ЖИКИШОН / ŽIKIŠON / ZIKISON - Izlazi svake srede ili četvrtka * Prvi broj je izašao 25. 06. 2008. / 18. 06. 2009.

The first electronic weekly journal of political satire, humor, cartoons and comics in the Balkans

International competition, cartoons and comic short "KIKS ZIKISON", Paracin, Serbia zikison@zikison.net

XXIII DANI HUMORA I SATIRE, PLJEVLJA,

CRNA GORA...13.6.2009.g.

XXIII DANI HUMORA I SATIRE, PLJEVLJA, CRNA GORA...13.6.2009.g. @ Yahoo! Video

II dio filma XXIII dana humora i satire...

13.6.2009.g.Pljevlja 2009.g.

II dio filma XXIII dana humora i satire...13.6.2009.g.Pljevlja 2009.g. @ Yahoo! Video

 

PLJEVLJA DANAS... GALILEO PRODUKCIJA

PLJEVLJA DANAS...GALILEO PRODUKCIJA @ Yahoo! Video

Hoćete izvinjenje? E, pa izvinite.

Ovaj aforizam Aleksandra Baljka, laureata ovogodišnjih XXIII dana humora i satire u Pljevljima, upravo govori i više od očekivanog. O čemu se radi?

            Naime, činjenica da se ponovo, poslije skoro dvije decenije od iznenadnog prekida svih oblika komunikacije zbog nesretnih ratova (ups, agresija...!) na jednom mjestu okupiše, satiru govoriše a, bogumi, i zameziše dojučerašnji prosjaci uma što se preko oštrice pera gledahu u vremenu što neumitno prodje, mnogo govori o nama, narodima ovdašnjim. Kako to? Jednostavno, hajde da krenemo sa pričom. Dvojica prijatelja i kolega po peru, Sabahudin Hadžialić (Bosanac, Bošnjak da ne kažem Musliman) i Bojan Bogdanović (Bosanac, Srbin da ne kažem Pravoslavac) krenuše istom cestom iz Sarajeva ka Pljavljima. Autobusom. Dana 12-og Anno domini 2009. Mehin krš to bješe, mada je kombi izgledao sasvim solidno a i ko nam je kriv što smo sjedili na „sećijama“ na samom repu Mehinog krša dok je vrludao planinama i dolovima zemlje ponosne. A tek kada napusti Čajniće i krenu put Pljevalja...

„Od kako je rekao da umire, pop se ne odvaja od njega“
Abdurahman Halilović Ahil

            Cesta iz filma „Ko to tamo peva...“, Slobodana Šijana je, po krivinama, nagibima i milostima pravca nedosanjani san puta od Čajnića do Pljevalja a radi se tek o nekih 60-ak kilometara. No, valja nama, preko rijeke, široka je..duboka je. I, eto, u večernjim satima stigosmo u Pljevlja kada tamo na stanici Mr Branko Banović otima torbu iz moje ruke a ja velim...“Pušćaj čoče...pušćaj...“ No, ni du čuje Branko Banović! I ote mi torbu iz ruke i pravac u auto. I kaže, gospodine Hadžialiću, vi ste zaista fantastičan posao uradili za nas. Ne znam kako da vam zahvalimo. Mnoštvo misli mi prostruja glavom, ali ja, skroman kakav i jesam, samo rekoh, to bi svako na mom mjestu uradio (na znanje čitateljskoj publici: po saznanju da bijah imenovan bh. selektorom od strane cijenjene gospode iz Pljevalja, učinio sam, kao znak iskrene zahvalnosti, malo free of charge Public Relations and Media coverage all around Baščaršija)..Ah, da, sugerirah im i za Ivu Miju Andrića i Abdurahmana Halilovića iz Hrvatske kao alternativu osobama koje su prvo najavile i potvrdile a zatim otkazale dolazak u Pljevlja iz Hrvatske. Ne pominjem imena jer...Nisam od takvih. Jok!

