Početkom
1946. godine, aprila meseca mlađani junoša, Slaviša Rodoljubov(ić),
završeni gimnazijalac, ugradio se u „Mi gradimo prugu - pruga
gradi nas“, okitio se značkom udarnika i, sa sasvim podobnom
karekteristikom, koja mu je, za uzvrat, otvorila put u „Vojnu
akademiju“. Postao je izuzetan pitomac, željan znanja i saznanja,
primeran, idejno politički nadrastao sitnoburžoaski mentalni sklop,
očovečio se. Medjutim, našao se u nedoumici sa prezimenom, tako
da je, prema mojim saznanjema, dakako i prema neminovnoj podobnosti,
sve češće, menjao ić u ov i obratno. Nekako, kanda da se stideo i
jednog i drugog, smetalo mu je to šta jeste, a to šta jest, nije
kurentno - profitabilno.
Sve više se umišljao u jugoslavenstvo i blistavu perspektivu. Šteta je
bila ogromna, nije shvatio onu narodnu: „Kojoj ovci njeno runo smeta,
onde nema ni ovce ni runa“. Posebno teško su mu padale polemike oko
istorijske zavrzlame: „Da li je Krali Marko, ili je Marko Kraljević,
kao i to; da li je on uopšte Mrnjavčević iliti nekako drugačije… bila
mu je sumnjiva ta istorijska teza“. I, kako potom, nije došlo do
Balkanske federacije doneo je „promišljenu odluku“ - u Narodnoj armiji
možeš da budeš šta ti je po volji - „Ja sam“, mislio je, i za
jedno i za drugo – isplatilo mu se. Zdušno je prihvatio da istorija,
povest, iliti povijest nije i ne može biti „Magistra vitae (učiteljica
života)“.
Potom su usledile prekomande, njih činimi se dvadesetak, od Triglava do
Đevđelije, sve karaula za karaulom. Nabrekla mladost doprinela je, da
je na brzaka, sa makedonkom izrodio četiri kćeri, jer druge zabave u
pograničnom odseku nije ni bilo, a mrak bezočnik bio mu je saučesnik,
blagosloveno vreme. Na tom planu išao bi on i dalje od četiri... i
radio bi sve dok’ prinova ne bude muško, nije mu se dalo – granični
dodatak su smanjili, a za žensku čeljad moralo je spremiti i miraz.
Medju graničarima, uvek je birao najbolje za kurire, koji su ga i u
trenutcima odsustvovanja iz odseka revnosno izveštavali o stanju
jedinice. Bio je zadovoljan njihovim radom i prisustvom u stanu, gledao
ih je kao sopstvenu decu. Kćerke su izrasle u prekrasne udavače, a i
vremenom su stasale od stidljivih devojčuraka do skrišnih poljubaca.
Nije da nije znao, bilo mu je drago, a i momci su bili probrani -
graničari su to bato. U samo nekoliko godina otišle su sa svojim
životom. Jelena se udala za Senada iz Sarajeva, Vesna je pošla za
Franka iz Ljubljane, Biljana za Srbislava iz Beograda, Stojanka za
Hrvoja iz Zagreba. Koje li radosti, problem sa prezimenom ’davno je
zaboravio, posebno kad su ga unuci telefonom nazivali: „Babo u
nas je zimska Olimpijada i mater bi da te vidi…“; „Dida kak si kaj? Buš
došel na Univerzijadu“. Vesna je imala problema sa Frankom, spanđao se
s nekom slovenkom iz Koruške, unuk mu se potišteno i potošteno javlja.
I, Srbislav me razočarao, promenio ćurak.
Nakon niza godina dobio je stan u tolko voljenom velegradu - Beogradu,
na skoro jednakoj udaljenosti od unučadi. Pa ipak nije bio raspoložen,
uhvatila ga boljka tuge, gora i od zubobolje, jer da je zub, otišao bi
u otuđenu ambulantu na VMC, makar da čeka i nekoliko meseci.
Potom je došlo do praska, pucalo je po svim šavovima, sivilo je
ovladalo materijalnom bazom i njenom nadgradnjom. Homo sapiens je u
funkciji potrošnog materijala. Biće, bez jakog korena, postalo je
korov. Kolone se sažimaju na puteštestviju bez povratka. Seobe su
svakodnevica.
Razgovor u knjižari bio je konac konca, kraj krajeva. Bio sam prisutan
i verujte mi na reč, prenosim Vam bez ikakve pristrasnosi, bilo mi je
žao Rodoljubov(ić)a, a evo i zašto:
- Dobar dan… gospođo ili gospođice… izvinite ja sam ranije, sasvim
službeno, oslovljavao sa drugarice, bilo je univerzalnije i nije nam
bilo bitno bračno stanje. Da li imate istoriju naroda Jugoslavije? Hteo
bih da je pošaljem unucima…
- Bog s’ vama, pa to je prevaziđeno… vi kao da ne živite u svom
vremenu… ili ste neki izrod? Jugoslaviju smo izdali još od kada, oho
hoj, nestala je. Nema je više. Sada smo izdali istoriju Srbije, a i tu
smo kasnili, drugi su to blagovremeno odradili.
- Izdali ste istoriju Srbije!?... Mislite da ste je objavili… I …
- Nemam tu šta da mislim, izdali smo je i to na ćirilici… možda vam ne odgovara?
- Da, da… doći ću drugi puta. Kolo sreće se okreće… Zbogom…
Samo što ne zaleleka, hukće bez predaha. Rodoljubov(ić) oseća, da,
progledao je: „Smrdi, smrdi nešto u državi Danskoj“, al’ nikako da se
opepeli. Ponovo mu se javio problem sa prezimenom: „Eh, moja unučadi…
zar je moralo baš tako?“. Ljudska glupost je jedinstvena dominanta u
beskonačnom univer- zumu, a i igre sa granicama su svojevrsno otuđenje.
