. Naravno kada bi volja za neznanjem obuhvatala bilo kakvu primjesu razmišljanja to bi bio potpun apsurd. Nema tu nikakve dijalektike, nema tu nikakve indukcije i dedukcije, ničega do produkcije totalnog neznanja sabijenog (kompresovanog) u čisto bezumlje. Bezumlje je ne-umlje i njemu nikakva kritika nije potrebna. Svaka kritika vodi u tokove razmišljanja i proizvodi gomilu nebitnih teza, sudova i zaključaka - činjenica koje nikome potrebne nisu. Čemu to? Apriorno znanje zapravo nije ništa drugo do neznanje, što će reći da ono uopšte i ne postoji. Zašto umovati o bezumlju, to je apsolutno gubljenje vremena. Bezumlju vrijeme, ako ćemo pravo, i ne treba. Ono je vanvremenski određeni bitak, bitak u kojemu je čovjek potpuni gospodar svoga tijela i duha - slobodan i lak kao perce. Bitak gdje svaka ideja gubi smisao i postaje jalova, a napredna misao biva presječena u korijenu.

zlaticanin Zoran Zlatičanin - SERBIA

Otupiti oštricu recesije.

Oštrenjem noža

ekonomije.

Sabahudin Hadžialić

Sve što puže nije čovek.

J. Mrkalj Kadmus

SOS OD MIROĐIJE

Andrej Glišić

Klub kod “Penzionerca”

… Ponoć je davno prlošla. Nije da smo se dali, nego… Skroz na skroz. Bogme, jesmo preterali… zadriglo se do preteranosti… Bilo je veselo… interesantno društvo, sve moj do mojega, bašibožluci. Šta više dokazani alkosi, - sa pedigreom. A, ko pije taj i bljuje, povratili smo i vreme koje je bilo, i koje jeste, pa i vreme buduće, ima u nama neko pretkazanje.
Baš onako kako liči i priliči “Kafanskim Stratezima”. Stavili smo sve na kamaru i one prošle i ove današnje. A, potom, i mi smo zasmrdeli: - WC je bazdio na amonijačnu kiselinu, pločice ptopljene u mokraću nagrizale su šuplja pendžeta, dok smo redosledno i revnosno šljapkali smradom, prazneći, po koj bi zna koj put, uspaljenu prostatu.
Konobar se usprdeo: “Gospodo! - oslovi nas, skoro snishodljivo, priučeni šanker, - zatvarmo! Da naplatim”. Zagledasmo se u nedovršenu partiju domina, zagledasmo se i međusobno, pa, kao po dogovoru, tuto kompleto, začkiljismo u šakera, te ga priupitasmo: “Koliko smo dužni?” Našta on, kao iz rukava, ne gledajući u blokće, reče: “Četiri ‘iljade i …” - Ček bre, ček… - kanda iznenađeno: - da vidimo. Daj blokče… i mi smo udarali crte! Vidi ti nesavesnog drogera, pa nismo mi igrali tablanet, već domine. Na šta ti liči ovaj, tvoj papirić, četiri vertikalne pa jedna poprečna, k’o prozorče na CZ ćeliji. Da su u pitanju samo poprečne pa i da platimo. Ali toliko gustih rešetaka na prozora nema ni u Sing singu! Uostalom čuvaj te tvoje crtice, do naredne penzije, vidimo se!
Pajtaši idemo! Za tren se rasturismo, kud koji mili moji. K’o da nas razbaca, Ujka Semov, teledirigovani projektil. Krenuh na svoju stranu i nenamerno se sudarih sa gospođom Mirođijom, koja u ovo vreme dolazi u SOS ku’inju. Izvinih se, onako uviđajno i dostojanstveno. Za čudo Božije, to ne bi Mirođija. Nije važno, izvinih se i banderi, pa nastavih, gegajući se napred nazad, levo desno i… pronađoh krevet. Vrag ga doneo, bio je to komunalni smeštaj.
Sunce se prozevalo između paperjastih oblaka, poklonih se njegovom zračku tople nade, promeškoljih se, pridigoh, i sa zahvalnošću oslovih kontejner sa: “Dobro jutro” - bio je pun i prezadovoljan, a bogami i udoban. Ono jest da je vonjao na narodnu kuhinju, međutim udostojio me bez prezira. Pobratimila nas sudbina. Znam da sam mu uvek dobro došao, a to je ipak nešto, i ljubav je obostrana, bez diskriminacije i ponižavanja.
Krenuh u penzionerac. Bratija je sigurno stigla. Sos od mirođije dobro će doći da razbije mamurluk. Narodna kuhinja je tik uz klub. SOS podavnica takođe. Koja lepota življenja.