„Jeste, čovjek je postao od majmuna, ali, sine, da znaš –
da i od ljudi može postati čovjek“....Zoran Raonić

            I prihvatiše...No, da se vratim do Branka koji nas samo nakratko odvede do Hotela „Pljevlja“, zaista interesantnog zdanja koje me podsjeti na dom zbog postojanja samo četiri sobe na spratu/kojem bijasmo Bojan i ja. Dobismo svako od nas po jednokrevetnu sobu. Čistu. Urednu. A kupatilo je ogledalo duše! Čiste, iskrene pretpostavke noćnog tuširanja. Bravo bravissimo! Ni pet minuta kasnije već smo bili u Milet bašti gdje se susretosmo i upoznasmo sa mnoštvom ljudi dok smo, zajedno sa ostalih 300-400 gradjana Pljevalja na otvorenom, te večeri slušali i gledali Humorističko- satiričko miletisanje Radeta Lale Čolovića, Maje Šarenca, Danila Čelebića, Tode Nikoletića, Dragana Sklendera Pelea, Ranka Pivljanina, Dejana Miličića, Slobodana Vučinića, Senada Stgrnjića, Huseina Čuturića, Jovana Paula, Milorada Stijepovića, Ansambl igara KUD „Volođa“ i Klapa „Assa voce“. Smijeh do bola...Humoristi zaista odmaraju dušu i pripremaju narod za nas, satiričare...Kada se neće samo smijati već i malo zastati, promisliti i..zatim nasmijati. I tu nije bio kraj. Prvi red, posebna pažnja se nastavila i u restoranu Milet bašte gdje sam ne jednom ustao kako bi se upoznao i sa bratom pokojnog Vuka Bezarevića, ovdašnjim doktorima porijeklom iz mog Mostara, i mnoštvom ljudi koje je do mene dovodio alfa i omega behind the scene XXIII dana humora i satire, cijenjeni gosp. Ismet Šljuka, potpredsjednik Organizacionog odbora. Kao da i sada čujem riječi kolege Bogdanovića...Ih, ja ti ga dodjem kao sekretarica ovdje...Ma, šalim se, naravno...Ja se nasmijah i uzvratih hajde da popijemo po jednu Nikšičku jer kada si u Rimu budi kao...Rimljani, zar ne? Konobarici na upit šta ćemo rekoh...Iz vaših ruku i otrova...Na šta ona zanosno reče...Odmah...Dobro je, ostah živ. Upoznasmo i Dragana Paldrmića, šefa parade dana humora i satire. Prvog čovjeka medju jednakima. Ućeifio čovjek do bola. I veseo. Toplo veli da se osjećamo kao kod kuće. Ne trebaš to Bosancima dva puta reči. Mi smo inače bukvalci...a o gluposti da i ne govorimo. Nadaleko je čuvena. Još od Muje i Sulje, odnosno Huse i Hase. A o Fati da ne govorimo.

„Budimo ljudi. Neka bude što biti ne može“
Vladimir Mićković

            Te noći smo, slušajući, ali kasnije se družeći sa Dejanom Miličićem, Todom Nikoletićem i Radetom Lalom Čolovićem vidjeli kako tamo negdje postoje ljudi koji su spremni i na nešto više od pukog, sablažnjivog pozdravljanja i kurtoaznog klimanja glavom. A o Ismetu Šljuki da ne govorim. Zna čovjek povući pravi potez na pravom mjestu u pravo vrijeme. Rade, pak Čolović, razgali našu dušu te prve večeri. Raspričao se doajen ex-YU glumišta (Pljevljak na doživotnom radu u Sarajevu) o nekim našim zajedničkim poznanicima čija imena ne vrijedi ni pominjati. Ne zaslužuju pomena. A i ja sa njim. Nadjoh iskrenog sagovornika. Musliman i Crnogorac, pardon Srbin. Ili su to pravoslavac Srbin i pravoslavac Crnogorac. U čemu je razlika. Kako veli kolega Čotrić...od Muslimana su postali Bošnjaci...samo od nas Srba ništa da postane. Eto, ipak...