ČUDOGLAV
Mića M. Tumarić
Bio
je podoban. Taj vlasnik čudoglave. Izrazito četvrtaste. Sa
visokim, izboranim čelom. Vidljivim iz daleka. Veoma podoban. Za
pokretnu metu. Prepodoban, čak. Zarad opakog jezika. Poganih reči.
Bezobrazno-drskog ponašanja. Narav mu je bila gadna. Ružna, brate.
Kao stvorena za širenje omraze. Zaradio je svaku psovku na svoj
račun More pakosti i gadosti, koje su mu bližnji priredili. Jer
je svakome, prethodno, bar tri puta više nažao učinio. Bar pet
puta više nevolja doneo.
Mrzeo je celu ulicu. Ali i ulica njega. Nije cenio potčinjene. Ni oni
njega. Nije voleo ni državu. Netrpeljivost je bila obostrana. Vremenom
je narasla do mržnje. A državni aparat crpi energiju iz mržnje,
pa pretače je u nedala. Svakojaka.
Zato ga je stigao metak. Iz državnog zaledja. Od pararodoljuba.
2.MAJ.2009.g.
Sabahudin Hadžialić
Dan poslije genocida na janjcima i piletinom širom bivše nam zajedničke
domovine (zvaše se SFRJ, ako se ne varam?). U Sarajevu mamurnim korakom
hodaju pravovjernici koji će idućeg petka na džumi glasno govoriti
proti konzumacije alkohola a sa ciljem pridobijanja još nekoliko
nepotrebnih „bodova“ kod vlastitog šefa koji je tri safa, pardon reda,
ispred njih. Ostali čekaju priliku. I spavaju cijeli dan. Poslije
popodnevnog odmora, a i ranovečernje šetnje, izađoh na balkon stana u
sarajevskom naselju Grbavica u kasnovečernjim satima, tačnije, bilo je
oko pola dvanaest u noći. Odjednom, eksplozija! Daleko, ali ipak
dovoljno blizu da zaintrigira moja čula sluha i vida. Vidjelo se nije
ništa. Čulo još manje. Provjerio sam prije spavanja TV i online
vijesti. Ništa.
Sutra ujutro u tramvaju sam čuo istinu. Ispaljena je zolja na kuću u Lukavačkoj
cesti. Bio je 03.maj.2009.g. Sedamnaest godina poslije prve granate,
pardon zolje, ispaljene na Sarajevo.
Dobro došli u Disneyland.
Novi predsjednikStranke
Demokratske Akcije2009
On
je SIN. Rahmetli predsjednika. I želi biti novi PREDSJEDNIK. Kao da ne
zna kako narod nikada nije birao SINA, umjesto PREDSJEDNIKA. Već je
birao PREDSJEDNIKA, umjesto SIN-a. Ahmede, posjeta je završena,
čuo se glas iz hodnika. Mubera je izašla iz Ahmedove ćelije sa papirom
u ruci. Nije došla ni do kapije mentalne institucije u kojoj je Ahmed
bio smješten a već tamo su je čekali: ONI. Sljedbenici SIN-a, pardon
PREDSJEDNIKA.
MOLBA
Mediji su objavili da će u Bosni (i Hercegovini) bez posla u 2009.g.
ostati blizu 100.000 radno sposobnih članova društva. Članovi stranaka,
pardon partija na vlasti se nisu osvrtali na to. Uostalom, ovi koji
ostaju bez posla su samo simpatizeri stranaka, pardon partija na
vlasti. Oni glasaju/glasuju za njih. Njihova molba za prijem u
stranke/partije je na prijemnoj pošti. Dalje nije otišla. Zbog čega?
Nisu bili dovoljno dobri komunisti. Kada je trebalo. Onomad!
KAMELEON
Nije nikada bio komunista. Ali ni nacionalista. Uvijek je bio na ivici
da bude komunista ili...nacionalista. Ali, nikada nije bio ni komunista
ni nacionalista. Jer biti komunista....odnosno nacionalista nije bilo
isplativo u vremenu kada je on bio na ivici da postane komunista
ili....nacionalista. Na kraju krajeva, nikada nije mogao biti
komunista ili nacionalista ako su većina na vlasti bili komunisti ili
nacionalisti. Zbog komunista, pardon, nacionalista. Na vlasti.
PETA PRIČA
Ona je napisana kao peta priča po planu i programu. Nije bila ni
četvrta ni šesta, već peta priča. A osnovni sadržaj pete priče vam ne
bih smio napisati jer bih vas tada...morao ubiti. Meni je danas 90
godina i moje ime je Bond, James Bond.
I prošla vlast pila nam je krv kao vaške.
Međutim, tada nam je to ličilo na picajzle.
Zoran Matić Mazos
Dragi
i poštovani prijatelji, vesti ŽIKIŠON-a su ovoga puta malo neobičnije, jer
najviše što je neko u ovom vremenu medijskog mraka, a i svakog drugog,
pod takozvanom demokratskom vlašću u Srbiji o tome pisao, je,
Najtiražniji dnevnik dijaspore "VESTI" www.niddaverlag.org,
vrlo opširno što i vidite iz priloženog, pa je to zaslužilo i našu
pažnju. Posebno zato što je sve posvećeno novinarskom istraživanju
satire u Srbiji, novinarke ovog lista Sanje Tomić, redakcija ŽIKIŠON-a
pozdravlja ovakav način istraživačkog novinarstva.
Ben Heine - BELGIUM
Život u Srbiji je "strava !" Horor, takoreći !
Boban Miletić Bapsi
Rene Bouschet - FRANCE
Na televiziji stalno gledamo provajdere,
insajdere, autsajdere, blendere... O njima nas
obaveštavaju naši – novinanderi!
Slobodan Žikić
***
MOJ VELIKI OTAC
Zoran Spasojević Paske
Moj veliki otac nema dlakave uši.