“Donji grad”

Šankirali smo se. Priučeni šanker rasporedjuje tepsije sa slatkišima, na vidmom mestu su ekleri. Raspravlja se sa gostom da ekleri nisu hekleri i da on nije pisao meni, a i cene je odredio gazda. Mangupi uporno traže hekler, znaju da je šef dobio Klub na osnovu dobrovoljačkih zasluga iz prethodnog rata. Pritom je svojski snabdevao sa ratišta, bližu i dalju familiju dugim i kratkim oružjem. Nije ni čudo da greši iz pismenosti. Čak je i vojnu knjižicu zaturio, pa prigrlio tudju. Od škole ima tri četvrt sata pa su i ostale manjkavosti neumoljivo, prirodan sled stvari.
Usledilo je prepoznatljivo šefovo kukulekanje. Slabo je profitirao sa švercom benzina i cigaretama tj. duvanom, iz Hercegovine.

“Điha, điha, četri noge,
Sve četiri krute.
Mi idemo, mi idemo,
Na daleke pute.”
………………………
Srbi idu, Srbi idu,
Na daleke pute!

Dok fabrikom vetar svira,
Biće “trave” i krompira.
………………………..

Šta je gazda? Poranio si, i već si se nalizao. To ti nije baš ono… pravo… Razumeš? Jes vala, a I nemaš sa čim bolan, s’ čim bi ti promišljao? Koji mi je, pa meni, jandrak da te pitam. Vala, jesam ti buzdovan, pitam odsutnog čoveka. Pa ipak, da priupitam poluslužbeno: - Jel slobodan telefon, za uslužiti se? - obratih se gazdi. Našta će on: - Može al’ kraće! - odgovori slepi guslar, pa nastavi tužbalicu: - U kakvom mi to kupleraju živimo? Ljudi pa jel’ to moguće?
Promrmljah: kraće ti je u gaće, a pameti nemaš pa nemaš. Samo što se ne uhvatih za slušalicu, štrecnu me zvrk telefona.
-‘Alo… ‘alo… - prijatno me iznenadi alt iz slušarice - Jeli to mesna zajednica?
- Jeste! Da, jeste zajednica, ali je bezmesna! Prisutni su samo kost i koža. Na raspolaganju Vam stoji starački komplet M-44, izvoljevajte madam.
- Pa vi se samnom šalite… rekla bih… tako duhovito i inspirativno… Medjutim, ja sam iz humanitarne kuhinje, pa …
- Gospa Mirođija, pa to ste vi? Ništa bez Vas… Vaša nestranačka organizacija… Vaš doprinos… Vaš altruizam otvori nam oči… Nemam reči hvale i pohvale… Izvolite stojimo vam na usluzi!
- Dobro jel’ sam ti rekao kraće – rapavo dreknu Bidža, izedoste mi impulse za ovaj mesec…
- Ova gospođa bi malo duže… uostalom to je na njen račun… ona je zvala… a što ne bi dala…
- Gospa Mirođija, došlo je do kratke stanke imao sam demokratsku prepirku sa gospodinom Badžom…
- Sa gospodinom Biđom? U poverenju da Vam kažem, taj vam je menjao stranke k’o ciga konje, on bi samo da jaše. Šala na stranu. Zvala sam da vam iznesem, tojest kažem, da imamo na lageru, još od sinoć je preostalo resla: apmer supe, klot pasulj, ajmokc i sos od mirodjije. Pa, da ne sazivam komisiju za rashod, a šerpe su mi potrebne, jer gradonačelnica pravi kćerci svadbu, izvolite preuzmite material…
- Hvala lepo, dolazimo! Potom se okrenuh lezilebovićima: “Vi kojima u žilama teće pivska, penasta krv, krećite zamnom… čeka nas blagosloveni dan. Živela gradonačelnica!
Triput ura, složno je prihvaćeno: Ura, ura, ura-a-a-a!

Uzalud su nam želje bez ikakvih mogućnosti.