„Nevin je kao jagnje. Bit će dobra ovca od njega.“
Mile Georgijevski

            Kasno bijaše kada legosmo te prve noći. A ja još ne počeh pričati o tome. Ili mi se samo čini? Jer već u rano jutro, sudija Opštinskog suda, budući Notar, Danko Bjeković bijaše pred Hotelom u zakazano vrijeme. Da nas preuzme za dalje. A gdje? Da hodimo, slikamo i snimamo dušom našom toplinu grada što domaćin bijaše. Odosmo do Vrela Bosne u Pljevljima (to je anahronizam a najmanje poredjenje jer moram priznati...ljepše mi je ovo u Pljevljima) odnosno do njihovog izletišta sa rijekom, fudbalskim stadionom, mostićima, stečcima, zelenilom, stazama za đoging a samo je desetak minuta hoda od centra grada. Džennetski raj na zemlji ovdašnjoj. Zatim i do Husein-pašine džamije, Manastira Sveta trojica koji jesu dio sveobuhvatnog habitusa pretpostavljenog suživota na ovim prostorima. Uzainat, što bi moja rahmetli nana rekla. I do Motela dođosmo gdje nam Danko ispriča dok gledasmo žene na izvorištu planinske vode kako sipaju u flaše neophodnu tekućinu, kako ovih dana voda baš nije najbolja pa ne treba piti do samo ovu, izvorsku. Bojan i ja se samo zgledasmo. Ima li pive,..a?

„Nestašicu spomenika riješili su ustanovljenjem neznanih junaka“
Milorad Joknić

            Podsjeti me to na aforizam Petra Lazića „Tudjinu je trebalo pet vekova da bi uradio ono što smo mi postigli za pet decenija“ I sjetim se žena u Sarajevu kako stoje pred redom za vodu dok su granate padale oko njih, sjetim se ljudi koji su stajali pred Kazanima (opet u Sarajevu) dok su čekali izvršenje zločina nad njima, sjetim se svih onih nestalih Bugojanaca čiji se grob još uvijek ne zna...I sjetim se da i prvi: Bošnjaci, i drugi Srbi..i treći Hrvati...trebaju izvinjenje od ljudi, samo od ljudi. O drugima ne treba ni govoriti.

            Da se vratim satiri. Moram...Jer, kako i veli Ivo Mijo Andrić: „Degutantni su samo oni, koji su u stanju sve progutati“...A šta smo samo mi svi progutali u decenijama iza nas. I to sve, od bivših komunista...Koji još uvijek čuvaju crvene partijske knjižice...Nikad se ne zna!

„Ako idealno ne postoji onda je moja država idealna.“
Vasil Tolevski

            U međuvremenu, i ostale kolege počeše pristizati. Među prvima oni iz najveće daljine: Jasmin Mrkalj Kadmuš koji kaže..“Griješiti je ljudski, rekao je Bog i stvorio čovjeka.“...A, bogumi, što bi crnogorci kazali, i dobro vino. Lepo belo slovenačko vino gdje na čepu bijaše slovo H, početno slovo mog prezimena a do mene ga donese kolega Jasmin i veli...“Sabahudine, ovo je za tebe iz mog vinograda“...Bojan skoči, otima ali ja ne dam. Tvrd je Bošnjo. Moje....i samo moje...Dobro, malo i tvoje..'ebi ga...Veli Bojan...da..“Kao skroman čovjek, ubica je želio da ostane anoniman“...Ubavo, bre. Ubavo. I, poslije primanja razboraznih poklona od domaćina koji su se ogledali u DVD-ijima prekrasnog Pljevaljskog krajolika, CD-u lijepih najava i pjesama kao i mnoštvom afiša, knjiga, mapa, privjesaka, olovaka i inih „kupujućih nada“ kako bi to i rekao sociološki mag XX stoljeća/vijeka, Edgar Moren, Francuz,...dodjoše i ostali. Sa spiska: Vasil Tolevski i Mile Georgijevski iz Makedonije; Savo Martinović, Veljko Rajković, Vladimir Mićković, Milorad Joknić i Zoran Raonić iz Crne Gore a odmah uz njih još jedna dama, primadona našeg druženja, jedina žena...Milica Aranitović Popović iz Tivta. I, naravno..Aleksandar Čotrić i Alekandar Baljak iz Beograda, Srbija. Sanja, desna ruka Ismetova i Draganova, bijaše tu ne samo da nas dočeka, izvrši plaćanje honorara autorima koji pristigoše sa svih strana ex-YU prostora već i da u kameru uobličenog filma sa stranica ŽIKISON-a toplim glasom veli:..Dobro došli na XXIII dane humora i satire, Plevlja 2009.g..“ Hvala Sanja. I bijaše dobro. U popodnevnim satima boravismo, svi onako „đuture“ i u Muzeju humora i satire, jedinom te vrste u Jugoistočnoj Evropi. Ja ne mogah šutjeti ( a kad to i da li ikada bješe?) i zamolih kustosa Muzeja da što prije digitaliziraju eksponate (knjige aforizama, priča, pjesama, epigrama... tekstove, magazine, novine, crtice, karikature...) jer vrijeme čini svoje...Neuslovan je prostor za višedecenijsku opstojnost neprocjenivog blaga satiričnog...Klimnu glavom prijatelj...Još da ga čuju anamo oni. Što odlučuju i seharu sa parama drže. Da se malo uredi to...I te večeri, dok smo slušali, gledali i upijali eksponate sa izložbe karikatura pristiglih na XVI konkurs za karikaturu „Risto Pejatović“ gdje „Grand prix“ dobi Jovan Prokopljević iz Zemuna, dok specijalne nagrade dobiše Darko Drljević iz Kolašina i Luka Lagator sa Cetinja, atmosfera je rasla do usijanja...Uđosmo u prekrasnu dvoranu Doma vojske u Pljevljima gdje je sve bilo usmjereno satiri po sebi a ne za sebe. Dramski umjetnici su bili tu da pomognu. Iz Podgorice dođoše: Ivana Mrvaljević i Branko Ilić dok je sa njima bio i Pljevljak iz Sarajeva, Rade Lala Čolović.