Moj veliki otac nema hladne obraze.
Moj veliki otac ima prijatan glas.
Moj veliki otac ima velike ruke.
Moj veliki otac sa uživanjem češe dupe.
Moj veliki otac uvek kada mu tražim pare, ne može da nađe novčanik.
Moj veliki otac ruča. Veliki osmeh mu se razvlači posle svakog zalogaja.
Moj veliki otac uvek spava posle ručka, sa rukama pod glavom i novinama preko lica.
Moj veliki otac kada se sve uzme u obzir, liči na pravog oca, i
na vašeg oca. Ali moj veliki otac može, kad hoće, da bude i
seronja. Veliki seronja.
Moj veliki otac kada se probudi, uključuje televizor i traži
da mu se donese hladno pivo iz frižidera. Dok pije pivo, uvek
puši, tiho podriguje i glasno psuje državu. Izjavljuje da
zbog loših vesti mora da ide da se isere.
Moj veliki otac je jedini veliki otac u gradu koji dnevno
troši topku toalet papira na plave kvadratiće.
DEMOKRATSKI OČAJ
Moj
otac se konačno vratio. Izležavao se u svojoj kući ne radeći ništa jer
ničega više nije bilo da se radi. Počeo je da pati od čudnog oblika
depresije. Posle izvesnog vremena, odlučio je da potraži savet svog
saborca i psihijatra Pere D. ali nije ga pronašao jer su ga poslali u
azil za propalice, alkoholičare i narkomane koji je upravo osnovan u
Rezervatu Srbija zbog bivših boraca za demokratiju za koje više nema
izazova u ovom svetu.
***
PENZIONER
Branko Kujundžić
Sunčevi
zraci su se probijali kroz prozor padajući pravo na krevet ostarelog
čoveka. Jutro je bilo vedro i sveže, prosto neobično za tako veliki
grad poput Beograda. Starac je ustao polako, umio se, obrijao, obukao,
pokupio svoj štap i izašao napolje. Šetao je i uživao u lepom jutru.
Mada, to uzivanje mu je remetila glad. Glad koja je pretila da mu
stomak zalepi za kičmu. Zato je on od poslednjih para svoje penzije
kupio kokice. Kokice koje bi mu pomogle da se nahrani. Krenuo je
naravno u njemu dobro poznati park gde su se okupljali njegovi drugari
i drugarice vršnjaci. Zauzeo je prvu slobodnu klupicu i otvorio kesicu
kokica. Počeo je da ih baca po kaldrmi starog parka. Odjednom se iz
raznih pravaca okupio veliki broj raznolikih golubova i vrabaca.
Naravno, dedu nisu interesovali vrapci već ove krupnije ptice. Vrebao
je dobrih deset minuta dok se golubovi nisu skroz pitomo počeli vrzmati
oko klupice veselo gugučući. Tras! Munjevit potez štapom po glavi
nesrecnog goluba dao je svoj učinak. Deda je obezbedio sebi trodnevni
obrok dok su se oko njega nakratko razleteli golubovi i vrapci. Deda,
zadovoljan svojim učinkom krenuo je do susedne klupe gde se odvijala
prava borba. Tačnije više od borbe. Dvojica starijih ljudi su igrali
šah, i to sa ulogom. Ulog je bio ulovljeni golub. –"Mogao bih i ja da
se pridružim, da odigram jednu partiju a ionako ovo dobro igram, pa da
budem miran cele nedelje što se tiče hrane." Ubrzo im se i on
pridružio i u kratko vremenskom periodu je ostao bez goluba kojeg je
malopre ulovio. Kokica više nije imao. A ni para. Uzalud je molio
drugog starca da mu vrati goluba do prve penzije. Jednostavno, takva su
bila pravila opstanka. Surova. Polako je krenuo kući. Pokunjen i
neraspoložen. Ah da, i gladan. Stigao je konačno sav izmoren pa je
odlučio da malo prilegne i da odagna loše osećaje. Nije se više
probudio. Umro je. Od gladi...
***
Teško će standard među Srbe.
Nebeski je to narod.
Mića M. Tumarić
Slobodan Srdić - SERBIA
Ne zna se uzrok za H1N1.
Pa, to su svinje... iz ŽIVOTINJSKE FARME!
Sabahudin Hadžialić
***
PARNIČAR
Golub Lazarević
U
vreme zimskih meseci, kišnih dana, crkvenih praznika i u drugim
prilikama, kada nisu na njivama, mnogi poljopriivrednici imaju nekakav
hobi. Onako, da prekrate vreme. Neko se bavi slikanjem, neko
rezbarijom, neko piše pesme... Hobi mog komšije Gligorija je su
suđenja. Razlozi zbog kojih je tužio svoje međaše, a i one udaljenije,
dostojni su Ginisove knjige rekorda. Komšiju Ivu je tužio samo zato što
je, dok je okretao kola, ruda zaprežnog vozila povredila Gligorijev
„vazdušni prostor“. Protiv Brane je „presavio tabak“ zbog okresane
grane na međi, a Filip se u sudskim vodama našao, što je njegova stoka
pojela dva klipoa kukuruza u kompšijinoj njivi. Prelazak stoke preko
sinora i pojedana dva duleka bili su razlog utuženja Radojka. Na međi
je započelo i suđenje sa Pantom. Gligoriju je, u prolazu, ubrao „čitavu
šaku“ oraha. Tako, komšija Gligorije, leti ore, seje, kopa, žanje i
radi druge poljoprivredne radove, a zimi „krati vreme“ sudeći se sa
komšijama. U ovom poslu, podosta, je napredovao, pa je stekao i nadimak
advokat. Što se imovnog stanja tiče, Gligorije je uzoran domaćin. Ima
traktor sa svim priključnim spravama, ekonomske zgrade, modernu kuću i
u njoj „sve na dugme“. Nedostaje, jedino, video. E, baš taj video, ovih
dana, zadaje mu dosta brige. Taman je sakupio novac da ga kupi, kad –
kvrc! Brana mu, ponovo, odseče granu na međi. Kaže, smetala žicama od
struje. Možda je i tačno, ali su, zbog, toga Gligorija obuzele takva
struja i dleme, kakve ne pamti.Dugo nije mogao da „porelomi“: da li da
nabavi video, ili uputi jubilarnu, stotu, tužbu. Prevagnula je
tradicija i Gligorije, još jednom, zakuca na vrata Suda. Računa on,
kad` komšija Brana primi poziv, videće on svoje i bez videa. Selo mora
da ima zabavu i razonodu, a ko će to da mu poriušti, ako ne Gligorije
od koga se to, najviše, očekuje. Mora i nadimak da opravda. A, za video
– videće!