Abdurahman Halilović Ahil

No-recession

Alexei Talimonov - ENGLAND

Duboko smo zabrazdili. Nikakvo čudo kad nas

seljačine vode.

Slobodan Trikić

R O Đ E N I B A K S U Z

Dušan Mijajlović Adski

Nisam ja lud. Ja sam, baksuz! Veliki baksuz! Baksuz nad baksuzima! Rođeni baksuz!
Duševna bolnica je, duševna bolnica. I ovo su ljudi, i više od toga. Samo da ih vidite kako se raduju kad njihov tim pobedi, a oni čuju to na radiju, kad im saopšte da za vikend idu kući. Nesrećna matora dećurlija.
Ja sam nešto drugo. Ja nisam pacijent, ja ne mogu biti ničiji pacijent, ni prijatelj, ja sam baksuz. Rođeni baksuz. Polako, nije ti žiška na pupku, ispričaću ti neverovatnu priču.
Nisam bio tvrdica. Štedeo sam jer sam dobro zapamtio nemaštinu. Preskako sam obroke samo da bih uštedeo koji dinar. Jednog dana, u firmi, htedoše neku metalnu kasu da oteraju na otpad. Lepo ih zamolim da mi je daju kao poklon. Oni zinuli, krste se levom i desnom, ali ja ostah istrajan u moljakanju.
Nekako je smestismo u orman. Dobih i dva ključa. I, šta bih drugo, počeh malo po malo da punim kasu. Nai|e vreme snalaženja. Počeh i sam da se snalazim: drp malo tamo, drp malo ovamo; moja kasica prasica iz dana u dan, sve punija i punija.
Oženih se. Naravno, ženi nisam mogao da poverim ključ od kase. Voleo sam svoju ženu, ipak, najviše na svetu sam voleo kasu. Ona mi je ulivala sigurnost, činila me jakim. Zbog te moje ljubavi, moja lepša polovina poče da se nervira. Sve mi je češće prigovarala. Njoj se nije dopala moja štedljivost. Napustila me jednog kišnog dana. Rasprava nije bila duga i bolna, jer ja to nisam dozvolio. Jednostavno, ja sam naučio da štedim i reči. Sad se kajem što nisam pisao dnevnik, što se ne mogu s preciznošću setiti tog rastanka. Za razliku od mene, ona je dosta toga rekla. Onako ljuta sigurno je prosula i neko zrnce istine. Toliko o njoj, mojoj bivšoj ženi. Moja je sudbina vrednija pisanije.
Pri odlasku, žena mi jedan ključ bacila u kanalizaciju, da mi se osveti. Svašta! K'o da je štedeti, ghreh. Ma lepo kaže jedna latinska izreka: Žena sebi sve dopušta, ništa ne smatra sramnim.
Sad, kad sam ostao sam, mogao sam dva puta više da štedim. I štedeo sam.
Menjale su se novčanice, likovi na novčanicama, valute. Kasa se ipak punila. Drugi sam ključ čuvao k'o oči u glavi.
Voleo sam često da brojim novac. Evropa je i bukavalno stanovala na trinaestom spartu najvećeg solitera u varoši.
Ne znam kako se to desilo, a desilo se... izgubih ključ. Nevolja bi trebalo da nauči čoveka, ali eto, ne napravih drugi ključ posle onog ženinog ispada. Šta sam mogao bez ključa: da očajavam i oblećem oko kase. Ja jednostavno nisam od takvih, hladnokrvnih ljudi. Brzo dođoh na ideju.
Morao sam da pozajmim pare kako bih kupio taj prokleti aparat za varenje. Kako nisam završio zanat, nabavih potrebnu literaturu. Obučih se pristojno iz literature.
Da nekog pozovem, da mi razvali kasu, toliko nisam bio lud. Zar da vidi onoliku hrpu deviza. Morao sam sve sam da uradim. Use i u svoje kljuse, hrabrio sam sebe.
Dok sam sekao vrata na kasi, varnica je zapalila tepih. Nije me to uplašilo. Mislio sam, ugasiću vatru lako. Dok sam ja pokušavao da ugasim tepih, planuo je ceo stan. Kad sam shvatio o čemu se radi, počeo sam gadno da psujem, ali, to nije pristojno ponoviti.
Uspeo sam nekako da kasu odguram u kupatilo. Vrata da joj okrenem prema zidu. Vatrogasce ja nisam pozvao. Jednostavno, ja sam i tada, dok se
požar stravičnom brzinom širio, mislio jedino na kasu. Ta je slika jedina trajno prisutna u meni, stan gori a ja smeštam kasu u kupatilu. Zašto? Ne verujem da znam pravi odgovor.
Neko je od komšija pozvao vatrogasce. Bili su zaista brzi.
Kad sam baksuz, komandir vatrogasaca, muž moje bivše. Nisam mogao da dozvolim da baš on gasi požar u mom stanu. Kako da se muž moje bivše žene šeta po mom stanu. Ljubomora je proradila, priznajem, i bila je i te kako jača od činjenice da je požar pretio da se proširi na celu zgradu.
Zbog toga sam ovde. Proglasili su me ludim jer sam ometao vatrogasce da ugase požar u mom stanu. Nisam doktoru rekao za komandira. Ni za kasu. Nisam smeo. Zar da nekom otkrijem dugo čuvanu tajnu. I to, kakvu tajnu.
Doktorima sam postao krajnje zagonetna ličnost. A ja sam samo jedan prokleti baksuz. Rođeni bakzuz. Dođe mi da poludim kad se samo setim koje bogastvo leži u mom kupatilu. šta sam sve zbog njega doživeo. Ovde me smatraju nesrećnim čovekom, ali ja to ne mogu biti. Eh, mogli su da mi zavide a ne da mi dele milosrđe. Ti prokleti ključevi, taj prokleti aparat za varenje.
Lako je reći, treba se pomiriti sa sudbinom. Kako!? Zamisli, juče čujem, razgovaraju student i pisac. Pisac nekog citira: « Štedljivost je dar svakom osim tvrdici . To oni onako, kao svi ludaci, pojma nemaju ko sam ja. Ipak meni potekoše suze. Setih se kase, njene usamljenosti, njene ništavnosti bez mog prisustva. Da poludiš. Eh, ja sam mislio jedno, sudbina drugo. Ja sam mislio da je napunim, do vrha! Ovako... Lako je piscu da nas teši: Nevolju valja podnositi, a ne plakati zbog nje. Ne zna on za moju sudbinu. Gorku sudbinu. Ne zna on da je tu, pored njega, najveći baksuz nad baksuzima.
Nemoguće, i ti si pisac? A ja mislio...