„Prevariti državu i ženu su dvije različite stvari. Ona prva lakše oprosti.“

            Rock'n'roll will never die...Nagrada za najbolju priču Miladinu Todorovu iz Petrovaradina ode u prave ruke. Još kako je Rade Lala Čolović i pročita...Održivi razvoj..postade vječni mir u napoj duši ispunjen učenju i želji...kako se to i radi. Hvala Milane. I dodje red na barda, vječnog mladića, Aleksandra Baljka koji je primio nagradu „Tipar“ za najbolje humorističko-satirično djelo na prostoru ex-Yu iz prošle godine ne mogu a da ne kažem kako njegova mirnoća plijeni. A kako i sami znate, ispod Mire sto đavovla vire...Čestitke kolegi a iza njega nastupismo i mi, ostali...Best of sa prostora Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Hrvatske...I...dođe red da završim ovu priču odnosno reportažu satirae, ali vrag ne da mira. RTV Crne Gore uze izjavu i od mene i od Baljka i od Prokopljevića...Od mene valjda što, iako bez nagrade, bijah simpatičan novinarki Radović (da ne čuje žena, gluho bilo..) mada mislim da je bila zadovoljna onim što je čula jer mi reče....Pogledajte ART MAGAZIN na RTV Crna Gora...u subotu, 20.6.2009.g. sa početkom u 22:05...Hoću, velim ja njoj, ali ne smogah snage da joj kažem da ću tada već biti na putu za Orebić (Hrvatska, more) sa boljom polovinom da se jedno pet dana odmorim pa u nove radne pobjede....Javit će mi kolege iz Crne Gore. Još ako neko snimi...Gdje će mi kraj biti.

            I odosmo na zasluženu večeru. I razmjenu knjiga, novina i saznanja. Težak kofer sutra ujutru bijaše. I kako veli kolegica Milica Aranitović Papović..“Ljevica mu odredjuje politiku, a desnica polnu pripadnost“ . Da samo znaš kolegice, da samo znaš. Dok mi žena opstaje u drugom gradu...

            I šta kazati do navesti činjenicu kako ovdje, medju nama, izvinjenje nije ni trebalo. Mi nikada i nismo ratovali. Ili jesmo? Pa zaboravili. Ili nismo. Ni zaboravili. I hoćemo zaboraviti. Da li?

Ali, neka, dobro, dobro daje. Do vidjenja dogodine. U Pljevljima, naravno!

p.s. Na povratku ka Sarajevu, koji, čudno, prođe brže nego sam dolazak u Pljevlja, Bojan i ja zajednički zaključismo (neće na dobro nimalo...) kako ne samo da treba da se viđamo sa kolegama satiričarima danas i ovdje nego da moramo raditi na tome da i vidjenje bude u kontinuitetu. Ne samo u Pljevljima. Možda i kod nas. Ko zna? Krhko je znanje!