***
ŠTRAJK
Rade Đergović
Neću
više da gledam televiziju. Ona konstantno loše utiče na moje fizičko i
mentalno zdravlje. Nema vesti, a da se u njima ne prikazuje jad beda,
rat, čemer i ostali štrajkovi. E, ovog puta bih se zadržao na
štrajkovima. To je u poslednje vreme kod nas postala masovna pojava. Ko
god ostane bez posla, bez plate, bez firme ili nade u bolje sutra, on
sedne, grupno ili pojedinačno i počne da štrajkuje glađu.Doduše, ni mi,
koji ne štrajkujemo na ovaj način nemamo baš uvek da pojedemo, ali, bar
to ne udaramo na velika zvona. Obzirom na svetsku ekonomsku krizu koja
je sve prisutnija na ovim prostorima, milom ili silom svi ćemo početi
da gladujemo. Razlika je jedino u tome što se mnogima to neće upisati
kao štrajk. Bilo kako bilo, ja više neću da gledam televiziju.
Država će mi kroz obaveznu TV pretplatu svakako uzeti od usta ono što
je njeno, a ja u znak protesta mogu da štrajkujem glađu. Ako na to više
iko od odgovornih obraća pažnju.
SETVA
Svetska
ekonomska kriza je tema broj jedan svih razgovora, od najvišeg nivoa,
pa do običnih, porodičnih. Strah od onoga što nam sledi, preneo se i na
najzdraviji deo naše zemlje, na selo. Uplašili se seljaci, jer znaju
oni da od države nema 'leba, čim počne da se šuška o bilo kakvoj krizi.
Zna seljak da mu,dok gleda u nebo, zaviseći od njega, država zavlači
ruku u džepove i uzima koliko joj treba. I to,bez pardona. Zna
seljak da od ove države neće dobiti ni dinara za setvu, ali će
se država kad bude bila žetva naći tu da mu uzme ono što njoj
pripada. Sve seljak zna, ali ćuti i trpi. Dokle će izdržati, ne zna se.
Zna se jedino da je na selu sve manje onih koji seju, a kad njih bude
nestalo, teško će ići sa žetvom. Dok država sve ovo shvati, bojim se da
će biti kasno za bilo kakvu intervenciju.
***
LAŽ U ISTINI ILI ISTINA U LAŽI
Živko Vujić Živuj
Predizborna je kampanja.
Zastave, majice, baloni... Šatori, tribine, parole, govori...
Na predizbornoj tribini, lider stranke kaže:
– Od kada smo mi na vlasti, sve napreduje u Srbiji!”
Oni koji ga podržavaju, reći će da je to istina. Oni koji ga ne podržavaju, reći će da je to laž.
Na drugoj predizbornoj tribini, lider druge stranke kaže:
– Od kada su oni na vlasti, sve nazaduje u Srbiji!”
Oni koji ga podržavaju, reći će da je to istina. Oni koji ga ne podržavaju, reći će da je to laž.
A od toga dvoga samo jedno može biti laž ili istina. Ili je i jedno i
drugo i laž i istina? Šta je onda laž, a šta istina? Šta je istina u
laži i šta je laž u istini? Istina postaje laž isto kao što laž postaje
istina. Sve je relativno dok istina može biti laž, a laž istina, i dok
imamo one koje bi bolje bilo da nemamo, i dok biramo one koje
zaokružujemo, dok nas jedni vode, a drugi zavode, dok nas jedni mire, a
drugi zavađaju...
Šta je od ovoga istina, a šta laž, i kakva je u tome uloga politike?
Odgovor bi valjalo potražiti kod onih kojima je svejedno šta je laž, a
šta istina.
Zaista, u čemu prođe proteklih devetnaest demokratskih godina?
TO JE NJIMA NAŠA BORBA DALA...(XI dio)
Srbija na istoku
XXX
Četrnaest godina od "Bljeska"
U
Hrvatskoj je obilježena 14. obljetnica vojne akcije "Bljesak", u kojoj
je Zapadna Slavonija vraćena pod ustavno-pravni poredak Hrvatske.
Istovremeno, Srbi su parastosima obilježili stradanje u toj hrvatskoj
akciji. Sa porodicama žrtava i prognanima ni ove godine nije bio niko
od predstavnika vlasti, a odgovornost Beograda ni danas se ne postavlja.
KOMENTAR REDAKCIJE ŽIKISON-a:
Puj pike ne važi!?
XXX
Prvomajski uranci u vreme krize
Do
početka devedesetih godina prošlog veka, Prvi maj, uz različite zabavne
i sportske programe, roštilj i piće, slavio se širom Srbije. Danas se
sindikalni protesti na ivici socijalne ekspolozije a republički
zaštitnik građana u Srbiji upozorava da su prava radnika u Srbiji
ozbiljno ugrožena. Crvene zastave s natpisom "Proleteri svih
zemalja, ujedinite se" -tradicionalni prvomajski radnički dekor, danas
je u Srbiji više nego daleka prošlost. Do početka devedesetih godina
prošlog veka, prvomajski uranak uz različite zabavne i sportske
programe, roštilj i piće, slavio se širom Srbije. Kragujevac -
nekadašnji ponos radnika samoupravljača bez prvomajskog je uranka,
kačamaka i vruće rakije. U Šumaricama se okupilo nekoliko stotina
uglavnom starijih Kragujevčana....