Ovo je psiho-fizička kriza. Narod trpi,

oni trpaju!

Veljko Rajković

ČISTUNAC

Mića M. Tumarić

Zajedno smo išli u školu. Osnovnu i srednju. Bio je omiljen medju profesorima. Pogotovo među profesoricama. Većina učenica se do ušiju zaljubljivala u njega. Naše majke su ga obožavale. Naprosto, prototip idealnog deteta. Odličan učenik. Lepuškast. Uvek umiven i očešljan. Uredan. Bez crnog pod noktima. Ugladjen.
Čistunac jedan.
Jedino ga dečaci nisu voleli. Zbog ljubomore. Priređivali mu razne smicalice. Nadevali bezobrazne nadimke.
Kao mio, i u svemu primeran, ostao je zapamćen u školi. U našem gradiću. Spominjan kao idealan zet. Mlade majke potajno su priželjkivale takvog sina. Vrednog. Pametnog. Obrazovanog. Urednog.
Čistunac jedan.
Posle srednje škole mu se izgubio trag. Pričalo se da je u Americi. Da ima privatnu avio-kompaniju. Kao, oženio se nekom princezom. Sve sama čaršijska naklapanja.
Nisam ga video godinama. Sve do pre neki dan. Sreo sam ga slučajno. U hotelu. Na prijemu. Diplomatskom. Ja sam pozvan kao novinar. On kao VIP gost.
Pozdravli smo se. Kao stari drugari. Razmenili vizitkarte. Popili poprilično. Raspričali se. Posebno on.
I dalje je pedantan. Besprekorno odeven. Ošišan i očešljan. Namirisan. Ima iste one blede, aristokratske ruke.
Čistunac jedan.
Sada se, reče mi, profesionalno bavi higijenom. Nakon desetog pića jezik mu se odvezao. Poverljivo je šapnuo da pere pare! On?! Onaj fini dečko?!
Oprao je milione. Dinara, evra i dolara. Mafijašima. Političarima. Strankama. Tajnim službama. Kompanijama.
Čistunac jedan.