I još nešto: Tošo Borković i Djordje Otašević su bili sa nama. Predsjednici žirija za karikaturu i satiru...I Radoje Savić sa suprugom, Član Upravnog odbora Zlatne kacige. Dobri ljudi.

Sabahudin Hadžialić
književnik i freelance novinar

FOTO ALBUM

Fotografije: Bojan Bogdanović... Izvršna produkcija filma PLJEVLJE 2009.g. ŽIKIŠON.NET...

XXIII DANI HUMORA I SATIRE, PLJEVLJA,

CRNA GORA...13.6.2009.g.

Dobar dio ekipe satiričara na jednom mestu: Član Upravnog odbora Zlatne kacige, Radoje Savić sa suprugom, Zoran Raonić, Pljevlja, Dr. Đorđe Otašević, Beograd, Milica A. Popović, Tivat, Mile Georgijevski, Delčevo - Makedonia, Abdurahman Ahil iz Rijeke, Aca Čotrić, Beograd, Ivo Mijo Andrić iz Zagreba

Sabahudin Hadžialić (Sarajevo, BiH), Dragan Paldrmić (predsjednik Organizacionog odbora Pljevlja), Radovic Anka (novinar RTV Crna Gora, Podgorica) i Bojan Bogdanović (Zenica, BiH)

Na sceni: Sabahudin Hadžialić, Aleksandar Čotrić, Vasil Tolevski, Milica Aranitović Papović, Zoran Raonić, glumac Rade Čolović, Ivo Mijo Andrić i Veljko Rajković

Dvorana Vojske CG ispunjena do posljednjeg mjesta

Aleksandar Baljak i Aleksandar Čotrić na sceni

Dr.Đorđe Otašević proglašava dobitnika nagrade "TIPAR", kolegu Aleksandra Baljka

Vasil Tolevski (Skopje, Makedonija) na sceni

Mnogobrojna publika je učestvovala i na Izložbi karikatura u auli Doma vojske CG u Pljevljima a povodom XVI Konkursa za karikaturu "Risto Pejatović"

Satiričari u posjeti Muzeju humora i satire u Pljevljima, jedinog takve vrste u Jugoistočnoj Evropi

Sabahudin Hadžialić (Sarajevo, BiH) i Milorad Joknić iz Pljevalja u društvu sa drugim prijateljima iz Crne Gore

Tošo Borković (predsjednik žirija za karikaturu iz Beograda, Srbija), Bojan Bogdanović (Zenica, BiH) i Đorđe Otašević (predsjednik žirija za dodjelu nagrade "Tipar" iz Beograda, Srbija)

Bojan Bogdanović (Zenica, BiH), domaćin Danko Bjeković (član Organizacionog odbora, Pljevlja) i Sabahudin Hadžialić (Sarajevo, BiH) ispred Manastira Sveta Trojica u Pljevljima..

Bojan Bogdanović i Sabahudin Hadžialić ispred Husein-pašine džamije u Pljevljima

Proglašenje dobitnika priznanja na Konkursu karikature. Desno od moderatora je Jovan Prokopljević (Zemun, Srbija), dobitnik Grand prix nagrada "Risto Pejaković" dok su uz njega i dobitnici specijalnih nagrada Darko Drljević (Kolašin, Crna Gora) i Luka Lagator (Cetinje, Crna Gora)

U auli Hotela PLjevlja: Danko Bjeković (član Organizcionog odbora, Pljevlja), Sanja (desna ruka Ismeta Šljuke, potpredsjednika Organizacionog odbora), Ismet Šljuka i Sabahudin Hadžialić

***

Zlatna plaketa humanosti Travnik, 14.6.2009.g.

Sabahudin Hadžialić

Zlatna plaketa humanosti Travnik, 14.6.2009.g. @ Yahoo! Video

REDAKCIJA ŽIKIŠON-a ČESTITA KOLEGI HADŽIALIĆU NA

ISKRENOJ I PREDANOJ BORBI U LEČENJU BOLESNE DECE

ŠIROM BOSNE I HERCEGOVINE....

Copyright © Zikison, 2008/2009. Sabahudin Hadzialic & Zoran Matic Mazos. All Rights Reserved.

Sva prava zadržana. Zabranjena je reprodukcija u celini i u delovima bez dozvole.