Kakvi praznici, kakvi bakrači! Dajte vi nama prvobitnu akumulaciju kapitala?!
XXX
Bosna i Hercegovina ni na zapadu ni na istoku
Mesić: Možemo riješiti otvorena pitanja
Otvorena
pitanja između BiH i Republike Hrvatske mogu se riješiti uz malo više
dobre volje i uvažavanja argumentacije i jedne i druge strane, kazao je
danas nakon susreta sa članovima Predsjedništva BiH, predsjednik
Republike Hrvatske Stjepan Mesić. Mesić je istakao da ih ima mnogo:
granice, imovina, trgovina te dvojna državljanstva, ali da će njihovo
rješavanje unaprijediti već postojeću, dobru suradnju.
Ko pomenu Josipa Broza?
XXX
Kad porastem biću Tasim...
Tasim
Kučević brutalno je napao ženu i to pred zgradom državnog Suda dok je
čekao na izricanje presude. Koliko je još sličnih šamara podijelio bez
prisustva kamere nikada nećemo saznati, no pokazao nam je da smo
potpuno nezaštićeni i nesigurni, okruženi tek nijemim i pasivnim
posmatračima.
Lijepo je to Johny opjevao još početkom osamdesetih: „Ako ne slušaš kurvin sine, nećeš ni jesti!“
XXX Crna Gora na jugu
Mediji slobodni kao u Bocvani
Novinari
su u nedjelju 3. maja obilježili Dan slobode štampe povodom kojeg je
Freedom Hause objavio izvještaje o slobodi medija u svijetu. Crna Gora
se prema tom izvještaju nalazi među državama u kojima su medijii
djelimično slobodni i dijeli 78 mjesto sa Istočnim Timorom i Bocvanom.
Koji su ključni problemi koji utiču na slobodu medija u Crnoj Gori.
Na slobodu medija u Crnoj Gori utiče više faktora, među kojima su
najvažniji da je teško doći do pouzdane i pravovremene informacije bez
obzira što postoji Zakon o slobodnom pristupu informacijama veliki broj
tužbi protiv medija i novinara, nemogućnost pojedinih medija da se bore
za tržište jer im državni organi uskraćuju pravo na frekvencije i
neregulisane oblasti radio difuzije. Od počekta rada Televizija
"Vijesti" se suočava sa opstrukcijom dodjeli frekvencija za Podgoricu i
druge gradove čime ovaj medij trpi veliku materijalnu štetu upravo zato
što ne može da ravnopravno učestvuje na medijskom tržištu.
Orwel je to lijepo napisao još 1948.g. Ali niko nije čitao. A prođe i 1984....
XXX
Praznik i apatija među radnicima
U
Crnoj Gori ne postoji tradicija radničkih prvomajskih protesta, ali je
ipak ove godine bilo takvih okupljanja, kao što je protestna šetnja
koju je organizovala Unija slobodnih sindikata. Uprkos krizi, neveselim
ekonomskim prognozama i lošem vremenu, neki su se ipak odlučili za
prvomajski dan u prirodi.
Čuj?! Zar neko radi u Crnoj Gori? Zovite Ginisa!
XXX
Hrvatska na zapadu
Bez Prava, kruha i duha
Prvi
maj u Hrvatskoj protekao je više u znaku radničkih prosvjeda nego li
proslava, a glavni moto bio je 'Hoćemo raditi i od rada živjeti'. Sa
središnjeg prvomajskog okupljanja u zagrebačkom Maksimiru političarima
i poslodavcima poslana je poruka 'ili radite i u našem interesu ili
odstupite'.
Studenti
zagrebačkog Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji okupljeni u Nezavisnu
inicijativu za besplatno obrazovanje već dva tjedna blokiraju nastavu
na tom fakultetu, 03.5.2009.g. su ponovno izglasali nastavak blokade
nastave.
Šuška se šuška...Demokratijo, voda te odnijela!
XXX
Slovenija na sjeverozapadu
Slovenija i Hrvatska blizu dogovora
Šefovi
diplomatija EU podržali predlog Evropske komisije da se, uz poštovanje
međunarodnog prava reši slovenačko-hrvatski granični spor odlukom
arbitražnog suda. Komesar za proširenje EU Oli Ren izjavio da su
Evropska unija, Slovenija i Hrvatska stigli do ključne tačke pregovora
Pitanje je ko će prvi...svršiti!?
XXX
"Slovenija će učiniti sve da BiH što prije uđe u EU"
Slovenija
je prijatelj BiH, pred kojom je dobra budućnost, i učiniće sve da što
prije uđe u EU, rekao je Miro Petek, predsjednik Komisije parlamenta
Slovenije za Slovence koji žive van zemlje.
Dobar je to lobista. Plaćen novcem štediša Ljubljanske banke iz BiH, ali i šire!?
xxx
Makedonija na jugoistoku
Marko Perković Thompson izazvao politički skandal u Makedoniji
MAKEDONIJU
trenutno trese politički skandal nakon što je Ivica Georgievski,
zastupnik većine u parlamentu Makedonije odnosno stranke VMRO-DPMNE u
borbi za uvođenje vjeronauka u škole, na svojoj Facebook stranici
objavio stihove pjesme "E moj narode", koju izvodi hrvatski pjevač
Marko Perković Thompson. "Marko Perković Thompson ikona je
nacionalizma Hrvatske i BiH. Za jedne je domoljub i vjernik a za druge
on širi ustaške vrijednosti. Na njegovim koncertima koriste se križevi
i mačevi, kao i ustaški simboli koji su redovna ikonografija ali i
osnovni motivi njegovih pjesama", objasnila je glavna makedonska TV
postaja A1 dodajući kako Thompson često pjeva o ubojstvima Srbi odnosno
četnika.