Srbi nisu ni malo

politički naivni . Nisu

ni mnogo - nego

taman !

Boban Miletić Bapsi

zikison_0

Marian Kamensky - SLOVAKIA

Nepopravljivi

materijalist umire sa

praznim džepovima.

Atanas Krlevski

Sad i mi imamo

demokratiju!

I to uvoznu!

Ninus Nestorović

Ljudski rod je nastao zbog grešaka majmuna.

J. Mrkalj Kadmus

KOMENTAR NEDELJE/NEDJELJE/SEDMICE REDAKCIJE ŽIKIŠON-a:

Zaista, u čemu prođe proteklih devetnaest demokratskih godina?

TO JE NJIMA NAŠA BORBA DALA...(IX dio)

Srbija na istoku

XXX

Ukidanje viza sledeće godine?

Posle skoro dve decenije izolacije građani Srbije nadaju se da bi konačno od sledeće godine bez viza mogli da putuju u Evropu. Domaći političari tvrde da su skoro svi uslovi ispunjeni ali, što je jos važnije, evropski zvaničnici u poslednje vreme često kao realnu najavljuju mogućnost da Srbija uskoro dospe na belu šengen listu.

KOMENTAR REDAKCIJE ŽIKISON-a:

Odlično, u Srbiji će ostati samo političari!

XXX

Haški stav oko Kosova neće biti decidan?

Iako se očekivalo da Međunarodni sud pravde u Hagu danas objavi spisak zemalja koje su dostavile podneske u postupku za utvrđivanje legalnosti proglašenja nezavisnosti Kosova, to se ipak neće dogoditi. Izvor iz Međunarodnog suda potvrdio je da će taj spisak biti objavljen do kraja nedelje. Nakon toga, Međunarodni sud pravde uključiće se u raspravu o legitimnosti proglašenja nezavisnosti Kosova. Eksperti ističu da će mišljenje suda, uprkos tome što će biti neobavezujuće, biti važno za dalje odnose Beograda i Prištine.

Kao i uvijek do sada, nedosljednost Haag-a je transparentna do bola!

XXX

Radnicima otkazi, poslanicima pare

Krajem prošle godine i početkom ove godine u Bosansko-podrinjskom kantonu bez posla je ostalo više od 300 radnika. Uprkos ovom podatku, poslanici u tom kantonu, iako svjesni da ove godine mogu računati na prihode od oko 30 miliona, odlučili su potrošiti 41 milion.

To je njima naša borba dala!

XXX

SDA na raskrsnici

Stranka demokratske akcije BiH je najavila izborni kongres za 26. maj ove godine, na kome će se birati i novi predsjednik. Kandidati su sadašnji predsjednik Sulejman Tihić, te Bakir Izetbegović i Adnan Terzić. Osim pitanja "ko će biti lider najveće stranke u Bošnjaka", raspravlja se i o tome kakav će kurs SDA imati, koliko je spremna za promjene, a koliko ugrožena eventualnom podjelom, jer su sva tri kandidata već okupila određen broj članstva koje nastoji ukazati prednosti onog za kojeg smatraju da bi bio "najbolji predsjednik".

'ebo zemlju koja Bosne nema!

XXX
Crna Gora na jugu

Tužilaštvo i dalje pod političkim uticajem

Godinu dana od izbora Ranke Čarapić za vrhovnog državnog tužioca Crne Gore njen učinak se različito ocjenjuje. Dio političara kaže da je Tužilaštvo i dalje pod jakim političkim uticajem, dok postoji mišljenje i da je došlo do određenih pomjeranja koji se ogledaju u procesuiranju ljudi iz Ministarstava i samog pravosuđa.

Tranzicija je bolna!

XXX

Pad rane predsezone

Zašto recesijsko ljeto u Crnoj Gori ne mogu spasiti gosti iz regiona? Je li se okasnilo s objavom sniženja hotelskih cijena? Zbog čega nema Crne Gore u katalozima najvažnijeg turističkog tržišta u Evropi? Kakve su prognoze za sezonu koja je već u startu pokazala pad potražnje?

Ko se zadnji smije....

XXX
Hrvatska na zapadu

Izbori zagađuju noćno nebo

Lokalni izbori zagađuju noćno nebo - upozorava najpoznatiji hrvatski astronom Korado Korlević iz zvjezdarnice Višnjan u Istri, poznati hrvatski znanstvenik, koji je u posljednjih 10 godina otkrio više od 1.000 asteroida i dao golem doprinos edukaciji i popularizaciji astronomije u Hrvatskoj.

Zaista, quo vadis Hrvatska?

XXX

Plešemo po rubu

Građane Hrvatske najviše brine materijalna nesigurnost i gubitak posla - kazuje najnovije GFK istražvanje, prema kojem je više od 50 posto Hrvata najviše zabrinuto zbog ekonomske nestabilnosti, dok su korupcija i kriminal na drugom mjestu.

Buđenje će biti dugo i bolno!

XXX

Slovenija na sjeverozapadu

Vijesti o Hrvatskoj među najčešćima na slovenskim TV postajama

Prema zastupljenosti u središnjem dnevniku dviju najgledanijih televizija u Sloveniji, vijesti iz Hrvatske ili vijesti povezane s njom na četvrtom su mjestu, odmah nakon vijesti iz Europske unije, SAD-a, i Iraka, pokazalo je istraživanje čiji su rezultati prezentirani u utorak na okruglom stolu za slovenske novinare koji je organizirao ljubljanski Mirovni institut.

Ko će kome nego svoj svome!

XXX

Slovenija: Više od polovine stanovništva osjeća posljedice recesije

Više od polovine Slovenaca osjeća posljedice recesije u svakodnevnom životu, dok 48 posto kaže da uticaj recesije još ne osjeća. Prema martovskom istraživanju Udruženja za marketing, 0,2 posto Slovenaca tvrdi da ne zna da li negativne uticaje recesije osećaju ili ne, prenose u ponedjeljak agencije. Istraživanje u kojem je učestvovalo 1.000 ispitanika, pokazalo je da je jedan posto učesnika u anketi već izgubio radno mjesto zbog recesije, 22 oposto to očekuje uskoro, a 65 posto smatra da je njihovo radno mjesto sigurno.

Uvijek su bili za primjer ostalima!
Makedonija na jugoistoku

Sjeverna Makedonija – prihvatljivo za Grčku

Republika Sjeverna Makedonija posljednji je prijedlog medijatora Mathewa Nimitza za rješavanje spora Makedonije s Grčkom oko ustavnog makedonskog imena.
Grčka je izuzetno zadovoljna ovim prijedlogom i službeno ga može prihvatiti. S druge strane, makedonski ambasador Zoran Jolevski ponovio je da se od Makedonije može očekivati puna spremnost na sudjelovanju u pregovorima pod pokroviteljstvom UN-a, ali da se nikako ne može igrati s nacionalnim identitetom.

Sapunica koja nema kraja a ni početka!?

***

Vratiće se Slobini igrači - samo prvo moraju

da odu?!

Boban Miletić Bapsi

kotrhoviny Kotrha Lubomir - SLOVAKIA

Adekvatan je funkciji -

njegova ministarska

glava srazmjerna je

veličini premijerovog

dupeta.

Ernest Bučinski Erni

zikison

RESURRECTION

Sabahudin Hadžialić

Budnost

sirove stvarnosti

snemogucava

Moje ukazanje

...

Prije 2000

godina

bilo

lakše.

Više je

Vjernika

bilo.

COPY PASTE

Sabahudin Hadžialić

Nisam kriv!

Priznajem samo sud svoje partije!

tako

iz stoljeća

stoljeće.

zikison_0

VOLJA ZA BEZUMLJEM

ČISTUNAC

Ukidanje viza sledeće godine?

Haški stav oko Kosova neće biti decidan?

XXX

Radnicima otkazi, poslanicima pare

SDA na raskrsnici

Tužilaštvo i dalje pod političkim uticajem

Pad rane predsezone

Izbori zagađuju noćno nebo

Plešemo po rubu

XXX

Slovenija na sjeverozapadu

Vijesti o Hrvatskoj među najčešćima na slovenskim TV postajama

Sjeverna Makedonija – prihvatljivo za Grčku

STRIP PROVALE - Outbreak

Franja Straka - SERBIA

Copyright © Zikison, 2008/2009. Autors & Zoran Matic Mazos. All Rights Reserved.

Sva prava zadržana. Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.