"Puno puta tužen je za rasizam a njegovi koncerti često su zabranjivani
u europskim metropolama kao u samoj Hrvatskoj", stoji u prilogu te TV
postaje.
Nagradno pitanje: Koje ja nacionalnosti Internet?
***
Svakoga jutra kada se probudimo setimo
se faca naših političkih mudraca.
Zoran Matić Mazos
Julio Carrión Cueva KARRY - PERU
Privatizacija se nastavlja.
Prostitutke otkupljuju trotoare.
Tanja Alečković
DRŽAVE, PARDON GRADOVI
Sabahudin Hadžialić
U malom
gradu preko sedam gora i sedam mora
živješe mali narod.
Živio je samo u tom gradu.
I nigdje više.
Bar je tako mislio njegov Car,
pardon Knez.
I jednoga
dana iz grada izadjoše
prvi.
Za njima drugi. I treći.
Car, pardon Knez
je ostao sam.
...
Ime grada?
Pogledajte oko sebe,
možda se baš radi
o vašem...gradu.
***
Maestro i Margarita
XXI vijeka/stoljeća
Toplina
sopstvene sujete
ispunjava
istkane pore
mojih sunovrata.
...
All aboard!
uzvikuje
crni
mačak
dok tramvaj zvani čežnja
presijeca glavu
nedoraslog lika.
...
Prekratko sam živio
da
bih shvatio
kako
ni živio nisam!
GURU
Jasmina Šikić Jašiki
Okači te tvoje suze “mačku o rep”,
ne plači mi, nemam više rame,
prozrela sam tvoju patetiku,
koliko si suzama “dosledan”.
Na moju si iskrenost pljunuo,
i još ko zna šta si popljuvao,
tvoja igra za rad malo sreće,
otkrila mi kol’ko sam naivna.
E, hvala ti što mogu da vidim,
nisam znala da imam i oči,
moj doktore, vidaru il’ guru,
stvarno si me jako prosvetlio.
***
JA ZNAM ŽENU
Golub Lazarević
Ja znam ženu, ime joj je Mara,
Njoj, veoma, sladak život štima.
S bećarima, svako veče, „šara“,
Izmenjala dva fudbalska tima!
Ja znam ženu, ime joj je Moca,
Usta su joj, kao oštra reza.
Kako ta zna zubima da škljoca
Nema takve u četiri sreza!
Ja znam ženu, ime joj je Lena,
Ona voli da se nosi kratko.
Suknjica joj ped više kolena
Al`, „minjak“ joj pruža i muž Ratko!
Ja znam ženu, ime joj je Dana
Takve snage, nadaleko, nema.
Misliš, ženska, bez ikakve mane,
Ali, muža pijanicu lema!
Ja znam ženu ime joj je Stojka,
Domaćica kakvoj ravna nije.
Lepša Dana, n`o svaka devojka,
Ipak, muž je, bez razloga, bije!
Ja znam ženu, ime joj Dušanka,
Voli da se, moderno, odene.
Nebi mogla ni izvozna banka
Da namiri sve hirove njene!
Ja znam ženu, ime joj je Vera,
Nema joj para u celom kraju.
Uz muža ima i tri dilbera,
Jedan za drugog, oni, ne znaju!
Ja znam ženu ime joj je Cica,
Ne psuje svece, al` i ne moli.
O njoj, po selu, kruži pričica:
-„ Mrzi svekrvu – komšiju voli!“
Ja znam ženu, ime joj je Stana,
Ta živi život u malom gradu.
Muž njen uživa život kafane.
Ona ga čeka. Ne gubi nadu!
***
Epitaf poltronu:
Budi ponosan
na sve što nijesi činio!
Veljko Rajković
Želim da komšiji crkne trava.
Neka mu je samo krava zdravo!
Veljko Rajković
PECKATIVI IZ B(iH)
Sabahudin Hadžialić
XXX
U godišnjem izvještaju State Departmenta vele: BiH pogodna za terorizam! Dobro jutro, Kolumbo?!
XXX
U Bosni (i Hercegovini) je mnogo gladnih.
A o sitima da i ne govorimo.
XXX
Ne postoji vakcina za novu gripu.
Postoji, ali još nije otkrivena!
XXX
U B(iH) je na djelu segregacija u školama.
Svako ide u svoj razred, pardon...stado!
XXX
Ima nešto i dobro u ovoj recesiji.
Za Prvi maj nije bilo genocida nad janjcima.
XXX
Rajko Kuzmanović (predsjednik RS-a) aktivirao Senat Republike!
Baš kao u najbolja vremena...Radovana Karadžića.
XXX
Tito po drugi put među studentima - Hrvatima!?
Stipe Mesić se vika.
XXX
Bildernburška grupa:
Gripa „A“ je krenula.
Dok dodje do „Ž“, sve će biti OK.
XXX
Kada Bošnjaci, pardon Muslimani mogu dobiti „nacionalnu državu“ B(iH)?
Kad' na vrbi rodi grožđe, a možda i prije?!
XXX
ZELENI MANIFEST:
Nedžad Branković i Edhem Bičakčić su optuženi za zloupotrebu položaja.
Ali, što brate opet Bošnjake, pardon Muslimane?
XXX
A što mene, svi su krali?
Tamo gdje svi kradu, nitko ne krade.
XXX
Koliko visoko pozicioniranih političara u B(iH) govori engleski?
Pardon, neki od njih ne znaju ni srpski, pardon, hrvatski, pardon bosanski, pardon...
XXX
Joca Amsterdam uhapšen u Srbiji zbog povezanosti sa ubistvom Ive Pukanića u Hrvatskoj. A gdje smo tu mi iz B(iH)?
XXX
I mi konja za trku imamo!
Nemate samo vi svoje lopove!
XXX
Tito je umro 04.5.1980.g.
Gladan sam i jadan kao da je to jučer bilo!
XXX
U ratu se svašta pjevalo.
Ali, poslije rata se naplaćivalo.
XXX
Ne možemo mi živjeti zajedno!
Ali, možemo krasti...zajedno!
XXX
U Zagrebu studenti i dalje traže besplatno školovanje.
Pitam se šta bi danas Volter rekao?
XXX
Predsjednik Republike Hrvatske Mesić je protiv izjednačavanja antifašističkih i fašističkih zločina!
No, prvo moramo definisati riječ FAŠIZAM na prostorima Balkana?!
XXX
Budi se Istok i Zapad. Budi se Sjever i Jug.
Ali, nikako da ustane!
XXX
Bosna i Hercegovina je na putu Velikohrvatskim i Velikosrpskim apetitima.
Svoga puta još uvijek nema.
XXX
Devetnaest godina demokratije. I, koliko još?
***
U tami smo naslutili ideologiju pojedinih pisaca. Na svjetlu smo je vidjeli i osjetili na koži.
Ne traži izgubljeno, pronaći ćeš sebe.
Udovac je od prošle godine. Tad se udao.
Čitaj kako piše, piši kako ti diktiraju.
Ponavljanje je majka znanja. Ponovimo izbore, možda nešto naučimo
Odležao je zbog kradje. Krade i dalje, ne rizikujući robiju. Sad je političar.
Narod na uzbunu. Gleda porniće poslije ponoći.
Plaše nas džehenemom/paklom I zaradjuju na tome.
Reisu dvori, vladiki dvori, kardinalu dvori, a ovcama torovi.
Tanja Alečković
KRLEVIZMI
Svako proročanstvo biže ili laž - ili istina.
Fraze treba da se stide golih fakata.
Laži ne priliči “minić”. Ima kratke noge.
Snimatelju budi objektivan! Reče mu objektiv.
Iskrenost je retkost nezaštićena zakonom.
Niko mu ne veruje. Previše je iskren.
Ispunjavam sve božje zapovedi, osim jedne: LAŽEM!
Ako me utisak ne laže, svi me lažu!
Muka mi je! Lažem, a niko mi ne veruje.
Verujem sebi, da ne bi me drugi lagali.
Verovao je svakome, pa je izgubio poverenje kod svakoga.
Mislio sam da sam veliki čovek sa velikim nedostatcima. Lagao sam se polovično.
Žena mi uvijek kazuje istinu. Odkad odlući kakva će biti.
Ne verujte ženskim suzama! Možda su od luka zaprške.
Lažna ljubav me osvetljava, ali me ne grije.
Za ljubav lažete, ali nemojte lažno ljubiti!
Lažu, kad nam kazuju istinu.
Oni sa lažnim vrednostima uveravaju nas da je pogrešno vreme za istinskim vrednostima.
Gola istina je da je narod odavno go i bos.
Čuvaj nas Bože od političke zapovedi: LAŽI!
Upornost krasi i političare. Uporno lažu.
Loši političari lažu uvek. Dobri, po potrebi.
U predizborju, jedina istina su lažna obećanja.
Do kampanje ćemo odlučiti dali je njihov kandidat pijanica ili narkoman.
Osim arhitekture i naša istorija je verodostojna. Pišemo je sami.
Istorija bi bila prirodna nauka, kada bi govorila golu istinu.
Advokat razmišlja logićki. Sudija istinito.
Da je car go, jedno je od najvećih čovekovih otkrića.
Jednoga dana umreće sve istine.
Atanas Krlevski
Kad su Srbi shvatili da je vođa slep, ostalo ih je za pod jednu šljivu!
Uskoro će naš izvoz doživeti drastičan pad. Svo fudbaleri su već otišli u inostranstvo!
Velika je razlika između predsednika i cara. Predsednik ne nosi krunu!
Neshvatljivo je kako je ateistička vlast naterala narod na višegodišnji post!
O njima će istorija dati svoj sud. Pre toga će se izjasniti Okružni sud!
Nije demokratski tražiti od naroda da zahteve svojoj vlasti upućuje u pisanom obliku. Većina je nepismena!
Pristalica sam jedne nove "Kulturne revolucije." Ovi što sada vladaju, malo da tucaju kamen!
Svesno su na najodgovornija mesta postavljeni najgori. Posle njih samo bolji mogu da dođu!
Miodrag Tasić
AFORIZMI IZ REPUBLIKE SRPSKE (BiH)
Rade Đergović
Na takvom vođi bi nam i Domanović pozavideo.
Policija je bila na visini zadatka. Tukla je narod s konja.
Idem i ja sa vama u 21.vek. samo da nađem sveću.
Slobodan Živanović
Ahil je imao petu. Naši se uzdaju u laktove.
Zlatno pravilo: Nije zlato sve što sija.
Štednja: Imam kaiš – nemam pantalone.
Grujo Lero
Čim su se vjenčali, on je počeo da pije, a ona da puši.
Žena mu je samo jednom u životu rekla da. Na vjenčanju.
Žena muža prvo zavoli, pa mu onda nabije rogove.
Nedeljko Blažić
U ovim igrama sa granicama najbolje prolaze – carinici.
Lopovima smo ušli u trag. Ljubimo im stope.
Ako hoćeš da komšiji crkne krava, navuci ga na travu.
Nebojša Borovina
Kad sahrane pravog patriotu, njemu i tada zemlja leži na srcu.
Zdravstveni centri su nam mnogo sigurniji od zatvora. Iz njih malo ko izađe.
Lako je sirotinji. Ona bar za zimnicu ne izdvaja.
Srđan Dinčić
U lekarskoj ordinaciji: „Kako to mislite, nemam zakazano? Zakazali su mi bubreg, jetra...Šta još treba da mi zakaže?“
Lepo je naći lepšu polovinu. Ali ja se ne bih bunio ni za dve lepše trećine.
Prave ljubavi su se izgleda održalo jedino još u Meksiku. I one traju samo 150 epizoda.
***
Davajući nam mrvice uspješno nas kljucaju u mozak.
Znamo mi koje su čije u državi boje-političari nas džaba farbaju.
Ne može izać’ na dobro-krenuo je krivim putem.
Onaj što mu se našao na putu bio je novčanik pun novaca.
Ono što kod mene ne pali-kod njega izgore.
Čim su ugledali prljavi novac kod kriminalaca je počela ruka ruku da mije.
Poslodavac me izbacio iz fabrike-a žena iz kuće.
Imamo ih u planu-čekamo da nam se nacrtaju.
Putevi droge jednako se prosijecaju.
Drži ga kao psa-kuja jedna.
Riješili smo se odgovornosti po tim pitanjima.
Pitanje o goloj sirotinji skinuto je s dnevnog reda-svi ga se stide.
Ni htjeti ni moći nije više u našoj moći.
Ovi nam u mraku pričaju o svojim vidicima.
Uspješni životni put za mnoge je trnovit.
Izveli smo ih na pravi put-sami su krenuli da lutaju.
Mozak su pustili na pašu dokazujući koliko su zeleni.
Nije nam do smijeha-to je škakljivo pitanje.
Stari političari su neuništivi ... sve nam uništiše.
Nas ne zadovoljavaju tuđe granice na metre-svi bi mi kilometre.
Abdurahman Halilović Ahil
Ma kakvo mišljenje imali o homoseksualcima,nipošto im ne okrećite leđa.
Ima siledžija džentlmena.Oni žrtvi ponude alternativu:milom ili silom.
Čitav život je radio u nuklearnoj elektrani. Ostao je aktivan i poslije smrti.
Ljubi bližnjeg svoga. Ali radi to higijenski.
Osobe koje se podvrgnu više od 20 plasticnih operacija ne bi trebalo sahranjivati vec reciklirati
Razgovaraju dva psa iz boljih kuca o psu lutalici: ”Pogledaj onu džukelu kako je jadna.Pa,to je penzionerski zivot.”
Politikanstvo nam ne gine.Jedino ćemo mi nastradati.
Svoju vitku liniju mogu da zahvalim svoj ženi.Stalno mi vadi mast.
Zastita životne sredine? To nam nije ni na kraj pameti.
Otkad im Amerika diriguje ne kritikuju ih što zveckaju oružjem.
Da hoće neko da nas dovede u red pa makar morali i raditi.
Tko visoko leti nisko pada – reče grobar sahranjujuci pilota.
Reci popu pop, a turbofolku marš.
Dobro je što postoje pauze inače u nekim državnim ustanovama ne bi znali kad da prestanu da ništa ne rade.
Rekao je da dolazi bolje vrijeme.Optimist?Ne,meteorolog.
Zavidim meteopatima.Njima barem kažu zašto im nije dobro.
Da nije sive ekonomije crno bi mi se pisalo.
Sumnja je osnovana.Još samo da nađemo krivca.
Političar
koji je bio stalno na meti satiričira pokazao je da ima smisla za
humor.Našalio se njegovom glavom poslavši ga na front.
Oni su to zvali borbom mišljenja.Nama je više ličilo na presipanje iz šupljeg u prazno.
Da nije ovoliko magaraca konjuktura bi nam bila bolja.
Budite uvijek spremni da vašu tačku gledišta stavite pod upitnik?
Slobodan Trikić
Pokvaren zrak mi manje šteti od pokvarenih ljudi.
Mnogi se danas prekomerno udebljaju zbog masnih laži.
Vrag niti nije tako crn dok se ne namaže naftom.
Kada stranački demokratski prvaci kukuriječu narod ostane bez jaja.
Pjetao koji prerano kukurikne, ostane bez jata svojih kokoški.
Narodu po običaju sa porezom oderu kožu i iz nje naprave vojničke bubnjeve.
Čudno je da ovce poštuju više ovčarskog psa od svoga pastira.
Istorija se ponavlja.Dokaz za to su govori i referati političara.
Bio je režimski pisac nekrologa.
Napišite svuda nesposobnim ulaz zabranjen.
Investiranje u proverene kadrove je često investicija u mrtav kapital.
Odumiranje države je zavisno od proždrljivosti pojedinih birokrata.
Kod stvaranje svoje kariere sve što sam dobio je karies.
Sad kad su mi ispali svi zubi počeo sam da grizem sve oko sebe.
Mnogo je umetnika koji prežive svoja dela.
Što danas možeš ukrasti ne ostavljaj za sutra.
Ostanite samo na rečima biče manje štete.
Radije gazite moje ideale in ne žuljeve.
Predlažem da posvuda mašina zameni čoveka.Mašina ne zna krasti.
Za mnoge domoljube važi izreka, domovino ti si kao banka.
Ako bude i raj naseljen ljudima bit če to pravi pakao.
Mnogi volovi imaju izgovor da im jaram služi kao ukras.
Jedini radnik koji ima neke koristi od fotelja je tapetar.
Devica samo jedamput devalvira.
Predlažem da se za gole reči plača porez na šund.
Ko ima prazan lonac jedino mu bes kipi.
Bolesnoj državi lekari ne mogu pomoči.
Radije imam trn u peti nego u glavi.
Rekli su mi da sam apsolutna nula i znao sam da sam nedostižan.
Narodu u senci velikana nikada nije toplo.
Govornici svih zemalja, zamislite se!
Dam kraljevstvo za dobrog čoveka.
Utopiše me na izvoru istine.
Evolucija čoveka može dovesti do nove vrste žiivotinje.